- 1 -              Rev 895/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 895/2017-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca  Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. R. iz S., OIB …, te umješača na strani tužitelja B. R. iz G. P., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1) B. U. iz O. G., OIB …, te tužene pod 2) R. U. iz O. G., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi isplate odlučujući o reviziji tužitelja i umješača protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-923/14 od 8. prosinca 2016., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-82/12 od 26. svibnja 2014., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-923/14 od 8. prosinca 2016. u dijelu pod toč. I., III. i IV. izreke  te se predmet u tom dijelu vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj pod 2) isplatiti tužitelju iznos od 240.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. veljače 2011. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja protiv tužene pod 2) koji se odnosi na više zatraženi iznos glavnice potraživanja u visini od 155.343,90 kuna, kao i za više zatraženu zateznu kamatu za razdoblje od 20. listopada 2010. do 28. veljače 2011. (točka II. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na solidarnu isplatu, kao i u odnosu na tuženika pod 1) B. U., radi isplate iznosa od 395.343,90 kuna sa zateznom kamatom od 20. prosinca 2010. do isplate (točka III. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku pod 1) trošak u iznosu od 47.937,50 kuna (točka IV. izreke), dok je tuženoj pod 2) naloženo nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 59.900,35 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (točka V. izreke).

 

Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

2 .Presudom i rješenjem suda drugog stupnja  odlučeno je:

 

              "I. Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pi-82/12 od 26. svibnja 2014., i to presuda u točkama II., III. i dijelu točke IV. izreke kojim je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku pod 1) B. U. parnični trošak u iznosu od 42.562,50 kuna, a rješenje u cijelosti.

 

              II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se preinačuje odluka o parničnom trošku (točka IV. izreke) sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu broj Pi-82/12 od 26. svibnja 2014. u dijelu kojim je obvezan tužitelj isplatiti tuženiku pod 1) B. U. parnični trošak preko iznosa od 42.562,50 kuna do iznosa od 47.937,50 kuna (za iznos od 5.375,00 kuna), tako da se u tom dijelu zahtjev tuženika pod 1) B. U. za nadoknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

              III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-82/12 u točki I. i V. izreke, i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 2) R. U. koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženoj pod 2) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 240.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. veljače 2011. do isplate, a koja se kamata obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

              Nalaže se tuženoj pod 2) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova parničnog troška ukupan iznos od 59.900,35 kuna za zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.''

 

              IV. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana nadoknaditi tuženoj pod 2) Renati Ugrin parnični trošak u iznosu od 50.375,00 kuna.''.

 

3. Protiv dijela presude i rješenja suda drugog stupnja i to pod toč. I., III. i IV. izreke, reviziju su podnijeli tužitelj i umješač  pozivom na odredbu čl. 382. st. 1.  Zakona o parničnom postupku navodeći da istu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sud Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti presudu i rješenje suda drugog stupnja u pobijanom dijelu u smislu revizijskih navoda na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi presudu suda prvog stupnja, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi ugovora o zajmu.

 

8. Na temelju utvrđenja:

- da su usmeni ugovor o zajmu dana 6. veljače 2008. zaključili u svojstvu zajmodavca Lj. R., kao ustanova zastupana po zakonskoj zastupnici B. R., umješaču u ovom postupku te u svojstvu zajmoprimca tužena pod 2) R. U.,

- da je predmetni  ugovor realiziran na način da je B. R. kao zakonska zastupnica tužitelja Lj. R., a s obzirom na svoje ovlaštenja raspolaganja sredstvima na računu Lj. R., upravo 6. veljače 2008. s računa tužitelja prebacila novčana sredstva u iznosu od 570.000,00 kuna na račun tužene pod 2) R. U. u I. b. d.d. S.,

- da je tuženik pod 1)  kao suprug tužene pod 2), bio upoznat sa svim činjenicama vezanim za navedeni ugovor o zajmu jer je pozajmljeni novac utrošen za kupnju stana tuženika pod 1) i 2), ali on nije sudjelovao u pregovorima kao ni u konačnom dogovoru vezanom za navedeni zajam, te nije bio stranka tog ugovora,

