1

Poslovni broj: Gž-764/2022-2

Poslovni broj: Gž-764/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Š. (OIB:…) iz N., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika D. Š. (OIB:…) iz G., zastupanog po punomoćnici M. Š., odvjetnici u G., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj: P-358/2021-10 od 19. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: P-358/2021-10 od 19. travnja 2022.

 

                           

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati novčani iznos od 26.339,21 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine dijelove tog iznosa teku kako je pobliže naznačeno u izreci odluke (na prvi iznos od 1.162,41 kunu od 05. srpnja 2016. do isplate na posljednji iznos od 285,19 kuna od 28. prosinca 2018. do isplate), sve u roku od 15 dana. Odlukom o parničnom trošku (u st. II.) naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 5.623,32 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu iz svih žalbenih razloga podnosi tuženik putem svoje punomoćnice. Navodi da se u ovom predmetu ne radi o klasičnom pravnom odnosu između jamca koji je platio dug dužniku već da se radi o bivšim supružnicima koji su podigli kredit i potrošili novčana sredstva iz kredita za svoje potrebe i povećanje vrijednosti svoje imovine za vrijeme trajanja bračne zajednice. Stoga da se ne može ni primijeniti odredba čl. 120. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Nadalje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na istaknut prigovor zastare jer da se radi o povremenim davanjima za koje zastara počinje teći od dospjelosti svake pojedinačne isplate i da prema ZOO-u zastarni rok iznosi tri godine.

 

2.1.              Žalbeni je prijedlog tuženika da se "usvoji žalba tuženika i pobijana presuda ukine, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda".

             

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tuženika nije osnovana.

 

6.              Prije svega valja reći da u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju opisno upućuje tuženik jer je prvostupanjska presuda jasna, razumljiva i može se ispitati. Nadalje, ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a nije utvrđeno da bi bile počinjene neke od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7.              U ovoj pravnoj stvari nije sporno: da je tuženik kao korisnik kredita sklopio sa Banka d.d. Z. U. o kreditu 02. svibnja 2007.; da je tužiteljica prema navedenom Ugovoru bila solidarni jamac; da je temeljem tog Ugovora tuženik ostvario iznos kredita od 61.500,00 kuna sa rokom otplate od 84 mjeseca; da se prema sadržaju navedenog Ugovora radi o nenamjenskom kreditu; da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze iz tog Ugovora; da je dio obveze iz Ugovora naplaćen od tužiteljice kao jamca prema potvrdi davatelja kredita.

 

8.              Sud prvog stupnja je na temelju provedenog dokaznog postupka i činjenicama utvrđenim pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, ispravno utvrdio da je tužiteljica kao solidarni dužnik (jamac) trenutkom plaćanja utuženih novčanih iznosa, dospjelost kojih dokazuje izvodima iz knjigovodstvene kartice davatelja kredita (stranica 18-28 spisa) a iz kojih proizlaze iznosi koji su tužiteljici naplaćeni s osnova njezine navedene obveze – stekla pravo zahtijevati povrat istih.

 

9.              Svoje pravo tužiteljica ostvaruje temeljem odredbe čl. 120. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) koja propisuje da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio na njegov račun, a i kamate od dana isplate. On ima pravo na naknadu troškova nastalih u sporu sa vjerovnikom od časa kada je obavijestio dužnika o tom sporu a i naknadu štete ako bi je bilo.

 

10.              Tuženik tijekom postupka, a i sada u žalbi navodi da su sredstva ostvarena predmetnim kreditom potrošena radi kupnje kuće u G., odnosno da su ta sredstva potrošili on i tužiteljica za svoje potrebe i radi povećanja vrijednosti zajedničke imovine za vrijeme trajanja bračne zajednice.

 

10.1.              Međutim, tuženik iste tvrdnje ničim konkretnim ni logičnim ne obrazlaže. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je predmetna kuća u V. ulici u G. kupljena 2000. godine, a predmetni kredit je podignut šest i pol godina nakon toga. Isto tako, iz iskaza same tužiteljice (tuženik nije pristupio na ročište na kojoj je bio uredno pozvan) proizlazi da je navedena nekretnina i do ostvarivanja prava po predmetnom kreditu već bila uređena odnosno da su svi radovi već na istoj završeni prije 2006. godine.

 

10.2.              Brak stranaka je razveden presudom od 30. rujna 2009., a sadržajem koje proizlazi (stranica 9 do 17 spisa) da će mlt. djecu stranaka živjeti sa ocem, ovdje tuženikom dok je majci, ovdje tužiteljici određena obveza uzdržavanja. Parnične su stranke 2009. godine zaključile diobni ugovor prema kojem su kao bivši bračni drugovi razvrgnuli svoju suvlasničku zajednicu na način da je tuženiku pripala nekretnina u G., a tužiteljici je pripala nekretnina u N. uz obvezu tužiteljice i tuženika da svaki sa svoje strane samostalno podmiruju dugove (kredite) prema Banka d.d., odnosno Banka d.d. U navedenom diobnom ugovoru kako to pravilno navodi sud prvog stupnja nije navedeno da postoji obveza u odnosu na otplate predmetnog kredita, a po tvrdnji same tužiteljice svatko od stranaka je bio u obvezi isplatiti kredit koji je uzeo za svoje vlastite potrebe.

 

11.              Pri tome valja reći da u situaciji različitih međusobno suprotstavljenih navoda stranaka, kada je sud prvog stupnja uvjerljivijim i logičnijim pa i istinitijim prihvatio navode i argumente tužiteljice – ničim nije povrijedio pravo tuženika već je samo adekvatno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a. Sud prvog stupnja je pri tome imao mogućnost da neposredno ocjenjuje provedene dokaze, a u svakom slučaju u situaciji suprotstavljenih navoda stranaka kada o sadržaju njihovog odnosa ne postoji pismeni trag (u odnosu na tvrdnju tuženika) proizlazi da su iste preuzele rizik mogućnosti različitog tumačenja navedenog odnosa.

 

12.              Ostaje pitanje zastare, o kojoj je sud prvog stupnja pravilno odlučio. Naime, predmetno potraživanje tužiteljice ne predstavlja povremenu tražbinu, kako to navodi žalitelj, pa da bi se radilo o zastarnom roku od tri godine kako je to propisano čl. 226. ZOO-a. Primjenjuje se opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a koji iznosi pet godina. Kako je tužba podnesena 19. travnja 2021., a potraživanje (najstarije) tužiteljice je iz srpnja 2016. proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja te da je pravilno odbijen prigovor tuženika.

 

13.              Stoga, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je relevantno za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari, na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo te pri tome nije počinio bitne povrede postupka valjalo je žalbu tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovanu te sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

 

U Puli - Pola 23. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.