1

Poslovni broj:10 Gž R-210/2022-2

Poslovni broj:10 Gž R-210/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak -Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. (OIB: ...) iz S. P., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz B., protiv tuženika D. z. o. o. B., (OIB: ...), B., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., radi utvrđenja ništetnosti odluka, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-2356/2021-25 od 29. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-2356/2021-25 od 29. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u toč.I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odluke Upravnog vijeća tuženika i to one neurudžbirane od 12. listopada 2021. o razrješenju ravnatelja i one urudžbirane Klasa:023-01/21-01/9, Urbroj:15-21-3 od 12. listopada 2021. o razrješenju ravnatelja i o otkazu ugovora o radu, te radi naloga tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto ravnatelja tuženika, a odbijen je i njegov "alternativni tužbeni zahtjev" radi utvrđenja ništetnom odluke Upravnog vijeća tuženika Klasa:023-01/21-01/9, Urbroj:15-21-3 od 12. listopada 2021. o razrješenju ravnatelja i o otkazu ugovora o radu i naloga tuženiku da sa tužiteljem sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tajnika tuženika. Toč.II izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku prouzročeni trošak u iznosu od 2.500,00 kn (331,80 Eur).

2.Pravovremenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog „povreda odredaba parničnog postupka“, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tužitelja je neosnovana.

5.Naime, polazeći od nespornih činjenica - da je tužitelj kao osoba koja nije bila zaposlenik tuženika, zasnovao s tuženikom krajem veljače 2019. radni odnos za radno mjesto ravnatelja za mandat u trajanju od 4 godine, počevši od 1. ožujka 2019. sve do 28. veljače 2023., da tužitelj taj četverogodišnji mandat ravnatelja nije do kraja odradio jer je pisanim putem dana 11. listopada 2021. zatražio da ga se razriješi s radnog mjesta ravnatelja i da mu se ponudi sklapanje ugovora o radu za poslove tajnika tuženika pozivajući se pri tom na odredbu čl.155.stav.4. Zakona o socijalnoj skrbi, da je potom Upravno vijeće tuženika donijelo odluku o razrješenju tužitelja s mjesta ravnatelja tuženika bez ponude na sklapanje ugovora o radu za radno mjesto tajnika, da je tuženik posredstvom za to zadužene osobe Ž. T. zatražio mišljenje od ovlaštene osobe zaposlene u resornom ministarstvu o zamolbi tužitelja u vezi sklapanja ugovora o radu za radno mjesto tajnika, te da je nakon dostavljenog odgovora ovlaštene osobe ministarstva o tome da se u slučaju razrješenja ravnatelja prije isteka mandata ne može primijeniti odredba čl. 155.stav.4. Zakona o socijalnoj skrbi, jer se ista odnosi isključivo na situacije nakon redovitog isteka mandata, kada ravnatelj ne bude ponovo izabran - tuženik sačinio formalnu odluku o razrješenju ravnatelja koju je urudžbirao i datirao s 12. listopadom 2021. kojom je uz donesenu odluku (pod točkom I) o razrješenju ravnatelja istodobno otkazan ugovor o radu (točka II) tužitelja koji je bio sklopljen dana 28. veljače 2019. – prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje da li su neurudžbirana i urudžbirana Odluka Upravnog vijeća tuženika – obje od 12. listopada 2021. ništetne i da li je posljedično tome tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto ravnatelja (glavni tužbeni zahtjev) ili s tužiteljem sklopiti ugovor o radu za radno mjesto tajnika (eventualno kumulirani).

5.1.Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da neurudžbirana odluka Upravnog vijeća tuženika od 12.10.2021. nije proizvela nikakve pravne učinke jer je ista bila tek nacrt interne odluke tuženika o razrješenju ravnatelja koju je sačinio sam tužitelj navodeći u istoj i da se ovlašćuje vršitelj dužnosti ravnatelja da mu ponudi ugovor o radu za poslove tajnika, a koje stajalište da potvrđuje činjenica što je upravo taj neurudžbirani nacrt Odluke tuženika dostavljen emailom M. M. u nadležno ministarstvo 13. listopada 2021. u 09:10:59 sati radi davanja mišljenja o zamolbi tuženika o sklapanju ugovora o radu za radno mjesto tajnika, te da je nakon primitka odgovora, Upravno vijeće tuženika donijelo (službenu) Odluku o razrješenju ravnatelja od 12.10.2021. i otkazu tužiteljevog ugovora o radu Klasa:023-01/21-01/9, Urbroj:15-21-3 od 12. listopada 2021.

