1

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                  Poslovni broj: 2 Us I-1339/2022-9

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice Lj. P., koju zastupaju opunomoćenici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. B. i T. H., protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, kojeg zastupa službena osoba I. T., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 22. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-02/268, URBROJ: 512-2501-22-2 od 12. listopada 2022., radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/22-01/813, URBROJ: 512M250-22-2 od 15. rujna 2022., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

 

1.                  Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/22-01/813, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 15. rujna 2022., odbijen je zahtjev tužiteljice, podnesen 20. lipnja 2022., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za njezinog pokojnog supruga V. P., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 4. listopada 1991. godine. 

 

2.                  Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/22-02/268, URBROJ: 512-250122-2 od 12. listopada 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

 

3.                 Tužiteljica u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost rješenja tuženika i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Neosnovano je odbijen njezin zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pok. supruga V. P., jer se osnova priznanja tog statusa ne crpi isključivo u njegovom sudjelovanju u naoružanim odredima Narodne zaštite u borbenom sektoru u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 4. listopada 1991., već se njegov status, pored toga, utvrđuje i na ozljedi koju je zadobio uslijed provođenja izviđanja pokreta neprijateljske vojske, kao člana naoružanog odreda Narodne zaštite tadašnje Mjesne zajednice B. S., K. i B. K. Navedenu je ozljedu zadobio 24. srpnja 1991., kao suvozač u osobnom automobilu uslijed naleta teretnog vozila nekadašnje JNA. O načinu i karakteru ozljeđivanja tužiteljičina supruga sve je već dokumentirano u upravnom postupku te proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, popisa članova naoružanog odreda Narodne zaštite, te izjava suboraca i nadređenih iz tog vremena. Naoružani odred Narodne zaštite Mjesne zajednice B. S., K. i B. K. osnovan je 20. lipnja 1991., njegovi su članovi odmah po osnivanju odreda bili u izravnom kontaktu s neprijateljskim snagama, zbog čega je očito da se ozljeđivanje pok. V. P. 24. srpnja 1991. dogodilo pod okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja. Nadalje, tužiteljica ukazuje da je zbog tog stradavanja pok. V. P. 22. svibnja 1992. ocijenjen nesposobnim za vojnu službu u pričuvnom sastavu, zbog čega se taj datum ima smatrati krajem njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu. Također, 4. listopada 1991. ne može se smatrati krajem sudjelovanja pok. V. P. u obrani, već je riječ o danu kad je neprijatelj okupirao matično područje njegova sela K., odnosno područje na kojem je djelovao njegov odred Narodne zaštite. Činjenica da je tužiteljičin suprug, kao ranjeni pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite, osnovanog 20. lipnja 1991. (prije 30. srpnja 1991., koji zakon postavlja kao početak aktivnog angažmana takvih odreda), više nije bio u obvezi sudjelovati u pričuvnom sastavu oružanih snaga, jer je za to bio nesposoban. No, nakon otpuštanja iz bolnice ipak je nastavio svoj angažman u Narodnoj zaštiti sve do okupacije dotičnog područja 4. listopada 1991., pa je u odnosu na supruga tužiteljice primjenjiv članak 3. stavak 1. točka c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB), jer je duže od 30 dana sudjelovao u Domovinskom ratu kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite između 30. srpnja 1991. i 31. prosinca 1991., iako to uopće nije bio dužan činiti. Pored toga, nejasno je zašto se datum 30. srpnja 1991. definira kao početak angažmana naoružanih odreda Narodne zaštite, kada Domovinski rat obuhvaća razdoblje od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., a sukob s neprijateljskim snagama nije se odvijao simultano na svim područjima Republike Hrvatske. Tužiteljica predlaže poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.017,37 eura (PDV uključen).

