Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

-324/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-324/2021-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. R. iz S.1, OIB: , koji je zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva B. i partneri u S.2, protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o., Z, OIB: …, Poslovna jedinica S.2 u S.2, , koji je zastupan po punomoćniku N. T.,, dipl. iur., zaposlenici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pnš-68/13 od 12. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-68/13 od 12. siječnja 2021. 

 

Obrazloženje

  1.               Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. naloženo je tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Z., OIB: , da u roku 15 dana isplatiti tužitelju V. R. iz S.1, OIB: , ukupan iznos od 12.143,19 eura/91.492,90 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose pa do isplate tih iznosa po stopi od 15% godišnje od 15. veljače 2004. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate na po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Pod točkom II. naloženo je tuženiku, u roku 15 dana, isplatiti tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.178,05 eura/23.945,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od presuđena do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, ili podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje ukazuje tužitelj, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koju bi ostvarivao da je ostao raditi na radnom mjestu profesionalnog vozača i plaće koju ostvaruje na radnom mjestu referenta otpreme, i to za period od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008.

 

9. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora.

 

10. Ocjenom svih u postupku provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće bitne činjenice:

- da je tužitelj 21. srpnja 2003. podnio tužbu protiv tuženika kojom je tražio naknadu štete zbog posljedica prometne nezgode od 12. prosinca 2000. na rotoru državne ceste D1, dionica S.1 K., u kojoj je ozlijeđen kao vozač teretnog vozila, marke Volvo, reg. ozn. ST 576-GC, u vlasništvu njegovog poslodavca tvrtke C. d.d. K. S.,

- da je predmetnom tužbom tužitelj na ime naknade štete, između ostalog, tražio i naknadu izgubljene zarade jer je zbog nastupa profesionalne nesposobnosti za rad, kao posljedice predmetne prometne nezgode, tužitelj raspoređen s radnog mjesta profesionalnog vozača na radno mjesto referenta,

- da u tom spisu priloženo konačno i pravomoćno rješenje zavoda, Stalna služba S.2, klasa: od 18. srpnja 2002. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale 28. veljače 2002., a koja nesposobnost isključuje poslove u kojima nema intenzivnog korištenja obiju ruku i gdje nema poslova vozača profesionalca B i C kategorije,

- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj IP-1865/03 (Pnš-209/11) koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu Gžx-1156/09 od 21. veljače 2011. utvrđena suodgovornost tužitelja za predmetnu prometnu nezgodu u iznosu od 40% te mu je na ime naknade štete izgubljene zarade, kao posljedice predmetne nezgode, za period od 13. prosinca 2000. do 31. prosinca 2003. dosuđen ukupan iznos od 67.346,66 kn sa zateznim kamatama,

- da iz iskaza tužitelja i ugovora o radu br. od 07. studenog 2006., naziva radnog mjesta poslodavca tužitelja s osobnim značajkama, odluke o otkazu ugovora br. s ponudom izmijenjenog ugovora od 01. rujna 2006., ugovora o radu br. od 01. siječnja 2002., odluke o otkazu ugovora o radu br. od 01. siječnja 2002., ugovora o radu br. od 26. travnja 1999. te iz navedenog spisa HZMO-a, proizlazi da je tužitelj po zaprimanju navedenog rješenja HZMO o profesionalnoj radnoj nesposobnosti za mjesto profesionalnog vozača raspoređen s radnog mjesta profesionalnog vozača na radno mjesto djelatnika u otpremnom uredu na kojem radnom mjestu radi i danas i da je navedeno radno mjesto „djelatnik u otpremnom uredu“ dobilo novi naziv „referent otpreme“, međutim sadržajno se radi o istom radnom mjestu,

- da je između istih stranaka pred istim sudom vođen postupak pod poslovnim brojem Pnš-209/11 (stari broj IP-1865/03) u kojem postupku je tužitelj utvrđen suodgovornim za predmetnu prometnu nezgodu u iznosu od 40 %, te mu je dosuđena izgubljena zarada za period od 13. prosinca 2000. do 31. prosinca 2003. kao štetna posljedica predmetne nezgode, te je nadalje utvrđeno da je zbog profesionalne radne nesposobnosti kao posljedice predmetne nezgode tužitelj s radnog mjesta profesionalnog vozača prebačen na radno mjesto otpreme (prijašnji naziv djelatnik u otpremnom uredu) na kojem radi i danas.

 

11. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prije svega raspravio materijalno-pravni prigovor zastare istaknut po tuženiku čija bi eventualna osnovanost imala za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva. U svezi navedenog prigovora, a na koji se tuženik pozivao tijekom postupka, kao i sada u žalbi prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) u svezi s odredbom članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), kojom je propisano da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

 

12. Odredbom članka 388. ZOO/91 propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

 

13. Nadalje, odredbom članka 392. stavak 3. ZOO/91 propisano je da kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.

 

14. Nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu štete (izgubljene zarade) za koju je izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti.

