- 1 -              Poslovni broj: Usž-1258/22-4

Poslovni broj: Usž-1258/22-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. K. iz R., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., radi prava na osobnu invalidninu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1215/21-6 od 20. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1215/21-6 od 20. prosinca 2021.

Obrazloženje

1.              Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-08/21-01/170, URBROJ: 524-11-02/5-21-4 od 10. rujna 2021.

2.              Rješenjem tuženika od 10. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Centra za socijalnu skrb L., KLASA: UP/I-551-08/20-01/33, URBROJ: 2144-14-03/08-20-8 od 19. studenoga 2020. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje prava na osobnu invalidninu.

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj u bitnom navodi da kod njega postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju i prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu, iz čega proizlazi da je riječ o teškom invaliditetu (IV. stupanj) koji zahtijeva cjelodnevnu njegu i pomoć druge osobe jer nije u stanju obavljati nijedan posao koji se podrazumijeva u životu zdravog čovjeka, a što je prvostupanjski sud zanemario. Smatra da je sud prvog stupnja zanemario i medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje njegovu dijagnozu te nije pravilno tretirao njegove funkcionalne sposobnosti. Predlaže da ovaj Sud poništi osporavanu presudu te mu, uzimajući u obzir Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i Zakon o Listi tjelesnih oštećenja („Narodne novine,“ 162/98., 154/14. i 30/15.), prizna pravo na osobnu invalidninu.

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Ocjenjujući osnovanost žalbe, valja poći od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku koje je prihvatio prvostupanjski sud, a koje tužitelj svojim navodima u tijeku spora nije doveo u sumnju.

8.              U upravnom postupku provedeno je medicinsko vještačenje u dva stupnja.  Nalazom i mišljenjem od 1. rujna 2021. Vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prihvatilo je ocjenu prvostupanjskog tijela vještačenja te navelo da je tužitelj 2016. liječen operacijski radi karcinoma grkljana, kada je učinjena totalna laringektomija, te je nakon operativnog zahvata provedena odgovarajuća terapija. Za sada se ne bilježi znakova recidiva ili rasapa osnovne bolesti. U komorbiditetu se nalazi stanje nakon operacije sive mrene desnog oka te se planira operacija lijevog oka. Vijeće viših vještaka navodi da kod tužitelja postoji poremećaj glasa, jezika i govora III. stupnja jer je govorna komunikacija moguća samo uz korištenje pomagala, odnosno govorne proteze te nije potrebno korištenje potpomognute komunikacije (uz pomoć slika, simbola, komunikatora i sl.). Ocijenjeno je da kod tužitelja postoji teži invaliditet, ali ne teški invaliditet jer ne postoji nesposobnost samostalnog kretanja, nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života te ne postoji terminalna faza ili dekompenzacija kronične bolesti čije liječenje nužno zahtjeva transplantaciju organa, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, paraenteralnu i enteralnu prehranu, aspiraciju usne šupljine i gornjih dišnih puteva, oksigenator, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile, svakodnevnu mehaničku zaštitu kože i sl. Tijela vještačenja oba stupnja su se suglasila da kod tužitelja postoji teži invaliditet III. stupnja, ali ne i teški invaliditet IV. stupnja.

9.              Budući da u upravnom postupku nije utvrđeno postojanje teškog invaliditeta tužitelja, a tužitelj u upravnom sporu nije predložio sudsko vještačenje, prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju nema osnove za priznavanje prava na osobnu invalidninu, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev.

10.              Člankom 54. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 157/13.,152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZSS), mjerodavnim u konkretnom slučaju, propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

11.              Listom težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti (prilog 5. Uredbe o metodologijama vještačenja, „Narodne novine“, 67/17. i 56/18. i 16/22.) propisani su kriteriji za IV. stupanj težine invaliditeta: nesposobnost samostalnog kretanja niti uz ortopedsko pomagalo, nemogućnost transfera; nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života. Potpuno ovisan o drugoj osobi u održavanju osobne higijene i obavljanju fizioloških potreba te pri hranjenju, svlačenju i oblačenju; Barthel indeks 0-35.

12.              Polazeći od činjenice da kod tužitelja nije utvrđen teški invaliditet (IV. stupanj), već III. stupanj koji ne ulazi u kategoriju teškog invaliditeta, Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

13.              U odnosu na žalbene navode o teškom zdravstvenom stanju tužitelja i svakodnevnim problemima kojima je izložen uslijed takvog zdravstvenog stanja, valja reći da za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, mjerodavno pravo (članak 54. stavak 1. ZSS-a i Lista težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti) propisuje vrlo restriktivne uvjete, kojima tužitelj, unatoč ozbiljno narušenom zdravlju, ne udovoljava.      

14.              S obzirom na navedeno te prihvaćajući u cijelosti obrazloženje presude prvostupanjskog suda, ovaj Sud ne nalazi da bi pobijana presuda bila opterećena bilo kakvim nedostatkom koji bi upućivao na osnovanost žalbe.

15.              Slijedom iznesenog, ocijenivši žalbu neosnovanom, Sud je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća                                                                                                                                                                                                                   Mira Kovačić, v.r.