 

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporenog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Postupak koji je prethodio osporavanom rješenju proveden je sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), u postupku su utvrđene sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega je odluka tuženika zakonita i pravilna. Odredbe ZHB-a za razdoblje prije 30. srpnja 1991. ne poznaju mogućnost priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po osnovi pripadnosti Narodnoj zaštiti. Pravilno je utvrđeno da pok. V. P. ne ispunjava kumulativne zakonske pretpostavke za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.                 Tužiteljica je uz tužbu podnijela i obrazloženi prijedlog za povrat u prijašnje stanje u odnosu na propuštanje roka za podnošenje tužbe. No, sadržaj dostavnice priložene uz osporavano drugostupanjsko rješenje ne daje pouzdanu osnovu za zaključak kada se to rješenje može smatrati uredno dostavljenim tužiteljici. Ova okolnost ne treba ići na štetu tužiteljice, pa je Sud tužbu tretirao pravodobnom i prešao na razmatranje merituma ovog predmeta. 

 

6.                 U sporu je 22. veljače 2023. provedena rasprava. 

 

7.                 Između stranaka je sporno jesu li ispunjene propisane pretpostavke za priznavanje statusa pok. V. P. kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, na temelju pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite Mjesne zajednice B. S., K. i B. K.

 

8.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga spora.

 

9.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

10.             Člankom 3. stavkom 1. ZHB-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine.

 

11.             Člankom 3. stavkom 2. ZHB-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.

 

12.             Radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, zakonska pretpostavka odgovarajuće institucionalne/formacijske pripadnosti (čl. 3. st. 1. ZHB-a) i zakonska pretpostavka bitnih obilježja ratnog angažmana (čl. 3. st. 2. ZHB-a) propisane su kumulativno. Izostanak makar jedne od navedenih pretpostavki čini zapreku za priznavanje braniteljskog statusa.  

 

13.             Člankom 179. stavkom 1. točkom a) ZHB-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

 

14.             Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo usmeno saslušalo tužiteljicu kao stranku, koja je tom prilikom izjavila da je odredu Narodne zaštite pok. V. P. pristupio u Mjesnoj zajednici K., O. K., u periodu od 20. lipnja 1991. do 4. listopada 1991. i da je imenovani bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite. Tužiteljica je opisala aktivnosti i zadaće koje je obavljao njezin suprug, koje su uključivale obranu navedenog područja do pada mjesta 4. listopada 1991. godine.

 

15.             Iz iskaza svjedoka V. G., također saslušanog u upravnom postupku, slijedi da je pok. V. P. bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite K. u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 4. listopada 1991. godine. Nadalje, svjedok je istaknuo da je područje Kablara 4. listopada 1991. okupirano, nakon čega su se pripadnici Narodne zaštite K. priključili drugim mjesnim odborima ili su se uključili u postrojbe Hrvatske vojske, a V. P. nije nastavio sa sudjelovanjem u Narodnoj zaštiti ni u postrojbi Hrvatske vojske, jer nije bio sposoban nastaviti sudjelovanje zbog zdravstvenih razloga, koji su bili posljedica prometne nesreće što se dogodila 24. srpnja 1991. godine. 

 

16.             U upravnom postupku je saslušan i svjedok I. P. Iz njegova iskaza proizlazi da je pok. V. P. bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite K. u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 4. listopada 1991. godine.

 

17.             Iz priležećeg popisa pripadnika odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice B. S., K. i B. K., proizlazi da je pok. V. P. bio pripadnik tog odreda u periodu od 20. lipnja 1991. do 4. listopada 1991., a kao razlog prestanka službe navedena je bolest.

 

18.             Iz očitovanja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Područnog odsjeka za poslove obrane Karlovac, KLASA: 560-01/22-01/116, URBROJ: 512M2-53-22-6 od 14. rujna 2022., slijedi da uvidom u registar hrvatskih branitelja, odnosno bazu IS-OU, utvrđeno da pok. V. P. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

 

19.             Iz uvjerenja Mjesnog odbora B. S., K., proizlazi da je V. P. obnašao dužnost vojnika - izvidnika u Narodnoj zaštiti sela K. od 20. lipnja 1991. do 4. listopada 1991. godine.

