Poslovni broj Gž-1262/2022-3

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja           1. N. M. OIB: ..., 2. A. M. OIB: ... i 3. S. M. OIB: ..., svi iz P., zastupani po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., protiv tuženice J. M. - K. OIB: ... iz Z., zastupana po punomoćnici S. Đ., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništavosti, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj              P-697/2021 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-697/2021 od 5. svibnja 2022. u točki I izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke II izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi ništavim Ugovor o doživotnom uzdržavanju broj          OU-1062/04 sklopljen 9. kolovoza 2004. između M. M. i tuženice J. M. - K., solemniziran kod javnog bilježnika D. K. iz P. te je u točki II izreke naloženo tužiteljima da tuženici nadoknade trošak postupka u iznosu od 13.988,00 kn u roku od 15 dana dok je u iznosu od 1.000,00 kn zahtjev za naknadu troškova odbijen.

 

2. Protiv presude (osim odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka) žalbu podnose tužitelji pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz obvezu tuženice na naknadu parničnog troška uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda  predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.  Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev na utvrđenje ništavosti  Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. kolovoza 2004., iz razloga što je isti, prema tvrdnjama tužitelja, njihova baka sada pok. M. M. zaključila u vrijeme kada zbog svog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje sklapanja ovog ugovora kojim je raspolagala svojom imovinom u korist tuženice.  

 

6.  U provedenom postupku je utvrđeno da su Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. kolovoza 2004., solemniziran kod javnog bilježnika D. K. iz P. pod brojem OU-1062/04 (dalje Ugovor o doživotnom uzdržavanju), sklopile sada pok. M. M. kao primateljica uzdržavanja i tuženica J. M. - K. kao davaljeteljica uzdržavanja (kćerka M. M. i teta tužitelja), kojim se ugovorom za pruženu uslugu doživotnog uzdržavanja pok. M. M. obvezala nakon svoje smrti ostaviti tuženici u vlasništvo kuću sa okućnicom i zemljište na području k.o. P., kao i pokretne stvari, štedne račune, dragocjenosti i prava. Dalje je utvrđeno da je u predmetnoj kući uz pok. M. M. živjela obitelj njezinog sina koji je preminuo 1999., nakon čega se zdravstveno stanje M. M. pogoršavalo te je došlo do narušenih obiteljskih odnosa između snahe i unuka (ovdje tužitelja) s jedne strane te pok. M. M. i tuženice s druge strane, što je rezultiralo sudskim postupcima radi iseljenja tužitelja i njihove majke iz predmetne kuće (po tužbi pok. M. M.) te radi smetanja posjeda radi iskopčanja električne energije (po tužbi ovdje tužitelja i njihove majke). Za potrebe jedne od tih parnica pok. M. M. je postavljen poseban skrbnik u osobi odvjetničkog vježbenika radi zaštite prava i interesa zbog njezina lošeg psihičkog stanja, međutim nije utvrđeno da bi bio pokrenut postupak radi lišenja poslovne sposobnosti iste. Dalje je utvrđeno da je tuženica preuzela majku na skrb kod sebe u Z., da je 12. travnja 2010. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina između prijašnjeg tuženika N. H. kao kupca i M. M. kao prodavateljice, ovjeren kod javnog bilježnika R. K. K. iz Z. pod brojem OV-5629/10 dana 20. travnja 2010. (dalje Ugovor kupoprodaji nekretnina) predmetom kojeg su bile iste nekretnine kao iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pri čemu je tuženica dala suglasnost za brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon čega se kupac N. H. upisao vlasnikom predmetnih nekretnina. Dalje iz spisa proizlazi da je M. M. preminula tijekom trajanja ovog postupka dana 9. veljače 2012.

 

7. Tijekom postupka pravomoćno je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji tražili utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina, koji je utvrđen ništetnim iz razloga što je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da u vrijeme njegova zaključivanja (2010.g.) pok. M. M. nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka, sve pozivom na odredbu članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/11. - dalje ZOO/05) pri čemu je određena i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kao posljedica ništetnosti prema članku 323. ZOO/05.

 

8. U ovoj fazi žalbenog postupka još uvijek je sporna pravna valjanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju te u svezi s tim odlučna činjenica sposobnosti pok. M. M. da shvati značenje i posljedice svojih dijela pa tako i zaključenja toga ugovora u relevantno vrijeme njegova zaključenja 9. kolovoza 2004.   

 

9.  Na okolnost utvrđenja psihofizičke sposobnosti pok. M. M. u vrijeme zaključivanja ugovora, provedeno je medicinsko vještačenje po dr. H. M. spec. psihijatru koja je u pismenom nalazu i mišljenju zaključila da je M. M. prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2004. bolovala od srednje teškog oblika aterosklerotske demencije (propisan je lijek memantin) radi čega da nije bila psihofizički sposobna zaključiti takav ugovor s kćerkom - tuženicom, a kod takvog je mišljenja ova vještakinja ostala i prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu na kojem je ujedno odgovarala na primjedbe i pitanja stranaka.

