- 1 -

                                  Broj: Ppž-6487/2022

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe P. d.o.o. i dr. zbog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 79/07, 26/09, 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe P. d.o.o. i okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi M.J., podnesenoj putem branitelja, K.O., odvjetnika u S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Hvaru, od 26. svibnja 2022., broj: Pp J-3371/2020-14, u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe P. d.o.o. i okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi M.J., te potvrđuje prvostupanjska presuda.

                II.                Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: PZ), okr. pravna osoba P. d.o.o. i okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi M.J., obvezuju se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od po 30 (trideset) eura[1]/226,04 (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

                                                         Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba P. d.o.o. i okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi M.J., proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. čl. 226. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okr. pravnoj osobi P. d.o.o. na temelju tog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 56.000,00 kuna, a okr. odgovornoj osobi M.J. na temelju tog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna, time da ukoliko okrivljenici u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se smatrati plaćenima u cjelini te je okr. pravna osoba P. d.o.o. dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 400,00 kuna, a okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi M.J., troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude su okr. pravna osoba P. d.o.o. i okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi M.J., pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenike od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici navode da su bili prisiljeni žurno angažirati strane radnike kako bi izbjegli veću materijalnu štetu, kako su to iznijeli i u obrani, pa nisu postupili s namjerom činjenja prekršaja već nesvjesnim nehajem slijedom čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a iz čega bi po stavu okrivljenika, bilo povrijeđeno i materijalno prekršajno pravo.

5.1. Prvenstveno se ističe da je, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. PZ-a, za počinjenje predmetnog prekršaja zapošljavanja državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad, dovoljno postupanje iz nehaja (dakle, i iz nesvjesnog nehaja), dok će počinitelj biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što za prekršaj iz čl. 226. st. 1. t. 3. i st. 3. (čl. 73. st. 1.) Zakona o strancima, nije slučaj. Stoga je postojanje krivnje (postupanjem iz nehaja), pravilno utvrđeno na temelju pisane obrane okrivljenika u kojoj su priznali odlučne činjenice koje čine biće predmetnog prekršaja, neovisno o okolnostima koje su prethodile počinjenju prekršaja, a koje ih ne mogu osloboditi od odgovornosti pa eventualni izostanak namjere nije niti relevantan u konkretnom slučaju.  Slijedom toga je neosnovan navod žalbe da bi činjenično utvrđenje o odlučnim činjenicama, odnosno, obliku krivnje, bilo pogrešno te je taj žalbeni razlog neosnovan. Neosnovan je stoga i žalbeni navod iz kojeg proizlazi da zbog izostanka namjere u postupanju, postoje okolnosti koje isključuju krivnju, odnosno da je povrijeđeno materijalno prekršajno pravo u smislu čl. 196. t. 2. PZ-a.

5.2. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelji ne navodi nove činjenice i ne predlažu nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

6. Razmotrivši odluke o prekršajnopravnim sankcijama, a povodom navoda žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Budući da su novčane kazne ublažene znatno ispod posebno propisanih minimuma novčanih kazni propisanih za predmetne prekršaje,  a evidentno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost okrivljenicima da ukoliko u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cjelini.

6.1. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja iz čl. 226. st. 1. t. 3. i st. 3. Zakona o strancima stupio na snagu Zakon o Izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 114/22. i 155/22.) koji ima pravni kontinuitet u prekršaju iz čl. 247. st. 2. tog Zakona te za pravnu osobu propisuje manji najniži i najviši iznos novčane kazne za svakog stranca (od 6630 eura što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 49.953,74 kune, do 19900 eura što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 149.936,55 kune) kao i za prekršaj iz čl. 247. st. 5. istog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj o osobi (od 1320 eura što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 9.945,54 kune, do 6630 eura što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 49.953,74 kune), dok je Zakon o strancima koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za te prekršaje novčanu kaznu od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za pravnu osobu, odnosno, 10.000,00 kuna do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi za svakog stranca, nešto strože novčane kazne. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema

počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

6.1.1. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu „novog“ Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 114/22. i 155/22.) kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčane kazne i okrivljenicima ublažio novčane kazne ispod propisane za taj prekršaj Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje ujedno predstavljaju ublažene novčane kazne i u „novom“ Zakonu. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ Zakon u odredbama čl. 247. st. 2. i 5. ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna u iznosu od 30 eura izražen u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije, sukladno trajanju i složenosti postupka.

U Zagrebu, 22. veljače 2023.

Zapisničarka:                                                                      Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.