1              Poslovni broj: I Kž-272/2022-9

Poslovni broj: I Kž-272/2022-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/22., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj K-26/2021-30 od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog S. K. te branitelja optuženika, odvjetnika D. Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 20. svibnja 2022., broj K-26/2021-30, Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženog S. K. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te ga je, na temelju članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 1. u vezi sa člankom 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. rujna 2021. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. optuženom S. K. oduzeta je metalna sjekira širine oštrice 11 centimetara s drvenom drškom, koja je privremeno oduzeta temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Prelog broj 00190606 od 11. rujna 2021. Navedeni predmet će se na temelju članka 181. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) uništiti.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi S. K. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., kao i obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi S. K. po branitelju, odvjetniku D. Z., "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 469. ZKP/08.), povrede Kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) i odluke o kazni (članka 471. ZKP/08.)", s prijedlogom da se "pobijana presuda Županijskog suda u Varaždinu ukine". Ujedno, zatražena je obavijest o održavanju sjednice vijeća.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave u rad sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog S. K. koja je osigurana putem audio-video veze iz Zatvora … i njegovog branitelja odvjetnika D. Z., u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

 

6. Žalba optuženika nije osnovana.

 

7. Protivno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud nije prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju povredu žalba pobliže ne konkretizira u pravnoj oznaci, već se navodi kako je u pitanju povreda iz "članka 468. ZKP/08", odnosno, (očito pogrešno) iz "članka 368. stavka 1. točke 11. ZKP". Međutim, iz obrazloženja žalbe slijedi kako optuženik smatra da su u prvostupanjskoj odluci izostali razlozi o odlučnim činjenicama, te da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, što u konačnici ima za posljedicu da se ista ne može ispitati (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.).

 

7.1. No, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izreka pobijane presude ne sadržava unutarnju proturječnost, te izreka nije proturječna niti razlozima koji su navedeni u njezinom obrazloženju, pri čemu je u odnosu na sve odlučne činjenice predmetne inkriminacije prvostupanjski sud dao jasne i uvjerljive razloge. Utoliko je izostala bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju žalbom upire optuženik, a ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu odluku slijedom obveze iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nije utvrdio da bi bila počinjena koja daljnja povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Ono što žalba navodi kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz navedene zakonske odredbe u bitnome predstavlja neslaganje optuženika sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda (intenzitet inkriminiranog udarca, ubrojivost optuženika), na koje prigovore činjenične naravi će se ovaj sud referirati u točkama 9. do 9.2. ove odluke.

 

8. Ističući žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., ne označavajući pravno pobliže ovu žalbenu osnovu, optuženik navodi kako je "pogrešno primijenjen Kazneni zakon", jer iz izvedenih dokaza slijedi kako nije riječ o kaznenom djelu pokušaja ubojstva, "već eventualno o počinjenju kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. Kaznenog zakona". Time se optuženik zapravo poziva na tzv. "posrednu povredu kaznenog zakona", a ispitivanjem pobijane presude na temelju obveza iz članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

9. Međutim, navodeći ovu žalbenu osnovu optuženi ustvari problematizira točnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kritičnog događaja (članak 470. ZKP/08.). Naime, polazeći od nesporno dokazane činjenice da je oštećenik u inkriminiranom događaju tjelesno ozlijeđen i to udarcem slabog intenziteta, optuženik žalbom tvrdi da "ako se radi o udarcu slabog intenziteta u konkretnom slučaju ne može se raditi o ostvarenju obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34. Kaznenog zakona". Međutim, protivno takvoj žalbenoj argumentaciji optuženika, potpuno je i točno prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice predmetne inkriminacije. Takva utvrđenja prvenstveno slijede iz sadržaja svih izvedenih dokaza, pa tako i iz pregleda tijeka kritičnog događaja sa DVD medija, koji DVD pripada prodavaonici K. u D., kao mjestu kritičnog događaja. Tako prikazani događaj potkrijepljen izvedenim personalnim dokazima, poglavito svjedočkim iskazom oštećenika, kao i osoba koje su bili očevici inkriminiranog događaja u spomenutoj prodavaonici (M. L., L. L., M. T. i M. M.), te svjedočenjem N. I., majke oštećenika i izvanbračne supruge optuženika. Prvostupanjski sud također je kao stručno i objektivno prihvatio provedeno sudsko – medicinsko vještačenje, na koje kao takvo stranke nisu imale primjedbi. U kontekstu rezultata tako provedenog dokaznog postupka ispravno je prvostupanjski sud ukazao na nesporno utvrđenu činjenicu tjelesne ozljede oštećenika upravo u području lijeve strane prsnog koša, lokalitet koje ozljede je fiksiran na pregledanim fotografijama (listovi spisa 20 – 22) gdje se notorno, a i prema prihvaćenom sudsko-medicinskom vještačenju nalaze pluća, srce, arterija i velike krvne žile, dakle, organi čija ozljeda može dovesti do smrtnog ishoda ozlijeđene osobe. Pritom je, slijedom istog vještačenja, dokazano da se sjekirom nesporno može prouzročiti ozljeda navedenih organa ljudskog tijela. Ovu činjenicu sud je valjano stavio u kontekst daljnje činjenice registrirane na DVD spomenute trgovine – optuženik je prethodno zadanom udarcu sjekiru iz položaja u kojem je oštrica iste bila okrenuta od tijela oštećenika istu oštricu okrenuo prema prsima istog. Nesporno je također da je optuženik tako usmjerenu sjekiru držao sa obje ruke, ali je njegovo daljnje postupanje prekinuto obrambenom reakcijom oštećenika. Dovodeći navedeno u svezu sa nesporno izrečenim prijetnjama optuženika da će ubiti oštećenika, što je najprije najavio oštećenikovoj majci ("Spremi si novce za buket, idem ubiti D."), a potom neposredno pred napad izrekao i samom oštećeniku ("Danas ćeš biti mrtav!"), potpuno je ispravan konačni zaključak prvostupanjskog suda da je namjera optuženika kritične prigode na utuženom mjestu bila ubiti oštećenika. Stoga je opravdano otklonjena kao neosnovana obrana optuženika da je iste prigode htio samo uplašiti oštećenika radi događaja prethodnog dana, kada se bio sukobio sa oštećenikom i u kojem sukobu ga je oštećenik tjelesno ozlijedio. Slijedom svih izloženih kao dokazanih činjenica ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo ubojstva u pokušaju (članak 110. u svezi članka 34. KZ/11.).

