- 1 -              Rev 3170/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3170/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R., H. L., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici K. V. i D. S. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., OIB … , radi poništenja i utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1531/18-2 od 12. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-156/17-25 od 25. svibnja 2017., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I/ Poništava se čl. 13. st. 2. Ugovora o radu BR: 279-7 od 20.01.2014. g., koji se odnosi na sporazumni raskid prethodno sklopljenog Ugovora o radu br.: 279-6 od 01.10.2013. g.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku H. a. održavanje i naplata cestarine d.o.o. iz Z., OIB: … vratiti tužitelja D. R. iz H. L., OIB: … na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke njegovog ranijeg radnog mjesta Rukovoditelja operative održavanja sektora za održavanje autoceste, sve u roku 8 dana."

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.200,00 kn u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-156/17-25 od 25. svibnja 2017. u pobijanoj točki II i IV izreke.

II Preinačava se ista presuda u točki I i III izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja da se poništi čl. 13. st. 2 Ugovora o radu br. 279-7 od 20.1.2014., koji se odnosi na sporazumni raskid prethodno sklopljenog ugovora o radu br. 279-6 od 1.10.2013., i zahtjev za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 750,00 kn, u roku od 8 dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložio ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da navedene presude ukine i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7. Neosnovano tužitelj u reviziji ističe postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koje su počinjene pred drugostupanjskim sudom, ukazujući na to da je u pobijanoj odluci „izostala citirana brižna i savjesna ocjena dokaza“ te da o odlučnim činjenicama postoji „proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika, a nisu navedeni niti razlozi o odlučnim činjenicama, ili su isti pak nejasni ili proturječni“, problematizirajući odluku o neprovođenju dokaza saslušanjem određenih svjedoka koje je tužitelj predložio. Međutim, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U rješenju drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-2147/14 od 6. prosinca 2016. nije, kako to pogrešno smatra tužitelj, naloženo prvostupanjskom sudu da izvede dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, već da u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odluči o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci utvrdio kako iz iskaza samog tužitelja proizlazi da od strane tuženika nije bilo ozbiljne prijetnje koja bi izazvala opravdani strah kod tužitelja, pa je iz navedenog razloga u smislu odredbi čl. 8. i 220. ZPP odlučio kako nema potrebe za saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja. Slijedom navedenog, pobijana odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje odredbe ugovora o radu kojom je propisano da se s početkom primjene navedenog ugovora sporazumno raskidaju prethodno sklopljeni ugovor o radu između tužitelja i tuženika, kao i zahtjev tužitelja da ga se vrati na radno mjesto koje je obavljao u vrijeme važenja ranijeg ugovora o radu.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj s prednikom tuženika (A. R.-Z. d.d.) sklopio sporazum o raskidu ugovora o radu s 30. rujnom 2013.,

- da je tužitelj nakon navedenog sporazuma sklopio s prednikom tuženika Ugovor o radu br. 279-6 od 1. listopada 2013. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Rukovoditelj operative održavanja - Sektor za odražavanje,

- da je između tužitelja i prednika tuženika sklopljen Ugovor o radu br. 279-7 od 20. siječnja 2014. na temelju Odluke poslodavca br. 5-15-01/14 od 14. siječnja 2014., kojom je tužitelj imenovan na određeno vrijeme od 20. siječnja 2014. na radno mjesto Šefa pravca u Sektoru za održavanje autoceste, Operativna jedinica održavanja - zapadna Hrvatska, dok su u čl. 13. st. 2. predmetnog Ugovora o radu stranke ugovorile da s početkom primjene ovog Ugovora sporazumno raskidaju prethodno sklopljen ugovor o radu između poslodavca i radnika.

 

10. Na temelju tih činjenica prvostupanjski sud zaključio je da se odredba čl. 13. st. 2. Ugovora o radu br. 279-7 od 20. siječnja 2014. ne može smatrati pravno valjanim sporazumom jer je suprotna odredbi iz čl. 105. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR), kojom je propisano da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dakle takav sporazum ne može biti jedan od uglavaka Ugovora o radu. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud poništio je navedenu odredbu predmetnog Ugovora, međutim, s obzirom na to da navedeni Ugovor u preostalom dijelu sadrži bitne sastojke iz čl. 13. ZR, prvostupanjski sud utvrdio je neosnovanim zahtjev tužitelja za povratkom na poslove i radne zadatke ranijeg radnog mjesta Rukovoditelja operative održavanja Sektora za održavanje autocesta.

 

11. Drugostupanjski sud je pobijanom odlukom, na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je poništena odredba čl. 13. st. 2. Ugovora o radu br. 279-7 od 20. siječnja 2014., obrazloživši kako ni iz iskaza samog tužitelja ne proizlazi da je tuženik nedopuštenom prijetnjom izazvao kod njega opravdani strah u smislu da bi se iz okolnosti vidjelo da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. Također, u pobijanoj odluci navedeno je kako „paušalna i općenita tvrdnja kako je bilo zastrašivanja viškom radnika tijekom spajanja“ ne predstavlja nedopuštenu prijetnju u smislu odredbe čl. 279. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO). U ostalom dijelu drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku odluku u dijelu kojom je odbijen zahtjev tužitelja za povratkom na poslove i radne zadatke ranijeg radnog mjesta Rukovoditelja operative održavanja Sektora za održavanje autocesta.

 

12. Nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je odredbom čl. 279. ZOO propisano da se pod pojmom prijetnje ima smatrati izazivanje opravdanog straha, tj. onog straha za koji se iz okolnosti vidi kako je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro osobe koja je potpisala ugovor. Međutim, u predmetnom slučaju pravilno je drugostupanjski sud ocijenio kako mogućnost davanja otkaza ugovora o radu tužitelju ne bi imala značaj nedopuštene prijetnje s obzirom na to da bi u navedenom slučaju tužitelj kao radnik mogao u sudskom postupku osporavati zakonitost predmetne odluke tuženika kao poslodavca. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u odluci poslovni broj Revr 995/2014-2 od 13. svibnja 2015. Stoga je u pobijanoj odluci pravilno primijenjeno materijalno pravo kada su tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani.

 

13. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 22. veljače 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.