- 1 -              Rev 492/2019-7

 

 

 

 

 

Broj: Rev 492/2019-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. p. b. d.d. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. Š. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu B., Š., D. i S. u Z., protiv tuženika V. T. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G. i H. M. u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-167/18-3 od 13. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P-447/2015-32 od 13. studenoga 2017., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.   Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              ''I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-4448/05-2. od 18. siječnja 2006. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku V. T. iz K., …, da u roku od 3 dana tužitelju H. p. b. d.d. Z., …, izvrši plaćanje iznosa od 5.002.750,10 EUR  u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za euro na dan plaćanja.

              II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-4448/05-2. od 18. siječnja 2006. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.233.770,48 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan plaćanja.

              III. Odbija se prigovor radi prebijanja tuženika V. T. koji glasi:

              1. "Utvrđuje se potraživanje tuženika V. T. iz K., …, prema tužitelju H. p. b. d.d. Z. u iznosu od 47.072.627,00 kuna, a koji iznos predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 6.236.520,58 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 15.10.2008. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.2.2004. godine do 15.10.2004. godine.

              2. Prebija se tužiteljevo potraživanje u iznosu od 6.236.520,58 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja dospjelo 15.10.2004. godine sa potraživanjem tuženika s naslova naknade štete u iznosu od 47.072.627,00 kuna, a što predstava protuvrijednost iznosa od 6.236.520,58 EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za euro na dan 15.10.2004. godine."

              IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.''

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

              ''Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj P-447/2015-32 od 13. studenoga 2017. godine:

              - potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-4448/05-2 od 18. siječnja 2006. godine za iznos od 5.002.750,10 Eura (slovima: pet milijuna dvije tisuće sedam stotina pedeset eura i deset centi) u kunskoj protuvrijednosti,

              - potvrđuje se odbijajući dio presude pod toč. III. izreke kojim je odbijen prigovor radi prebijanja tuženika V. T. te se potvrđuje i odluka o troškovima parničnog postupka pod toč. IV. izreke

              - ukida u cijelosti pod toč. II. izreke kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-4448/05-2 od 18. siječnja 2006. godine za iznos od 1.233.770,48 Eura (slovima: jedan milijun dvije stotine trideset tri tisuće sedam stotina sedamdeset eura i četrdeset osam centi) u kunskoj protuvrijednosti bez vraćanja predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu."

 

3. Protiv drugostupanjske presude, kojom je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos 5.002.750,10 Eur u kunskoj protuvrijednosti te u dijelu kojim je odbijen prigovor radi prebijanja tuženika i potvrđena odluka o troškovima parničnog postupka, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu, podredno je preinači, sukladno revizijskim navodima.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio revizijske navode tuženika, predlažući da se revizija odbaci, podredno odbije kao neosnovana, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tuženika je neosnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku(''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

7. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

8. Suprotno revizijskim navodima, obje nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa utoliko presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Nisu osnovani revizijski navodi tuženika, prema kojima je prvostupanjski sud propustio ocijeniti iskaze svih saslušanih svjedoka i dovesti ih u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka. Taj sud je, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ocijenio sve provedene dokaze zasebno kao i sve dokaze zajedno, obrazloživši razloge zbog kojih iskaze pojedinih svjedoka prihvatio kao istinite, kao i razloge zbog kojih nije prihvatio iskaze ostalih svjedoka, sve dovodeći u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te je, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje će činjenice smatrati dokazanima. Stoga pred tim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, za koju tuženik tvrdi da ju je drugostupanjski sud propustio uočiti i sankcionirati.

 

10. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 260. ZPP, na koju tuženik ukazuje u reviziji. Naime, nakon što je tuženik iznio svoje primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka financijsko-računovodstvene struke, vještak je usmeno saslušan na ročištu te je odgovorio na sve iznesene primjedbe tuženika, dajući stručan i jasan nalaz i mišljenje, prihvaćen od strane nižestupanjskih sudova.

 

11. Nadalje, nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, koju tuženik ističe, jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom sporu.

 

12. Ostali revizijski navodi tuženika kojima prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu od značaja za ovaj postupak, jer u smislu odredbe čl. 385. ZPP prigovor nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije revizijski razlog o kojem se u tom stupnju postupka može raspravljati.

 

13. U ovom predmetu riječ je o parničnom postupku proizašlom iz prethodnog ovršnog postupka pokrenutog na temelju mjenice kao vjerodostojne isprave te je, povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, isto stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05).

 

14. U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome, je utvrđeno:

 

              - da je tužitelj s korisnikom kredita A. d.o.o. K., kojeg je zastupao direktor V. T., sklopio 31. listopada 2002. Ugovor o dugoročnom kreditu broj … radi isplate iznosa 37.730.434,00 kuna  što po srednjem tečaju HNB za EUR na dan 1. listopada 2002. iznosi 5.140.395,20 EUR, prema kojemu ugovoru su jamci-platci A. d.o.o. K. (I. jamac-platac), tuženik V. T. (II. jamac-platac), Lj. K. T. (III. jamac-platac) i A. T. (IV. jamac-platac),

 

- da je tuženik V. T. kao jamac-platac izdao 5 bianko vlastitih mjenica kao sredstvo osiguranja naplate i za korist banke zasnovao založno pravo na nekretninama pobliže označenima u ugovoru,

 

- da je 7. veljače 2003. između trgovačkog društva A. d.o.o. K., V. T., Fonda za razvoj i zapošljavanje, L. S. kao budućeg direktora društva te H. p. b. sklopljen Sporazum radi stvaranja preduvjeta za financijsko i proizvodno rekonstruiranje društva A. d.o.o. K.,

 

- da je nad trgovačkim društvom A. d.o.o. K. 11. veljače 2004. otvoren stečajni postupak koji je dovršen donošenjem rješenja o prodaji nekretnina stečajnog dužnika zajedno s opremom 3. ožujka 2006.,

- da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio tražbinu koja proizlazi iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj … od 31. listopada 2002., te je u tom postupku namiren za dio svojeg potraživanja u iznosu 628.477,60 Eur,

- da je tužitelj 15. listopada 2004. protestirao vlastitu mjenicu tuženika putem javnog bilježnika i podnio je na naplatu tuženiku.

