1

Broj: Ppž-6667/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.Ć., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okr. podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijska postaja Zlatar- Bistrica od 17. ožujka 2022., broj: 511-11-10-22-1, u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o    j e

I. U povodu prigovora okr. V.Ć., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. V.Ć. činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. V.Ć. na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 1320(tisućutristodvateset)eura/9.945,54kuna[1](devettisućadevetstočetrdesetpetkunaipedesetčetirilipe), koju novčanu kaznu je okr. V.Ć. dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. V.Ć. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. Odbija se prigovor okr. V.Ć. kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. V.Ć. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 15 (petnaest) eura/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. V.Ć. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca te je obvezna na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. V.Ć. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor je neosnovan.             

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

              6. Okrivljenica u prigovoru ističe u bitnome da nikada nije bila kažnjavana zbog prometnog prekršaja, da je vozila sina i prijatelje na zabavu te zbog noći, pratila vozilo ispred sebe koje se kretalo prekomjernom brzinom pa je tako i ona ubrzala, a kako nije bilo kuća u blizini, i to je utjecalo na bržu vožnju pa navodi da je izrečena zaštitna mjera prestroga budući da joj je vozilo neophodno za obavljanje posla jer je zaposlena kao supplly manager za Adria regiju (Slovenija, Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija), a izrečenom mjerom bi zasigurno mogla ostati bez radnog mjesta, s time da je i majka dvoje djece te ima obveze odvoženja na aktivnosti i treninge koji se nalaze na lokacijama izvan prebivališta te je automobila jedina mogućnost prijevoza.

7. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe prekršajna nekažnjavanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati takvom koja bi opravdala ukidanje zaštitne mjere i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj zaštitnoj mjeri u navedenom trajanju. 

7.1. Naime, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o nužnosti posjedovanja vozačke dozvole radi odlaska na posao i obiteljskih obveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere, a niti je okrivljenica navode iz prigovora na bilo koji način potkrijepila, što je bila dužna učiniti sukladno čl. odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a.

              7.2. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora u dijelu odluke o zaštitnoj mjeri.

8. Iako okrivljenica u prigovoru ne pobija prekršajni nalog zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud je, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani nalog i u odluci o novčanoj kazni. Naime, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, prvenstveno se ističe da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji u čl. 32. propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. tog Zakona (novčana kazna od 1320 eura do 2650 eura, što primjenom konverzije iznosi 9.945,54 kuna do 19.966,43 kune te alternativno kaznu zatvora do 60 dana), što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao nešto više novčane kazne i to u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna (te alternativno kaznu zatvora do 60 dana). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

8.1.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenice činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20. i 114/22), te istoj izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu u iznosu od 1320 eura/9.945,54 kuna, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

8.2. Po stavu ovog suda, izrečena novčana kazna u visini posebno propisanog minimuma novčane kazne, primjerena je stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda i ovako izrečenom novčanom kaznom, dostatno će se utjecati na okrivljenicu da se ubuduće kloni činjenja prekršaja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna a s obzirom na složenost i trajanje postupka, a držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura, odnosno, 113,02 kuna,  dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice i osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

                                   Zagreb, 22. veljače 2023.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Policijskoj postaji Zlatar-Bistrica, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.