 

9.1. Naime, protivno argumentaciji optuženikove žalbe, slabi intenzitet inkriminiranog udarca i nanijeta (laka) tjelesna ozljeda u kontekstu predmetne inkriminacije ne sagledavaju se izolirano i kao isključiva osnova za zaključak o postojanju ili nepostojanju namjere ubojstva, jer udarac takvog intenziteta i izostanak usmrćenja još uvijek ne znači da počinitelj nije imao namjeru ubojstva. Namjera počinitelja prosuđuje se kroz ocjenu ukupnosti svih činjenica konkretnog slučaja, prvenstveno utvrđenja na što se odnosila njegova namjera, pri čemu intenzitet udarca može biti tek jedna od tih činjenica. Stoga je, po ocjeni ovog žalbenog suda, a protivno žalbenim navodima optuženika, pravilno i potpuno prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i činjenično stanje predmetne inkriminacije, prvenstveno namjeru kao subjektivni odnos optuženika prema inkriminiranom djelu i zaključio da je namjera optuženika kritične prigode bila ubiti oštećenika, a njegova obrana po kojoj bi počinio inkriminirano samo kako bi uplašio oštećenika pokušaj je umanjenja njegove kaznene odgovornosti za počinjeno djelo.

 

9.2. U okviru činjeničnih utvrđenja sve naprijed navedeno pravilno je prvostupanjski sud stavio i u kontekst utvrđenja ubrojivosti optuženika tempore criminis kao i njegovog pijanstva, budući je imao koncentraciju alkohola od 2,08 g/kg u organizmu. Naime, ubrojivost optuženika se pretpostavlja, a isti tijekom postupka i rasprave nije tu činjenicu dovodio u pitanje. Štoviše, iznosio je obranu i reproducirao svoje viđenje tijeka kritičnog događaja, pa je tim slijedom ispravno prvostupanjski sud izveo zaključak o njegovoj ubrojivosti kritične prigode, jednako kao i zaključak da je bio pod utjecajem alkohola i u stanju pijanstva. Činjenicu ubrojivosti potvrđuje i nesporno iskazana prijetnja oštećeniku, a koju prijetnju je optuženik izrekao pred oštećenikovom majkom ("Spremi si novce za buket, idem ubiti D."), jer je tom izjavom opisao svoje buduće ponašanje i svoju namjeru u istom, te je potom i otišao na kritično mjesto gdje je pokušao ostvariti izrečenu prijetnju.

 

10. Pijanstvo optuženika prvostupanjski sud pravilno je vrednovao kao olakotnu okolnost dovodeći istu u kontekst sukoba optuženika i oštećenika od prethodnog dana, kada ga je oštećenik tjelesno ozlijedio (lom rebra). Imajući u vidu postojanje i daljnjih, isključivo olakotnih okolnosti na strani optuženika (neosuđivanost, odnos prema djelu i oštećeniku nakon kritičnog događaja, aktualni stav oštećenika koji optuženiku oprašta počinjeno), opravdano je prvostupanjski sud iskoristio zakonsku mogućnost i optuženiku izrekao ublaženu zatvorsku kaznu za djelo počinjeno u pokušaju (članak 34. stavak 2. KZ/11.). I prema shvaćanju ovog žalbenog suda takva, ublažena zatvorska kazna uz svoj retributivni karakter, polučit će svrhu specijalne i generalne prevencije, te omogućiti resocijalizaciju optuženika. Stoga je neosnovana optuženikova žalba po kojoj je prvostupanjski sud prilikom izbora mjere ublažene nedovoljno cijenio na raspravi utvrđene olakotne okolnosti.

 

11. Ispitujući po službenoj dužnosti izrečenu mjeru oduzimanja predmeta, sjekire, kojom je počinjeno predmetno kazneno djelo i daljnjem postupku sa oduzetim predmetom (članak 478. ZKP/08.), ovaj žalbeni sud nalazi da je ta mjera optuženiku izrečena sukladno zakonskim kriterijima propisanim u članku 79. stavku 2. KZ/11.

 

12. Slijedom svega navedenog trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu 22. veljače 2023.