1              Poslovni broj: Gž-343/2023-3

                           

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-343/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. O. d.d. Z., OIB: …, zastupan po Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., protiv tuženika V. J. iz K., OIB: …, zastupan po ZOU J. J. i M. B. iz K., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv  presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-296/2021-12 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-296/2021-12 od 16. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku V. J. iz K., OIB: …, da tužitelju E. O. d.d. Z., OIB: …, isplati iznos od 5.442,48 kn / 722,34 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.3.2014. pa do 31.7.20917. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 20.759,91 kn / 2.755,31 EUR, sa zz kamatama, tužitelj je odbija, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju E. O. d.d. Z., OIB: …, da tuženiku V. J. iz K., OIB: …, naknadi trošak postupka u iznosu od 5.901,50 kn / 783,26 EUR, sa pripadajućom zz kamatom tekućom od dana 16. prosinca 2022. pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, u roku od 15 dana."

 

2.              Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju

a) tužitelj u točkama II. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže da se žalba dostavi nadležnom sudu kojem se predlaže da se žalba uvaži i pobijane točke II. i III. presude preinače na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi tužitelju troškove parničnog postupka, uvećano za troškove žalbenog postupka,

b) tuženik u točkama I. i III. njene izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke suda o troškovima postupka, predlaže da se žalba usvoji na način da se odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka prema troškovniku kojeg prilaže u spis, uvećano za PDV kao i sudske pristojbe na žalbu prema odluci suda ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3.              Odgovori na žalbu nisu podneseni.

 

4.              Žalbe nisu osnovane.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 26.202,39 kn koji iznos je tužitelj kao osiguratelj temeljem Ugovora o osiguranju dijela tražbine (od 17. svibnja 2004. i kasnije Anexa tom ugovoru) sklopljenog sa društvom P. L. d.o.o., kao osiguraniku, isplatilo tom društvu kao iznos osigurane visine tražbine iz Ugovora o operativnom leasingu sa ugovorenom visinom ostatka vrijednosti sklopljenim 27. ožujka 2009. između P. L. d.o.o. kao davatelja leasinga i ovdje tuženika kao primatelja leasinga, a objekt kojeg leasinga je bilo vozilo Seat Altea.

 

6.              U postupku je utvrđeno, a što među strankama nije sporno:

- da je tuženik s P. L. d.o.o. sklopio Ugovor o operativnom leasingu s ugovorenom visinom ostatka vrijednosti (ugovor na listu 4 do 5) čiji sastavni dio su i Opći uvjeti P. L. (list 6 do 7 spisa), predmet kojega je bilo vozilo Seat Altea, godina proizvodnje 2008., s vremenom trajanja ugovora od 60 mjeseci i obrokom leasinga od 296,20 eura u kunskoj protuvrijednosti,

- da je tužitelj kao osiguratelj s društvom P. L. d.o.o. sklopio Ugovor o osiguranju dijela tražbine od 17.5.2004. (list 14 do 20 spisa), s kasnijim izmjenama temeljem zaključenih Aneksa tom ugovoru (Aneksi na str. 22 do 35 spisa) kojim je P. L. osigurao dio tražbine prema primateljima leasinga temeljem ugovora o leasingu za zaštitu za nepodmirenje tražbina do visine 20 % novonabavne cijene vozila ili najviše do visine od 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti,

- da je Ugovor o opetrativnom leasingu zbog neplaćanja od strane tuženika društvo P. L. raskinulo 6.12.2013.- dakle ugovor o leasingu je raskinut 6.12.2013.,

- da je tuženik vratio, a društvo P. L. vozilo koje je bilo predmet leasinga preuzelo 7.2.2014.,

- da je P. L. d.o.o. vozilo koje je bilo objekt leasinga prodalo za iznos od 25.133,14 kn (podatak dostavljen od P. L. na listu 89 spisa),

- da je tužitelj kao osiguratelj P. L. d.o.o. za osigurani dio tražbine dana 14.3.2014. isplatio iznos od 26.202,39 kn (koji sad potražuje od tuženika).

 

7.              Naime, tužitelj je u tužbi naveo da potražuje iznos od 26.202,39 kn koji je temeljem ugovora o osiguranju isplatio P. L. d.o.o. 4. ožujka 2014., a što predstavlja 20% od novonabavne cijene vozila koja iznosi 131.011,95 kn.

 

8.              Dakle, u postupku je bilo sporno, a što je ostalo i u žalbenom postupku dugovanje tuženika temeljem raskinutog ugovora o leasingu odnosno je li dugovanje tuženika manje od iznosa koje je tužitelj isplatio P. L. d.o.o., te da li je došlo do zastare potraživanja.

 

9.              Prema čl. 45. st. 1. Zakona o leasingu iz 2006. ako je primatelj leasinga dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem naknade, davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu ( time da ako raskine ugovor, davatelj leasinga ima pravo oduzeti objekt leasinga od primatelja leasinga (st. 3.).