5.2. Da je Odluka Upravnog vijeća tuženika o razrješenju ravnatelja i otkazu ugovora o radu Klasa:023-01/21-01/9, Urbroj:15-21-3 od 12. listopada 2021. zakonita, po ocjeni prvostupanjskog suda potvrđuje i odredba čl.2.stav.3. tužiteljevog Ugovora o radu od 28. veljače 2019. sklopljenog za radno mjesto ravnatelja, a u kojoj je jasno i izričito ugovoreno da je poslodavac ovlašten otkazati ugovor o radu ukoliko bi ravnatelj prije isteka mandata bio razriješen dužnosti iz razloga previđenih čl. 44. Zakona o ustanovama (dalje: ZU - „Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19) i čl.39. Statuta poslodavca, pri čemu je tužitelj u konkretnom slučaju razriješen po odredbi čl. 44.stav.2.toč.1. ZU – na vlastiti zahtjev. Imajući nastavno tome u vidu da tužitelj prije obnašanja dužnosti ravnatelja tuženika, nije bio zaposlen kod tuženika to je tuženik osnovano i pravilno donio i odluku o otkazu ugovora o radu koji je bio sklopljen isključivo za obavljanje funkcije ravnatelja.

5.3. Prvostupanjski sud na koncu zaključuje i da tuženik nije bio u obvezi sa tužiteljem sklopiti ugovor o radu za radno mjesto tajnika obzirom da bi takva obveza postojala isključivo u situaciji koju normira odredba čl.155.stav.4. Zakona o socijalnoj skrbi (dalje: ZSS – „Narodne novine“ broj 57/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20) - kada osoba koja je imenovana za ravnatelja doma socijalne skrbi kojem je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, istekom mandata ne bude ponovno imenovana ravnateljem, no obzirom da je tužitelj razriješen prije isteka mandata na osobni zahtjev, navedena odredba ZSS ne obvezuje tuženika u smislu u kojemu to smatra tužitelj.

5.4. Imajući u vidu da je postupanje tuženika prilikom donošenja predmetne Odluke Upravnog vijeća o razrješenju ravnatelja i otkazu ugovora o radu Klasa:023-01/21-01/9, Urbroj:15-21-3 od 12. listopada 2021. zakonito i posljedica osobnog zahtjeva samog tužitelja, dok nerudžbirana Odluka Upravnog vijeća o razrješenju ravnatelja od 12.10.2021. ne proizvodi nikakve pravne učinke jer se radi tek o nacrtu Odluke, to je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim i glavni tužbeni zahtjev – radi utvrđenja ništetnim i neurudžbirane odluke Upravnog vijeća tuženika od 12. listopada 2021. o razrješenju ravnatelja i one urudžbirane Klasa:023-01/21-01/9, Urbroj:15-21-3 od 12. listopada 2021. o razrješenju ravnatelja i o otkazu ugovora o radu i nalogu tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto ravnatelja tuženika. Odbijen je i eventualno istaknuti tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom Odluke Upravnog vijeća tuženika Klasa:023-01/21-01/9, Urbroj:15-21-3 od 12. listopada 2021. o razrješenju ravnatelja i o otkazu ugovora o radu i naloga tuženiku da sa tužiteljem sklopi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tajnika.

6.Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva pravilnim i posljedicom sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3. i 4. ZID ZPP/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

7.Pledirajući u žalbi na ostvarenju žalbenog razloga „povrede odredaba ZPP“ tužitelj u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog  postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga slijedom čega se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a usmjerio na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.2, 4, 8, 9, 12 i 13 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od njih.

7.1. Nastavno u žalbi, opširno reproducirajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tužitelj iznosi tezu da je sklapanje ugovora o radu za radno mjesto tajnika tuženika bio dogovoreni uvjet da se prihvati njegov zahtjev za razrješenjem s mjesta ravnatelja jer u protivnom tužitelj ne bi podnosio zahtjev za razrješenjem zbog zdravstvenih razloga nego bi ostao raditi – ili otišao na bolovanje. Nastavno tome pak navodi da je u vrijeme donošenja spornih odluka Upravnog vijeća tuženika – bio na bolovanju zbog čega da mu tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu.

