- 1 -              Rev 2422/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2422/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ured..., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica P. G., odvjetnica u odvjetničkom društvu M. i L. d.o.o. u Z., protiv tuženika N. M. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3818/17-3 od 27. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13874/01-61 od 13. travnja 2017., u sjednici održanoj 22. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „Nalaže se tuženiku N. M., Z., OIB: 09776501545, da tužitelju ured ..., Z., OIB: ...,  isplati iznos od 19.700,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04, 36/96,) koje teku od 16.10.2001.g. do 31.12.2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31.07.2015.g. sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g.  do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  a kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO(NN 78/15), uz naknadu  parničnog troška u iznosu od 8.835,00 kn sve u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Odbija se žalba tuženika N. M. kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13874/01-61 od 13. travnja 2017., u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju ured... iznos od 18.728,00 kuna sa zateznim kamatama od 16. listopada 2001. do isplate te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.835,00 kuna.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13874/01-61 od 13. travnja 2017., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja ured... preko iznosa od 18.728,00 kuna do iznosa od 19.700,00 kuna (za iznos od 972,00 kuna) te se sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 972,00 kuna sa zateznim kamatama od 16. listopada 2001. do isplate, kao neosnovan.“.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda, reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Drugostupanjska presuda donesena je prema odredbama čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) čime reviziju tuženika (čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a) valja ispitati u okvirima odredbi čl. 392.a ZPP-a.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Suprotno navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Zapisnici o radnjama poduzetim na ročištima glavne rasprave ne opravdavaju niti revizijske navode tužitelja da bi u provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima (pred prvostupanjskim sudom koju povredu nije sankcionirao drugostupanjski sud) došlo do nepravilne primjene odredbi čl. 260. st. 3. ZPP-a odnosno čl. 264. st. 1. ZPP-a na način da je to moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Daljnjim revizijskim prigovorima tuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplaćeni iznos štete trećoj osobi, prema tuženiku koji je prema činjeničnim navodima tužbe odgovoran za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 91. st. 4. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 90/94, 20/97, 50/99, 116/99, 11/12, 140/05 i 151/05 - dalje: ZO).

 

10. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je dana 23. prosinca 1995. došlo do prometne nezgode u V. G.;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuženik upravljao osobnim vozilom kroz lijevi zavoj suženim kolnikom prema spojištu s pošljunčenim putom gdje se nastavno kolnik proširuje i moguć je mimoilazak dvaju osobnih vozila, a od kuda je svojom desnom stranom proširenog kolnika nailazilo osobno vozilo oštećenika, pri čemu je tuženik iz nekog razloga reagirao povratnim skretanjem ulijevo, čime je doveo vozilo u sve veće desno polubočno zanašanje i prelazak njegovog prednjeg dijela na suprotnu stranu kolnika, gdje je došlo do sudara prijelaza prednjeg lijevog u prednji dio lijevog boka vozila oštećenika s prednjim lijevim dijelom vozila tuženika,

- da je brzina vozila oštećenika kod sudara iznosila približno 55 km/h, a tuženika oko 35 km/h, s time da je njegova brzina kod izlaska s kolnika približno iznosila 56 km/h, dok je ograničenje brzine u vrijeme nezgode u naseljenom mjestu iznosilo 60 km/h pa brzine same po sebi nisu bile kritične za nastanak nezgode,

- da je uzrok nastanka nezgode okolnost izlaska tuženika desnim kotačima vozila s kolnika i njegova povratna reakcija skretanjem ulijevo kojom je doveo vozilo u zanašanje i posljedičan ulazak u putanju nailaska vozila oštećenika iz suprotnog smjera, koje se u trenutku mimoilaska nalazilo na svojoj desnoj strani kolnika pa je za oštećenika nezgoda bila neizbježna,

- da tuženik izlaskom desno sa suženog kolnika nije reagirao povratnim skretanjem ulijevo već da je nastavio vožnju desnim kotačima izvan kolnika do mjesta gdje se kolnik proširuje, prošao bi svojim desnom stranom kolnika pored vozila oštećenika i nezgoda se ne bi dogodila,