 

15. U svezi sa istaknutim prigovorom zastare prvostupanjski sud ocjenjuje da se prema članku 376. i članku 377. ZOO/91 (sada članak 230. i 231. ZOO/05), bez obzira na to zahtjeva li se naknada za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to zahtijeva li se naknada buduće štete u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Naknada štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može zahtijevati naknada buduće materijalne štete) oštećenik može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u obliku rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članka 376. odnosno članka 377. ZOO/91 (sada članak 230. i 231. ZOO-a). Za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (članak 392. stavak 3. ZOO/91, sada članak 245. ZOO/05). Ovo pravno stajalište primjenjuje se i na odnose nastale u vrijeme važenja Zakona o zastari potraživanja (članak 19. i članak 20.). Vrhovni sud (Rev-x-420/ll od 29. listopada 2013., Rev-x-969/11 od 29. veljače 2012. Izbor 1/12-71,  Revr-697/11 od 1. listopada 2013., Rev-1273/99 od 4. lipnja 2002. Izbor 1/03-21 i Rev-842/07 od 29. listopada 2008.

 

16. Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećenik može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u obliku rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članka 376. odnosno 377. ZOO/91 (sada članak 230. i 231. ZOO/05), a za svako sljedeće utuženo potraživanje (utuženje) teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (članak 392. stavak 3. ZOO/91, sada članak 245. ZOO/05). Vrhovni sud, Rev-842/07 od 29. listopada 2008.

 

17. Dakle, iz iznesenog proizlazi da naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada,) oštećenik može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u obliku rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članak 376. odnosno članak 377. ZOO/91. Za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan članak 392. st. 3. ZOO/91.

 

18. S obzirom na pozivanje tuženika da je tužitelj za predmetnu štetu saznao kad je zaprimio navedeno rješenje HZMO-a o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad za ukazati je na slijedeću sudsku praksu. Kad se buduća šteta s naslova izgubljene zarade može sagledati već sa sadašnjom štetom i ako je ona po redovnom tijeku stvari izvjesna, tada je riječ o šteti za koju je oštećenik već saznao. Vrhovni sud, Rev-317/03 od 10. veljače 2005.

 

19. Vrhovni sud RH, Revx-933/2012 od 1. listopada 2013.: „Kako vrijeme zastare potraživanja naknade štete počinje teći otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, za buduće štete rok zastare počet će teći od dana kad u budućnosti ta šteta bude nastala. Međutim, ako se buduća šteta može već zajedno sa sadašnjom sagledati, ako je ona već sada po redovnom tijeku stvari izvjesna, riječ je o šteti koju je oštećenik već saznao, a ne o šteti za koju će on doznati tek u vrijeme kad bude izložen izdacima za taj oblik štete. U konkretnom sporu to znači, da je rok zastarjelosti zahtijevati naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, počeo teći već saznanjem tužitelja da će mu u budućnosti biti potrebna tuđa njega i pomoć“.

 

20. Dakle, iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da zastarni rok za naknadu štete zbog izguljene zarade počinje teći od trenutka kad je oštećenik saznao za gubitak profesionalne radne sposobnosti. Naime, tada se buduća šteta zbog izgubljene zarade može sagledati zajedno sa sadašnjom. Međutim, oštećenik ima mogućnost izbora hoće ili naknadu štete zbog izgubljene zarade tražiti u obliku rente ili sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje. Razlog takvog stava je u činjenici da se podnošenjem tužbe prekida zastara za tu vrstu štete (članak 388. ZOO/91). Upravo zato za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (članak 392. stavak 3. ZOO/91).

 

21. Ovdje je za ukazati i na slijedeću sudsku praksu iz koje proizlazi da:

Podizanjem tužbe kojom tužitelj zahtijeva naknadu štete na ime izgubljene zarade došlo je do prekida zastarijevanja iz tog oblika štete. Zato je tužitelj mogao urediti tužbu i postaviti konačni tužbeni zahtjev u tijeku trajanja postupka i nakon pet godina računajući od dospjelosti najstarije neisplaćene povremene tražbine. Vrhovni sud, Revr-537/06 od 5. listopada 2006.

 

22. Podnošenjem tužbe radi ostvarivanja naknade jednog oblika štete ne prekida se zastara tražbine naknade drugog oblika štete. Vrhovni sud, Rev-925/88 od 17. svibnja 1988. PSP-44/77.

 

23. Dakle, podnošenjem tužbe za naknadu štete zbog izgubljene zarade prekida se zastara za taj oblik naknade štete zbog čega je moguće utuživanje naknade izgubljene zarade u obliku rente, ali i sukcesivnim traženjima za protekli period. Za svaku sljedeću utuženu tražbinu teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan članak 392. stavak 3. ZOO/91, u svezi s člankom 388. ZOO/91, sve u svezi s člankom 370. ZOO/91.