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda donesenom u kaznenom postupku broj K-616/10 25. studenoga 2010. tužena pod 2) R. U. kao okrivljena proglašena krivom za kazneno djelo protiv imovine - prijevarom (članak 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona) iz razloga "što je 6. veljače 2008. u Splitu, u nakani stjecanja znatne nepripadajuće materijalne dobiti od B. R. zatražila i dobila iznos od 570.000,00 kuna, neistinito prikazujući B. R. kako će joj ovako dodijeljeni iznos vratiti, u što je B. R. povjerovala te joj je 6. veljače 2008. na njezin račun i uplatila iznos od 570.000,00 kuna, a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, već da dobiveni iznos zadrži za sebe i ne vrati ga imenovanoj ni do danas, kako je postupila oštetivši time B. R. za iznos od 570.000,00 kuna",te je zbog počinjenja ovoga kaznenog djela tuženoj pod 2) R. U. izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, uvjetno na tri godine,

- da je nakon donošenja spomenute kaznene presude tužena pod 2) R. U. platila tužitelju Lj. R. iznos od 330.000,00 kuna po osnovi povrata zajma,

prvostupanjski je sud zaključio da je tužena pod 2) pasivno legitimirana u ovom postupku i da je ona dužna vratiti preostali iznos zajma od 240.000,00 kuna s pripadajućom kamatom.

 

9. Stoga je sud prvog stupnja djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 2) i obvezao ju na plaćanje preostalog iznosa zajma u visini od 240.000,00 kuna s kamatom od 28. veljače 2011. do isplate, time da je odbio zahtjev za više zatraženi iznos glavnice potraživanje u visini od 155.343,90 kuna (koji se odnosi na kamatu) i za više zatraženu kamatu u dijelu koji se odnosi na duljinu razdoblja obračuna kamate. Također je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženika pod 1), kao i u dijelu koji se odnosi na solidarnu isplatu.

 

10. Međutim, sud drugog stupnja na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačio je prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu, ocjenjujući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja ocijenio aktivno legitimiranim u ovom postupku.  

 

10.1. Pri tom sud drugog stupnja, pozivom na odredbe čl. 12. st. 3. ZPP, obrazlaže da je kaznenom presudom tužena pod 2) R. U. oglašena krivom zbog kaznenog djela prevare, i to upravo na štetu B. R., a ne tužitelja, Lj. R. Nadalje isti sud navodi da utvrđenje oštećenika u kaznenoj presudi kojom je optuženik oglašen krivim za kazneno djelo prevare predstavlja bitno obilježje kaznenog djela prevare, a kako je parnični sud vezan tim utvrđenjem, to ocjenjuje da tužitelj Lj. R. nije aktivno legitimiran u postupku radi isplate po osnovi povrata zajma jer je izrekom kaznene presude kojom je tužena pod 2) oglašena krivom navedeno da je ona ovo kazneno djelo napravila ne na štetu tužitelja, već na štetu B. R., umješača na strani tužitelja. 

 

11. Ovakav pravni pristup suda drugog stupnja ne može se prihvatiti.

 

11.1. Naime, pogrešan je pravni stav suda drugog stupnja o pomanjkanju aktivne legitimacije na strani tužitelja iz razloga što je u kaznenom predmetu ovdje drugotužena oglašena krivom zbog kaznenog djela prevare, u odnosu na oštećenika, B. R., ovdje umješača , a ne u odnosu na tužitelja.

 

11.2.  To stoga što parnični sud jest vezan utvrđenjem iz kaznene presude kojom je  drugotužena oglašena krivom za kazneno djelo prevare, ali ta vezanost ne isključuje postojanje ugovorne obveze drugotužene prema ovdje tužitelju.

 

11.3. Tim više što je u predmetnom parničnom postupku, drugotužena djelomično ispunila ugovornu obvezu odnosno izvršila djelomični povrat zajma upravo tužitelju, odnosno Lj. R.

 

11.2. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u vezi pomanjkanja aktivne legitimacije, drugostupanjski sud propustio je cijeniti ostale žalbene navode, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Dakle, navedenu je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti presudu i rješenje drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu  i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

12. U ponovnom postupku sud drugog stupnja ocijenit će žalbene navode i donijeti novu zakonitu presudu, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. veljače 2023.