- 1 -

                                  Broj: Ppž-9347/2022

U   I M E   R E P U B L I KE   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 29. lipnja 2022., broj: Pp J-50/2020-51, u sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okr. V.M. i potvrđuje  se pobijana prvostupanjska presuda.

II.               Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okr. V.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 (trideset)[1] eur-a / 226,00 (dvjestodvadesetšest) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 29. lipnja 2022., broj: Pp J-50/2020-51, proglašen je krivim okr. V.M., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 282,00 kuna.

2.              Protiv te presude okr. V.M. pravodobno je putem branitelja odvjetnika M.S. podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5.               Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik prigovara ocjeni prvostupanjskog suda kojom ocjenom iskaz svjedokinje-oštećene u cijelosti prihvaća bez da je njen iskaz potvrdio kontrolnim dokazima, a posebno imajući u vidu iskaze policijskih službenika T. i M. koji se predmetnog događaja uopće na sjećaju. Ističe da je cijela prijava i prekršajni postupak posljedica bračne svađe te da je iskaz oštećene neživotan, nelogičan i proturječan kao i da nije jasno odakle proizlazi da bi okrivljenik udarao oštećenu.

5.1.              Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. 

5.2.              Naime, iz iskaza svjedokinje oštećene R.M. kojoj je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Tako je svjedokinja oštećena prilikom davanja iskaza izričito iskazala „…Vraćali smo se iz Zagreba mojim automobilom, u međuvremenu smo se jako posvađali jer je okrivljeni imao izljeve bijesa i ljubomore, šakama me je u automobilu izudarao po rukama i nogama i prijetio da će mi uzeti dijete te mi govorio: „kurvo, droljo“ svakakva pogrdne imena, što je izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost…“. Ističe se da, činjenica da su svjedoci policijski službenici T. i M. iskazali da se događaja ne sjećaju, ni na koji način ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje oštećene R.M.. Osim toga, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da ti svjedoci nisu niti imali neposredna saznanja o događaju pa isti niti nemaju relevantna saznanja o događaju niti njihov iskaz može imati jaču dokaznu snagu od iskaza ispitane svjedokinje oštećene R.M.. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

5.3.              Nisu osnovani žalbeni navode okrivljenika da riječi „kurvo, droljo“ ne predstavljaju psihičko nasilje te da bi se radilo o psihičkom nasilju da je potrebno da to traje duže vrijeme.

Naime, riječi „kurvo, droljo“ ponižavajućeg su i uvredljivog sadržaja te predstavljaju negativno etiketiranje osobe kojoj su upućene, a nesporno kod osobe kojoj su te riječi upućene izaziva se osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva, o čemu je i iskazivala svjedokinja oštećena R.M.. Takve riječi predstavljaju psihičko nasilje te da bi se radilo o psihičkom nasilju nije potrebno da se ono događa u dužem vremenskog razdoblju već je za ostvarenje bitnih obilježja tog prekršaja, suprotno žalbenim navodima okrivljenika dovoljno i jednokratno počinjenje.

5.4.              Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6.              Iz sadržaja žalbe okr. V.M. proizlazi da se nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1.              Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna izrečena u iznosu od 1.500,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blaža vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna, odnosno kao  teža kazna, kazna zatvora do 90 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.

6.2.               Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 114/22.) kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.), a koji u konkretnom koji zbog konverzije novčane valute propisuje nižu novčanu kaznu manji iznos najniže i najviše novčane kazne. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu da je, u konkretnom slučaju izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, dakle, ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa od 260,00 eur-a po Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, novčana kazna je pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega, u konkretnom slučaju, novi zakon nije primijenjen.

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 30 eur-a / 226,00 kuna, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

10.               Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. veljače 2023.

Zapisničarka:                                                                  Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.                                                            Kristina Gašparac Orlić,v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenu i tužitelja.