 

10.  Po nastavnom dokaznom prijedlogu tuženice provedeno je na istu okolnost novo vještačenje povjereno Odboru za sudbena mišljenja Fakulteta Sveučilišta u Z. u sastavu dr. N. M. specijalist psihijatar i dr. V. Š. specijalist neurologije. Iz nalaza i mišljenja ovih vještaka proizlazi da  u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, unatoč smetnjama intelektualnog funkcioniranja i pojačanoj zaboravljivosti, nije upitna sposobnost M. M. za zaključenje toga ugovora, da nema podataka u postojećoj medicinskoj dokumentaciji koji bi upućivali na srednje teški i teški stupanj demencije dok propisivanje lijeka memantin namijenjenog demenciji kod Alzheimerove bolesti ne znači da takav stupanj demencije postoji već da liječnik zaključuje da bi lijek mogao pomoći pacijentu, uz konačni zaključak da je pok. M. M. bila sposobna za zaključivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

11. Nakon usmenog očitovanja na prigovore stranaka i pokušaja usaglašavanja nalaza i mišljenja, gore imenovani medicinski vještaci su ostali kod danih nalaza i mišljenja a sud prvog stupnja je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Fakulteta Sveučilišta u Z. po pitanju sposobnosti M. M. za zaključivanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju te je na istome utemeljio svoju odluku o pravnoj valjanosti toga ugovora utvrdivši da ne postoje razlozi ništavosti iz članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 3/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme zaključivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Prvostupanjski sud ujedno utvrđuje da je predmetni pravni posao zaključen pred javnim bilježnikom u formi javnobilježničkog akta gdje se nesposobnost stranke mogla uočiti da je postojala. Stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

 

12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz  članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbe tužitelja budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tužitelja istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

 

14. Neosnovano tužitelji u žalbi tvrde da bi bila počinje bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 377. stavak 2. ZPP-a budući da je prvostupanjski sud proveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja ga je uputio ovaj sud u prethodnoj ukidnoj odluci. Naime, prvostupanjski sud je otklonio bitnu povredu postupka na koju mu je ukazao ovaj sud te je na ročište održano 3. prosinca 2021. pozvao vještake dr. H. M. specijalist psihijatra, dr. N. M. specijalistu psihijatra i dr. V. Š. specijalistu neurologije. Na tome ročištu imenovani vještaci su usmeno iznosili nalaz i mišljenje, davali obrazloženja na postavljene primjedbe i pitanja stranaka a sve radi pokušaja eventualnog usuglašavanja zaključaka o činjenici od koje ovisi pravna valjanost pobijanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno sposobnosti pok. M. M. da shvati značenje i posljedice zaključivanja toga ugovora.

 

15. Nakon tako provedenog dokaza osnovano je prvostupanjski sud prihvatio mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Fakulteta u Z., izrađenog po vještacima dr. N. M. i dr. V. Š., koji su zaključili da je pok. M. M., unatoč smetnjama intelektualnog funkcioniranja i pojačanoj zaboravljivosti, bila sposobna za zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju u kolovozu 2004. Naime, ovome je sudu prihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda da je riječ o kompleksnom (kombiniranom) nalazu po dva specijalista (psihijatar i neurolog), uvažavajući da oba vještačka nalaza upućuju na nedostatnu medicinsku dokumentaciju, izostanak psihologijskog testiranja koje jedino može napraviti razliku između depresivnog sindroma i demencije, a lijek preporučen 2001. niti jedan vještak ne bi prepisao na tadašnje medicinske nalaze pok. M. M..

 

16. Stoga je sud prvog stupnja, prvenstveno zbog nedovoljne medicinske dokumentacije koja bi dala neka nova saznanja o zdravstvenog stanju pok. M. M. u relevantno vrijeme, pravilno otklonio kao neekonomičan dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem trećeg vještačenja te je i prema stajalištu ovoga suda osnovano dao prednost zajedničkom - kombiniranom nalazu i mišljenju dvoje vještaka relevantnih specijalnosti dr. N. M. i dr. V. Š. (psihijatar  i neurolog) u odnosu na nalaz i mišljenje dr. H. M..

 

17. Za valjanost ugovora zahtjeva se da stranke budu sposobne izjaviti svoju volju za sklapanje određenog ugovora tj. da budu poslovno sposobne sukladno članku 56. stavak 1. ZOO/91. Osoba koja nije sposobna slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju i na taj način štititi svoje interese odnosno koja nije svjesna svojih čina i posljedica značenja ugovora, nije sposobna za rasuđivanje pa nema poslovnu sposobnost i ne može sklapati pravno valjane ugovore. Stoga, ukoliko bi ugovor bio sklopljen protivno toj odredbi ZOO/91, odnosno ukoliko bi ugovor sklopila osoba u potpunosti poslovno nesposobna, radilo bi se o pravno nevaljanom - ništavnom ugovoru prema članku 103. stavak 1. ZOO/91. Pritom nije pravno odlučno je li u vrijeme sklapanja ugovora osobi formalno oduzeta poslovna sposobnost jer sposobnost odnosno nesposobnost (djelomičnu) za rasuđivanje u slučaju spora utvrđuje sud na osnovi nalaza i mišljenja medicinskih vještaka s obzirom da je za utvrđenje ove činjenice potrebno stručno znanje medicinske struke.

 

18. Naime, psihofizičko stanje osobe i njezina sposobnost da shvati značenje svojih postupaka i posljedica tih postupaka, predstavlja činjenice za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže pa se u tom pravcu provodi odgovarajuće vještačenje u smislu članka 250. ZPP-a, pri čemu iskazi ukućana i bliskih osoba mogu biti samo pomoćni izvor saznanja. Kako je sud prvog stupnja u ovome postupku takvo vještačenje proveo te utvrdio da je pok. M. M., unatoč smetnjama intelektualnog funkcioniranja i pojačanoj zaboravljivosti, bila sposobna za zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju u kolovozu 2004., pravilno je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.   

 

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.).

 

20. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

21. Odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke II izreke, kao nepobijan ostaje neizmijenjen.

 

                                                       

U Rijeci 22. veljače 2023.

                                                                                                                              

Predsjednica vijeća

                                                                                                                  Ivanka Maričić-Orešković, v.r.