 

20.             Sud, ponajprije, naglašava sljedeće. U više pogleda (razdoblje, trajanje i sektor angažmana), zakonodavac je, striktnim, jasnim i nedvosmislenim odredbama, pretpostavke za priznavanje braniteljskog statusa pripadnicima naoružanih odreda Narodne zaštite uredio drukčije (strože) u odnosu na hrvatske branitelje ostalih formacijskih pripadnosti. Hrvatski sabor to je učinio primjenjujući svoju legislativnu autonomiju pri uređivanju društvenih odnosa (čl. 1. st. 3., čl. 2. st. 4. podst. 1., čl. 71. i čl. 81. podst. 2. Ustava Republike Hrvatske). Za angažman pripadnika naoružanih odredba Narodne zaštite izvan okvira koji čine podlogu za priznavanje braniteljskog statusa, zakonodavac je predvidio priznavanje svojstva sudionika Domovinskog rata (čl. 15. st. 1. t. a) ZHB-a, vezano uz Pravilnik o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata, „Narodne novine“, broj 127/21).   

 

21.             Sud utvrđuje da su javnopravna tijela, u kontekstu mjerodavnog materijalnopravnog okvira, pravilno utvrdila činjenično stanje i da su osnovano zaključila da  nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznanje pok. V. P. statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti odredu Narodne zaštite K. u razdoblju od 20. lipnja 1991. do 4. listopada 1991. godine. Naime:

 

21.1. tužiteljičin suprug je, kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite, ozlijeđen u prometnoj nesreći 24. srpnja 1991., dakle izvan razdoblja mjerodavnog za priznavanje statusa hrvatskog branitelja pripadnicima naoružanog odreda Narodne zaštite, pa nema pravnog temelja za priznavanje braniteljskog statusa prema članku 3. stavku 1. točki d) ZHB-a;

 

21.2. tužiteljičin suprug je nesposobnim za vojnu službu u pričuvnom sastavu proglašen rješenjem Ministarstva obrane, Novačke komisije broj 3, KLASA: UP/I-80301/92-05/580, URBROJ: 512-13-92-2 od 22. svibnja 1992.;

 

21.3. stoga se tužiteljičin suprug prije izvršnosti rješenja od 22. svibnja 1992. nije mogao smatrati osobom koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu, zbog čega u odnosu na njega nije primjenjiv članak 3. stavak 1. točka c) ZHB-a (povezano s time, pogrešno je poistovjećivati privremenu zdravstvenu nesposobnost za ratni angažman slijedom bolesti ili ozljede, s trajnim oslobođenjem od obveze sudjelovanja u pričuvnom sastavu slijedom utvrđenja nesposobnosti za vojnu službu);

 

21.4. konkretni naoružani odred Narodne zaštite nije više bio angažiran nakon okupacije područja na kojem je djelovao (4. listopada 1991.), pa se, pri izostanku drugog angažmana iz članka 3. ZHB-a, ne može smatrati da je suprug tužiteljice u Narodnoj zaštiti, u smislu članka 3. stavka 1. točaka b)-f) ZHB-a, bio angažiran u borbenom sektoru sve do proglašavanja nesposobnim za vojnu službu u pričuvnom sastavu; 

 

21.5. unutar razdoblja od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., suprug tužiteljice bio je pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite od 30. srpnja 1991. do 4. listopada 1991., tj. 67 dana, pa ne ispunjava ni pretpostavku za priznavanje braniteljskog statusa iz članka 3. stavka 1. točke b) ZHB-a;

 

21.6. nesporno je da tužiteljičin suprug ne ispunjava pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja ni prema odredbama članka 3. stavka 1. točaka a), e), ni f);

21.7. sukladno prethodnom, u svjetlu striktnih odredaba članka 3. stavka 1. ZHB-a, za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužiteljičin suprug ne ispunjava kumulativnu pretpostavku formacijske pripadnosti.

 

22.             Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim. Sud je, stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 

 

23.             Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u pogledu glavnog traženja, odbijen je i zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova spora, u skladu sa člankom 79. ZUS-a. Podredno, čak ni u slučaju uspjeha tužiteljice u sporu, ne bi joj bio dosuđen trošak sastava podneska od 21. veljače 2023. godine. Sadržaj tog podneska tužiteljica je, naime, mogla iznijeti i na raspravi, na kojoj je zastupana po zamjeniku opunomoćenika.

 

24.             Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 6. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), te članka 18. točke h) podtočke 17. i članka 135. ZHB-a.

 

U Rijeci 22. veljače 2023.

 

                                                                                                                    S u d a c               dr. sc. Alen Rajko 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.