 

10.              Prema općim uvjetima leasing društva (str. 6 i 7 spisa), nakon isteka ugovora ili uopće nakon prestanka ugovora P. L. (davatelj leasinga) provest će obračun svih tražbina koje proizlaze iz ugovora – točka 25.1.

 

11.              U slučaju isteka ugovora primatelju leasinga će se zaračunati tražbine PL, dakle davatelja leasinga (dospjele nepodmirene naknade za leasing, naknada za više prijeđenih kilometara, troškovi dovođenja vozila u ugovoreno stanje, zatezne kamate, podsjetnici i opomene, premije osiguranja plaćene od strane davatelja leasinga, ugovorna kazna / t. 23.5. ovih uvjeta i sl.) – točka 25.2. U slučaju privremenog prestanka ugovora (raskid t. 22.) primatelju leasinga se zaračunava razlika između raskidne vrijednosti (utvrđene sukladno točki 1.8. ovih uvjeta) i troškova prodaje vozila sve s jedne strane i vrijednost vozila (utvrđene sukladno točki 24.2. ovih uvjeta) s druge strane – 25.3.

 

12.              Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje:

a) da je dug tuženika zbog prijevremenog raskida ugovora predstavljaju tražbine dospjele do raskida ugovora o leasingu dakle dospjele do 6.12.3013., a to su prema nalazu vještaka:

dospjeli neplaćeni obroci leasinga do raskida ugovora o leasingu, a to su:

- obrok 55. – dospijeća 16.10.2013. u iznosu od 2.326,24 kn,

- obrok 56. – dospijeća 16.11.2013. u iznosu od 2.327,75 kn,

(napominje se da iz nalaza vještaka proizlazi da je obrok 54. dospio 16.09.2013. plaćen),

zatim zatezna kamata i troškovi opomene dospjeli;

04.10.2013. u iznosu od 63,19 kn,

18.10.2013. u iznosu od 143,84 kn,

05.11.2013. u iznosu od 166,83 kn

19.11.2013. u iznosu od 43,13 kn i

05.12.2013. u iznosu od 61,34 kn.

-te trošak naplate potraživanja u neplaćenom iznosu od 310,16 kn dospio 26.9.2013.,

dakle sveukupno 5.442,48 kn.

 

b) ostale tražbine koje su dospjele nakon raskida ugovora o leasingu tj. nakon 6.12.2013. a to je prema nalazu vještaka:

- obrok 57. – dospijeća 16.12.2013. u iznosu od 2.332,30 kn i

- obrok 58. – dospijeća 16.01.2014. u iznosu od 2.327,75 kn.

- zatezna kamata dospjela;

19.12.2013. u iznosu od 56,53 kn,

03.01.2014. u iznosu od 47,65 kn,

17.01.2014. u iznosu od 79,05 kn

19.02.2014. u iznosu od 61,12 kn,

- porez za CMV u iznosu od 500,00 kn s dospijećem 21.12.2013.

- trošak procjene vozila u iznosu od 500,00 kn s dospijećem 26.2.2014.

- trošak naplate potraživanja u iznosu od 3.425,08 kn dospijeća 14.2.2014.

- 17.869,74 kn po obračunu ostatka vrijednosti vozila u trenutku isteka uglavljenog trajanja leasinga s dospijećem 11.3.2014. godine,

ne predstavljaju i ne ulaze u dugovanje tuženika s osnova prijevremenog raskida ugovora jer:

-u smislu odredbe čl. čl. 368 . st. 1. i. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i dr), dalje: ZOO, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala – u konkretnom slučaju tuženik je davatelju leasinga vratio predmet leasinga vozilo, i tuženik je još ostao u obvezi primatelju leasinga platiti ono što je dospjelo do raskida ugovora, a što je naprijed obrazloženo,

-jer iz ugovora (zahtjeva) o leasingu (str. 5) i Općih leasing društva (str. 6 i 7 spisa) koji su sastavni dio ugovora ne proizlazi da bi u slučaju u slučaju prijevremenog raskida ugovora primatelj leasinga bio dužan platiti, a davatelj leasinga obračunati obroke leasinga dospjele nakon raskida ugovora, niti kamate ni poreze dospjele nakon raskida ugovora, niti troškove dospjele nakon raskida ugovora (u konkretnom slučaju trošak procjene vozila i trošak naplate potraživanja), već je kao što je naprijed navedeno i citirano općim uvjetima određeno da će u slučaju isteka i prestanka ugovora davatelj leasinga obračunati sve tražbine koje proizlaze iz ugovora. Kod toga iz samog ugovora proizlaze tražbine koje se sastoje od mjesečnog obroka leasinga i troškovi zaključenja ugovora (koji troškovi zaključenja ugovora su nesporno plaćeni prije preuzimanja vozila, a u smislu točke. 6.1. općih uvjeta), zatim nepodmirene naknade za leasing, naknada za više prijeđenih kilometara, troškovi dovođenja vozila u ugovoreno stanje, zatezne kamate, podsjetnici i opomene.