 

15. Uz utvrđenje ukupne visine dugovanja tuženika, a temeljem provedenoga financijskog vještačenja, prvostupanjski sud je održao na  snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-4448/05 od 18. siječnja 2006. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 5.002.750,10 Eur u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za euro na dan plaćanja, dok je u preostalom dijelu, u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos 1.233.770,48 Eur u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za Eur na dan plaćanja, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut. Prvostupanjskom presudom je ujedno odbijen tuženikov prigovor radi prebijanja, istaknut tijekom postupka.

 

16. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, osim u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos  1.233.770,48 Eur u kunskoj protuvrijednosti, budući je o istom već prethodno pravomoćno odlučeno presudom Općinskog suda u Križevcima broj P-650/2010 od 21. veljače 2013.

 

17. Tijekom postupka, kao i u podnesenoj reviziji, tuženik je istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka. Tuženik tvrdi da je, među ostalim sredstvima osiguranja naplate potraživanja po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj … od 31. listopada 2002., predao tužitelju bjanko zadužnice kojima je kao dužnik dao suglasnost za naplatu duga, koje tužitelju omogućuju ostvariti pravnu korist koju u ovom postupku hoće ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu.

 

18. Prema odredbi čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99 i 42/00 – dalje: OZ), dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene njegovi određeni računi ili svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da na ispravi iz stavka 1. tog članka ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave na kojoj je javno ovjerovljen njihov potpis, a koja je sadržajno ista s izjavom dužnika. Sukladno odredbi st. 7. tog članka, isprave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

 

19. U slučaju da vjerovnik raspolaže zadužnicom, koja u smislu odredbe čl. 183. st. 1. OZ ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, on može izravno, odnosno neposredno, zatražiti ovrhu protiv ovršenika, prvenstveno na računima, ali i na drugim predmetima ovrhe (čl. 183. st. 7. OZ). U takvom slučaju, u području pravne zaštite ne bi se postigla veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom, pa  ne bi bilo pravnog interesa vjerovnika za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

 

20. Međutim, u konkretnoj situaciji iz sadržaja Ugovora o dugoročnom kreditu broj … od 31. listopada 2002. ne proizlazi da bi kao sredstvo osiguranja bila ugovorena predaja zadužnice od strane tuženika kao jamca platca, niti je, suprotno tvrdnjama revidenta, takva zadužnica izdana od strane tuženika priložena spisu predmeta. Iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazilo bi da je kao sredstvo osiguranja naplate potraživanja tužitelja ugovorena predaja bjanko zadužnica korisnika kredita A. d.o.o. K. i I. jamca platca A. d.o.o. K., pravnih osoba koje je zastupao tuženik, ali niti te zadužnice (kao niti eventualna isprava iz odredbe čl. 183. st. 2. OZ) ne prileže predmetu.

 

21. Stoga je ocjena ovog suda da su nižestupanjski sudovi pravilno odbili prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka, obzirom da tužitelj kao vjerovnik ima pravni interes namiriti tražbinu koja proizlazi iz ugovora o kreditu koristeći raspoloživa sredstva osiguranja, pa tako i vlastitu mjenicu koju je izdao tuženik, kao jamac platac (čl. 1004. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO/05).

 

22. U podnesenoj reviziji tuženik navodi da su odbijanjem istaknutog prigovora radi prebijanja sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo ocijenivši da tuženik nije dokazao da sukladno odredbi čl. 336. ZOO/91 ima prema tužitelju dospjelo potraživanje u novcu.

 

23. Tuženik svoj prigovor radi prebijanja temelji na tvrdnji da mu je zbog povrede ugovorne obveze od strane tužitelja iz čl. 4. Sporazuma od 7. veljače 2003., sklopljenog radi stvaranja preduvjeta za financijsko i proizvodno rekonstruiranje društva A. d.o.o. K., zbog otvaranja stečajnog postupka nad društvom A. d.o.o. K. i gubitka tuženikovog poslovnog udjela u tom društvu nastala šteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa 6.236.520,58 Eur.

 

24. Sudovi su, nakon provedenog financijsko-računovodstvenog vještačenja i ostalih izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključili da je tužitelj ispunio ugovorne obveze iz čl. 4. Sporazuma od 7. veljače 2003., te da za tuženika nije nastala šteta uslijed neispunjenja ugovorne obveze od strane tužitelja (čl. 262. st. 2. ZOO).

 

25. Stoga je ocjena ovog suda da je odbijanjem istaknutog prigovora radi prebijanja pravilno primijenjeno materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 336. ZOO/91, jer tuženik nije dokazao da prema tužitelju ima dospjelo potraživanje u novcu.

 

26. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

27. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da ta radnja u postupku nije bila potrebna.

 

Zagreb, 22. veljače 2023.