 

24. Iako to nije bila intencija zakonodavca ovakav stav otvara mogućnost zloporabe. Sukcesivnim utuživanjem tuženik, bez svoje krivnje, dolazi u poziciju plaćanja sve većih zateznih kamata i odvjetničkih troškova koje ne bi morao plaćati kod naknade rente.

 

25. Slijedom navedenog prvostupanjski sud konačno zaključuje da je istaknuti prigovor zastare neosnovan u cijelosti budući je tužitelj za predmetnu štetu izgubljene zarade saznao zaprimanjem rješenja zavoda, Stalna služba u S.2. Klasa: od 18. srpnja 2022., kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

 

26. Tužbu radi naknade štete izgubljene zarade poslovni broj Pnš-209/11 (stari broj Ip-1865/03), tužitelj je podnio 21. srpnja 2003., dakle, unutar zastarnog roka od tri godine članak 370. ZOO/91. Podnošenjem tužbe tužitelj je prekinuo zastarni rok za tu vrstu štete. Pravomoćnim okončanjem postupka Pnš-209/11 (stari broj Ip-1865/03), trogodišnji zastarni rok za naknadu štete izgubljene štete za sljedeće iznose počeo je iznova teći od 21. veljače 2011. jer je tog dana postupak pravomoćno okončan. Tužba u ovom konkretnom predmetu podnesena je 11. veljače 2013., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

 

27. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravne zaključke prvostupanjskog suda u pogledu istaknutog prigovora zastare od strane tuženika. Naime, prvostupanjski sud je u odnosu na ovaj prigovor dao vrlo detaljne i pravilne razloge u pravcu da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara utuženog potraživanja i prema tome taj prigovor tuženika je u cijelosti neosnovan, te tuženik svojim žalbenim navodima u kojima ponovo ističe prigovor zastare ovakve pravne zaključke suda prvog stupnja ničim nije doveo u dvojbu.

 

28. Kako je već naprijed utvrđeno, u postupku koji je između istih stranaka vođen pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pnš-209/11 (stari broj IP-1865/03), tužitelj je utvrđen suodgovornim za predmetnu nezgodu u iznosu od 40 %, te mu je dosuđena izgubljena zarada za period od 13. prosinca 2000. do 31. prosinca 2003., kao štetna posljedica predmetne nezgode. Nadalje, zbog profesionalne radne nesposobnosti kao posljedice predmetne nezgode, tužitelj je s radnog mjesta profesionalnog vozača prebačen na radno mjesto referenta otpreme (prijašnji naziv djelatnik u otpremnom uredu na kojemu radi i danas). Stoga je tuženik odgovoran za naknadu štete izgubljene zarade sukladno odredbi članka 195. ZOO/91.

 

29. Naime, odredbom članka 195. stavak 1. ZOO-a u vezi s odredbom članka 163. ZOO/05, propisano je da tko drugome nanese tjelesnu potvrdu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog trajnog razvijanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

 

30. I visinu utužene tražbine suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno raspravio usporedbom primanje dva usporedna radnika L. B. koji i danas radi u tvrtki C. kao vozač disab vozila (kamion s cisternom za čišćenje), dakle na radnom mjestu profesionalnog vozača kod poslodavca tužitelja tvrtke C. d.d. K. S. U svezi s tim sud je pravilno otklonio primjedbe tuženika da L. B. nije usporedni radnik kao paušalne i neargumentirane, budući se kod naknade štete izgubljene zarade uzimaju u obzir radna mjesta, tj. plaće za određena radna mjesta u neto iznosu, a ne u bruto iznosu. 

 

31. Dakle, iz dostavljenih platnih podataka poslodavca tužitelja tvrtke C. za tužitelja i usporednog radnika L. B. vidljiv je izračun razlike plaće između profesionalnog vozača i referenta otpreme.

 

32. Iz navedenog izračuna prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ukupna izgubljena zarada tužitelja za period od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. iznosi 91.492,90 kuna, dok je visina pojedinih mjesečnih iznosa razvidna iz zadnjeg stupca tablice priložene spisu (stupac F).

 

33. Prema tome, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u smislu odredbe članka 195. ZOO/91.

 

34. Kako je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe članka 29. ZOO-a u svezi s odredbom članka 112. stavak 2. ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme kada je obveza dospjela pa do njenog podmirenja. Zatezne kamate su dosuđene od dospijeća pojedinog dosuđenog iznosa tj. od 15. u mjesecu na način kako je to pobliže naznačeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom I.

 

35. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda pravog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženik neosnovano osporava i preocjenjuju provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

 

36. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

 

37. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud prije svega raspravio prigovor zastare, zatim odgovornost tuženika, te visinu utužene štete, a o čemu je dao jasne, određene i logične zaključke, koje kao takve u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a tuženik se upućuje na iste dane u obrazloženju pobijane presude.

 

38. Naime, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

39. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pa je tuženik neosnovano osporava.

 

40. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

 

41. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

 

U Gospiću, 13. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

                                                                                                   Milka Vraneš, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu