- 1 - Revd 478/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja B. E. iz R., OIB … , zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku iz R., protiv tuženika C. o. d.d., Filijala R., OIB … , zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva V. i dr. iz R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 2410/2022-2 od 6. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2780/2017-67 od 16. svibnja 2022., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke naznačene u uvodu ovog rješenja.
2. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštene revizije.
3. Postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer nemaju svoj osnov u razlozima drugostupanjske odluke koja se pobija. Pored toga, odluke na koje se poziva tuženik ne koincidiraju u okolnostima slučaja s okolnostima u ovom sporu i nisu primjenjive u konkretnom slučaju tako da ne predstavljaju razlog važnosti.
4. U odnosu na pozivanje tužitelja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH i Europskom konvencijom o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda, prvenstveno valja reći, da tužitelj, iako tvrdi da se na tu povredu pozvao u žalbenom postupku i navodi žalbu kao privitak prijedlogu za dopuštenje revizije, nije dostavio žalbu uz prijedlog, što je bio dužan prema čl. 387 st. 3. ZPP, pa tako nije dokazao da je prethodno iscrpio dopušteni pravni put. Pritom treba reći, sve da se tužitelj i ranije u žalbi pozivao na tu povredu, iako to ovdje nije dokazao, da s obzirom na sadržaj prijedloga u kojem se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava Ashingdane protiv Ujedinjenog Kraljevstva i Bellet protiv Francuske, i na ograničenje prava na pristup sudu, te na mirno uživanje vlasništva čl. 48 st. Ustava RH i čl. 1 Protokola uz Europsku konvenciju o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda prava, nije učinio vjerojatnim da bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u pogledu prigovora zastare pa da bi mu zbog toga bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu ograničenja prava na pristup sudu i na mirno uživanje vlasništva. Nadalje, pravo na pristup sudu nije apsolutno i podliježe određenim ograničenjima kao što su zakonski zastarni rokovi te postojanje zastarnog roka nije samo po sebi nespojivo s Konvencijom niti na to upućuju odluke na koje se poziva tužitelj, koji je mogao u zakonskom roku podnijeti tužbu.
5. Slijedom navedenog, prijedlog je u odnosu na postavljena pitanja valjao odbiti na temelju odredbe čl.389b st. 1 ZPP, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava odbaciti na temelju odredbe čl. 389a st. 4 ZPP, pa je tako riješeno kao u izreci.
Zagreb, 22. veljače 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