 

13.              Kada se radi o dugovanju s osnova ostatka vrijednosti (a iz nalaza vještaka proizlazi da se radi o iznosu od 17.869,74 kn po obračunu ostatka vrijednosti vozila u trenutku isteka uglavljenog trajanja leasinga s dospijećem 11.3.2014. ), pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da dugovanje tuženika s osnova raskinutog ugovora o leasingu ne ulazi ostatak vrijednosti vozila.

 

14.              Naime, prema točki. 1. 6. ostatak vrijednosti predstavlja sporazumno utvrđenu vrijednost vozila u trenutku isteka uglavljenog trajanja ugovora koja se temelji na u tom trenutku očekivanoj vrijednosti vozila ovisno o uglavljenom trajanju ugovora, ugovorenom ograničenju godišnje prijeđenih kilometara, a pri mehaničkom funkcionalnom i vizualnom stanju vozila primjerenom njegovom redovitom korištenju od strane dobrog gospodarstvenika (u daljem tekstu: ugovoreno stanje vozila).

 

15.              Ostatak vrijednosti vozila ne može ići u dugovanje tuženika jer ostatak vrijednosti vozila predstavlja sporazumno utvrđenu vrijednost vozila u trenutku isteka uglavljenog trajanja Ugovora koja se temelji na tom trenutku očekivanoj vrijednosti vozila uz određena ograničenja kako je to propisano točkom 1.6. Općih uvjeta, te iz Općih uvjeta pa niti iz ugovora o leasingu ne proizlazi da je obveza tuženika kod prijevremenog raskida ugovora isplatiti ostatak vrijednosti vozila jer taj ostatka vrijednosti vozila služi za izračun naknade za leasing.

 

16.              Iz Općih uvjeta leasing društva (list 6 i 7), i to točke 25.3. proizlazi da u slučaju prijevremenog prestanka ugovora se primatelju leasinga zaračunava razlika između raskidne vrijednosti (utvrđene sukladno točki 1.8. ovih uvjeta ) i troškova prodaje vozila, sve s jedne strane i vrijednosti vozila (utvrđene sukladno točki 24.2. ovih uvjeta) s druge strane.

 

17.              Prema točki 1.8. Općih uvjeta raskidna vrijednost je nabavna vrijednost vozila umanjena za zaračunate naknade za leasing (točka 1.7) uvećana za dospjele i nepodmirene naknade za leasing, zatezne kamate, opomene, maru PL-a odnoseću na razdoblje trajanja ugovora, premije osiguranja i druge troškove i izdatke plaćene od strane PL-a i sl. (primjenjuju se u slučaju ranijeg prestanka ugovora).

 

18.              Prema točki 24.2. Općih uvjeta pri povratu vozila sudski vještak na trošak primatelja leasinga provodi pregled i ispitivanje vozila te utvrđuje njegovo stanje i nedostatke, što posebice uključuje visinu pohabanosti uslijed trošenja uporabom, kao i moguća oštećenja o čemu sastavlja zapisnik. Pregled i ispitivanje vozila provode se utvrđivanjem vizualnog, tehničkog i funkcionalnog stanja i nedostatka vozila, starosti vozila, prijeđenih kilometara, opreme i sl. te sadržavaju također procjenu troškova uklanjanja oštećenja, kvarova i drugih nedostatak i ispitivanja vozila, zapisnik u ugovoreno stanje. Ako primatelj leasinga izostane s pregleda i ispitivanja vozila, zapisnik o provedenom pregledu dostavit će mu se na znanje. Zapisnik o ispitivanju i pregledu vozila služi i kao temelj za utvrđenje vrijednosti vozila odnosno vrijednost ostatak vozila u slučaju prijevremenog raskida ugovora.

 

19.              I prema utvrđenju ovog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu dugovanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.442,48 kuna i to je iznos kojeg tužitelj može regresirati od tuženika bez obzira što je tužitelj kao osiguratelj leasing društvu kao osiguraniku temeljem zaključenog ugovora o osiguranju dijela tražbine platio veći iznos. Na taj iznos protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je dosuđena kamata od 24. ožujka 2014.

 

20.              Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelj bez razloga raskinuo ugovor sa dužnikom, odnosno tuženikom, budući da je ugovorom o leasingu i to člankom 45. stavkom 1., normirano da ako primatelj leasinga dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem naknade davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu ima pravo na iznos naknade i ostale tražbine ugovora o leasingu što je davatelj leasinga i učinio.

 

21.              Isto tako je pravilno ocijenjen i prigovor zastare u smislu odredbe članka 225., te 234. stavka 3. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) te odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a.

 

22.              Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi i tužitelja i tuženika a temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

23.              Što se tiče odluke o troškovima postupka ista je pravilno utvrđena u skladu sa vrijednošću predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u tekstu: Tarifa).

 

24.              Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da tuženiku nije trebalo dosuditi trošak nazočnosti na ročištu za objavu presude, budući da Tarifni broj 9/3 Tarife, taj trošak normira kao parnični trošak.

 

25.              Kako žalbenim navodima stranaka nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, to su žalbe odbijene kao neosnovane a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Splitu 22. veljače 2023.