- 1 -              III Kr 153/2022-6

Broj: III Kr 153/2022-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. Š. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 23. svibnja 2022. broj K-464/2022 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. rujna 2022. broj Kž-402/2022, u sjednici održanoj 22. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 23. svibnja 2022. broj K-464/2022 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. rujna 2022. broj Kž-402/2022 osuđen je M. P. zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te je temeljem iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

2. Osuđeni M. P. je po branitelju, odvjetniku M. V. pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi iz razloga predviđenih odredbom članka 517. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine obje presude te predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred sud prvog stupnja.

3. U skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. primjerak zahtjeva sa spisom dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 1. prosinca 2022. broj Ksm-DO-209/2022-2 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

4. Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

6. U odnosu na razloge za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. osuđenik tvrdi da je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka došlo do teškog kršenja prava okrivljenika na pravično suđenje odnosno prava na obranu u kaznenom postupku (članak 468. stavak 2. i 3. ZKP/08.), a koje načelo, po mišljenju podnositelja zahtjeva, u sebi podrazumijeva i načelo jednakosti oružja i kontradiktornosti. Međutim, pri tome podnositelj zahtjeva, osim što općenito i paušalno ističe navedenu povredu, ni na koji način ne precizira i ne argumentira kako i na koji način su sudovi tijekom kaznenog postupka ostvarili tu povredu pa je iz navedenog očigledno kako se radi o paušalno iznesenoj i neargumentiranoj tvrdnji podnositelja zahtjeva koja ni na koji način nije konkretizirana.

6.1. Navodeći nadalje razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. osuđenik ističe kako je tijekom postupka došlo do bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Tvrdi da je prvostupanjski sud u presudi naveo da je osuđenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, što je po njegovom mišljenju potpuno promašeno jer se ovo kazneno djelo ne može počiniti s nekim drugim oblikom krivnje, pa se stoga ta okolnost ne može navoditi kao otegotna. Također smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ne vjeruje obrani osuđenika da je razlog njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku poduzimanje poduzetničkih aktivnosti, s obzirom da na to ukazuju provedeni dokazi (ugovor o zakupu poslovnog prostora i plaćeni režijski troškovi), pa da je i u tom djelu obrazloženje prvostupanjskog suda proturječno izvedenim dokazima. Dakle, već iz samog sadržaja ovog dijela zahtjeva vidljivo je kako se upire na postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja bi eventualno bila počinjena tijekom prvostupanjskog postupka. Međutim, pritom podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu, a koja proizlazi iz odredbe članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., da se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.2. Argumentirajući nadalje razloge za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik tvrdi da su prvostupanjski i drugostupanjski sud kod izricanja kazne nekritički i subjektivno utvrdili kao otegotne okolnosti one koje to nisu, dok su u potpunosti zanemarili olakotne okolnosti koje su olakšale ishod ovog kaznenog postupka, kao što je njegovo iskreno priznanje počinjenog kaznenog djela. Stoga smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine prestroga i nije primjerena svim utvrđenim okolnostima i kriminalnoj količini te da je ista višestruko teža nego li u istim ili sličnim kaznenim predmetima.

6.3. Dakle, već iz ovakvog sadržaja ovog dijela zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te iznesenih razloga proizlazi da osuđenik, u biti, osporava pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica koje se odnose na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, a onda, posljedično tome, i ocjenu koju su prvostupanjski i drugostupanjski sud dali u odnosu na navedene okolnosti. Međutim, prigovori koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje odnosno činjenična utvrđenja koja se odnose na olakotne i otegotne okolnosti i njihovu ocjenu ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka jer bi se u protivnom, na taj način, u kazneni postupak uveo treći stupanj odlučivanja o odlučnim činjenicama koje se odnose na odluku o kazni, a što nije u skladu s odredbom članka 517. ZKP/08. u kojoj su precizno navedeni razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Naime, osuđenik ovim izvanrednim pravnim lijekom, osim što pobija pravilnost utvrđenih činjenica u odnosu na olakotne i otegotne okolnosti, što nije dopušteno, navodima iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pokušava osporiti i odluku o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), a što istim također nije dopušteno. Identičan zaključak odnosi se i na dio zahtjeva koji je podnesen zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Iako je podnoseći ovaj izvanredni pravni lijek osuđenik samo paušalno i uopćeno naveo kako ga podnosi i zbog navedenog razloga, pri čemu niti u jednom dijelu zahtjeva nije obrazložio navedeni razlog, ni u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, sukladno članku 517. ZKP/08., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije moguće podnijeti.

7. Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan to je isti, na temelju članka 519. ZKP/08. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 22. veljače 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Dražen Tripalo, v.r.