- da se mjesto kontakta može utvrditi samo približno obzirom na jedino utvrđeni položaj traga struganja prednjeg kotača označen brojem 5 u skici mjesta nesreće,

- da se brzine kretanja kao i položaj vozila mogu utvrditi tek orijentacijski budući da je i skica temeljem koje je rađen nalaz orijentacijska,

- da se ne može reći decidirano u izražavanju dijelovima metra kakav je bio položaj vozila budući da ne postoji skica koja bi točno prikazala prostor kolnika već samo približno orijentacijski kako je i naveo u nalazu slijedeći tendencije koje prikazuje skica kakva je,

- da je tuženik rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1996. proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu iz razloga što nije ostavio dovoljan razmak sa svoje lijeve strane vozila između svog vozila i vozila s kojim se mimoilazio, jer je upravljao vozilom bez registracije i nije se podvrgao alkotestiranju radi provjere ima li alkohola u organizmu,

- da je svjedok R. P., djelatnik policije koji je izašao na mjesto prometne nezgode, u prekršajnom postupku iskazuje da „tuženik nije držao svoje vozilo dovoljno uz desnu ivicu kolnika zbog čega je došlo do prometne nezgode“, odnosno da je tuženik „zašao malo desno izvan kolovoznog zastora te je uhvatio šljunak i to ga je zanijelo te je njegovo vozilo prednjim krajem prešlo na lijevu polovicu kolnika u pravcu kretanja, gdje je i došlo do sudara sa vozilom koje je došlo iz suprotnog smjera prilikom mimoilaženja, a onda se njegovo vozilo zarotiralo sa zadnjim krajem “, kao i da je „iz fotoelaborata vidljivo da je prema tragovima nađenim na licu mjesta došlo do prometne nezgode na desnoj strani kolnika u pravcu kretanja vozila oštećenika.

 

11. Na temelju sljedećih utvrđenja, sudovi su u bitnom zaključili da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja sukladno odredbi čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 - dalje: ZOO), budući da je izlaskom vozila desno sa suženog kolnika reagirao skretanjem u lijevo umjesto da je nastavio vožnju desnim kotačima izvan kolnika do mjesta gdje se kolnik proširuje, u kojem slučaju bi prošao svojom desnom stranom kolnika pored vozila oštećenika te ne bi došlo do prometne nezgode te je, shodno navedenom, djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskog suda o prethodno iznijetim činjenicama u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza – koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a), te navode ovaj sud ne može razmatrati.

 

13. Uz navedeno, pobijana odluka nije donesena isključivo na temelju ocjene provedenog vještačenja, već i ocjenom drugih dokaza provedenih u postupku pa nisu od značaja revizijski navodi kojima se u bitnom ukazuje na proturječnost u pismenom i usmenom nalazu i mišljenju vještaka.

 

14. Na prethodno navedeno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je nižestupanjski sud primijenio materijalno pravo u pobijanom dijelu odluke kojim je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 91. st. 4. ZO-a, tužitelj ima pravo na naknadu iznosa (isplaćenog iznosa štete, kamate i troškove) od osobe koja je odgovorna za štetu. U konkretnom slučaju radi se o odgovornosti u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu, pa se odgovornost tuženika sagledava u skladu s odredbama čl. 178. st. 1. i 2. ZOO-a kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima  („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), prema kojima se kod odgovornosti u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je prouzrokovana isključivom krivnjom jednog imatelja primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje, a ako postoji obostrana krivnja, svaki imatelj odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje. Kako je prema utvrđenju sudova tuženik isključivo kriv za nastanak štetnog događaja, to tuženik u smislu citiranih odredbi odgovara za štetu i nastala je njegova obveza za isplatu iznosa kojeg je tužitelj prethodno isplatio trećoj oštećenoj osobi.

 

15. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 22. veljače 2023.