8.Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, valja ponajprije navesti da je radno-pravni status tužitelja kao ravnatelja ustanove propisan odredbama ZU i ZSS, čije odredbe su u bitnim dijelovima u kontekstu tužiteljeve funkcije ravnatelja i implementirane u njegov ugovora o radu pa je od odlučnog značaja stoga ponoviti da je da je tužitelj podnio zahtjev za razrješenje iz osobnih razloga čemu je tuženik dužan bezuvjetno udovoljiti sukladno odredbi čl.44.stav.2. toč.1. ZU koja propisuje da je Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ZU (Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave) dužno razriješiti ravnatelja ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radu time da je upravo ta odredba ZU i implementirana u tužiteljev ugovor o radu od 28. veljače 2019. Prema odredbi čl. 157.stav.1. ZSC  Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnatelja doma socijalne skrbi i prije isteka mandata za koji je izabran ako ravnatelj to osobno zahtijeva.

8.1. Konačno, imajući u vidu da tužitelj prije sklapanja ugovora o radu sa tuženikom nije bio njegov zaposlenik, već je ugovor o radu sklopio na određeno vrijeme od 4 godine koliko traje mandat ravnatelja navedene ustanove to nije postojala ni ugovorna niti zakonska obveza tuženika da mu po razrješenju s funkcije ravnatelja na njegov osobni zahtjev i prije isteka mandata, ponudi ugovor o radu za radno mjesto tajnika, kako to proizvoljno i bez uporišta u sadržaju provedenog dokaznog postupka i protivno odredbama ZU, ZSC i njegovog ugovora o radu ponavlja tužitelj. Obzirom na činjenicu što je ugovor o radu sklopljen isključivo s obzirom na funkciju ravnatelja i da je tužitelj podnio zahtjev da ga se navedene funkcije razriješi iz osobnih razloga to nije postojala niti zapreka da se istodobno otkaže i ugovor o radu, iako se tužitelj nalazio na bolovanju jer se zabrana otkazivanja propisana odredbom čl.38. zakona o radu odnosi uostalom isključivo na slučaj privremene nesposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, dok tužitelj u svom iskazu navodi tumorsku bolest.

8.2. Podredno valja navesti da čl.2. neurudžbirane Odluke tuženika od 12.10.2021. koju je sastavio sam tužitelj (i na čijoj ništetnosti pledira glavnim tužbenim zahtjevom) kojim se „ovlašćuje vršitelj dužnosti ravnatelja da razriješenom ravnatelju ponudi sklapanje ugovora o radu za poslove tajnika ustanove“ - kao što je to potpuno pravilno i logično zaključio i prvostupanjski sud, ne proizvodi nikakve pravne učinke niti obveze po tuženika jer se radi o nacrtu odluke koja je formalizirana po pribavi mišljenja nadležnog ministarstva Odlukom Upravnog vijeća tuženika Klasa:023-01/21-01/9, Urbroj:15-21-3 od 12. listopada 2021. o razrješenju ravnatelja i o otkazu ugovora o radu. Tome valja nadodati da odredba čl.155.stav.4. ZSC obvezuje dom socijalne skrbi da ponudi sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete osobi koja je imenovana za ravnatelja doma socijalne skrbi kojem je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, istekom mandata, ako ne bude ponovno imenovana ravnateljem – dakle u potpuno drugačijoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji od predmetne.

8.3.Obzirom na način na koji tužitelj u žalbi nastoji obrazložiti tezu da mu je tuženik trebao ponuditi ugovor o radu za neodređeno radno mjesto – navodeći da je to bio uvjet njegovog razrješenja, valja navesti da je navedena teza opovrgnuta sadržajem provedenih personalnih dokaza koje je prvostupanjski sud sveobuhvatno analizirao i vrijednosno ocijenio, povezujući ih i sa ostalim u spis priloženim materijalnim dokazima a i iskazom samog tužitelja, pa tužitelja valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno.

9. Obzirom da sadržajem izjavljene žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tužitelj osporava očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja istih.

10. Konačno, zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz čl.43.stav.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i hrvatske kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn. 

U Varaždinu, 22. veljače 2023.