Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-264/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. V. iz V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1061/2022-7 od 14. prosinca 2022., na sjednici održanoj 22. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-1061/2022-7 od 14. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-141-06/22-01/03092329658, URBROJ: 341-99-05/3-22-2461 od 16. kolovoza 2022.
2. Rješenjem tuženika od 16. kolovoza 2022. usvojena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., KLASA: UP/I-141-06/22-01/03092329658, URBROJ: 341-14-05/3-22-4300 od 21. ožujka 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja od 2. veljače 2022. za ostvarivanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tuženik je pobijanim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i sam riješio stvar na način da je kod tužitelja utvrdio postojanje tjelesnog oštećenja od 30% uz odbijanje zahtjeva tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Moždani udar koji je pretrpio nije uzrokovan bolešću već stresom kojem je bio duže vrijeme izložen na radnom mjestu voditelja prijevoza i održavanja mehanizacije. Osim stresa na poslu, drugih zdravstvenih tegoba prije moždanog udara nije imao. Iz medicinske dokumentacije koju je priložio proizlazi da boluje od bolesti utvrđenih u Listi oštećenja organizma. Smatra da su mu i bolesti srca i bubrega trebale biti uzete u obzir kao i mogućnost novog epileptičkog napada. Utvrđeno je da je povrijeđen članak 102. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i usvojiti njegov tužbeni zahtjev odnosno priznati mu pravilnu naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i njegovog rješenja od 28. kolovoza 2021. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je 2. veljače 2022. tužitelj prvostupanjskom upravnom tijelu podnio zahtjev za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja koji je zahtjev odbio rješenjem od 21. ožujka 2022. s obrazloženjem da prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba s invaliditetom Područni ured u R. od 15. ožujka 2022. kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenja prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju i Listi oštećenja organizma - Lista I Uredbe o metodologijama vještačenja.
8. U provođenju drugostupanjskog upravnog postupka tuženik je pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 6. lipnja 2022. kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoji 30% tjelesnog oštećenja na osnovi bolesti središnjega živčanog sustava dok se oštećenje organizma s osnove bolesti srca zasad ne može utvrditi jer je bolest u fazi praćenja i liječenja, kao i to da se zbog jednog epileptičnog napada ne može ocijeniti tjelesno oštećenje.
9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, imajući na umu činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava uz pravilnu primjenu materijalnog prava, Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje ZOMO) i Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17. i 56/18.; dalje Uredba) koja sadrži Listu I. – Listu oštećenja organizma, čije je mjerodavne odredbe citirao.
10. Navodima žalbe ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost otklonio prvostupanjski sud valjanim obrazloženjem koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća. Uvažavajući ozbiljnost tužiteljevih zdravstvenih tegoba njegov se zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu po toj osnovi ne može prihvatiti kao osnovan jer se pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe temeljem tjelesnog oštećenja od minimalno 30% koje je uzrokovano ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću koje mu trebaju kao takve biti priznate u posebno provedenom upravnom postupku, a što kod tužitelja, nesporno, nije slučaj.
11. Prvostupanjski sud je održao raspravu na kojoj je bio nazočan tužitelj čime mu je dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu kao i predlaganje dokaza. Budući tužitelj nije dokazao da mu je priznata ozljeda na radu ili profesionalna bolest, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a tužitelj isto nije osporio. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je tužitelju bolest središnjega živčanog sustava ocijenjena u skladu s točkom III7. Liste I., da jedan epileptični napad nije dovoljan za utvrđivanje tjelesnog oštećenja (t. III6. Liste I) te da kronična bubrežna bolest nije obuhvaćena točkom XIIA. Liste I., dok je za utvrđivanje tjelesnog oštećenja po osnovi bolesti srca potrebno dodatno liječenje i obrada.
12. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi, nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
13. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
Mira Kovačić, v.r.