1

Poslovni broj: UsI-497/2022-12

 

                        

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

Poslovni broj: UsI-497/2022-12

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik F. R., odvjetnik u Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, radi obustave prava i isplate novčane pomoći na ime korištenja roditeljske brige do navršene treće godine djetetova života, 22. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/21-01/207, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 17. siječnja 2022.

              II.              Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/21-08/1591, URBROJ: 338-21-02-01-21-02 od 13. listopada 2021.

III.              Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB …, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 497,71 eur/3.750,00 kn1, sa zakonskim zateznim kamatama, koje ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-06/21-01/207, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 17. siječnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/21-08/1591, URBROJ: 338-21-02-01-21-02 od 13. listopada 2021., kojim je tužiteljici obustavljeno s danom 2. rujna 2021. daljnje korištenje prava roditeljske brige o novorođenom djetetu, a koje pravo je koristila za dijete M. K., rođenu 13. siječnja 2021., kao i pripadajuće pravo na isplatu novčane pomoći na ime korištenja prava roditeljske brige o imenovanom djetetu.

2.              Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 18. studenoga 2019. godine do 2. rujna 2021. pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ostvarivala kao (uzdržavani) član obitelji, preko supruga A. K., koji je svoje obvezno zdravstveno osiguranje u razdoblju od 18. studenoga 2019. do 2. rujna 2021. ostvario kao osoba u radnom odnosu zaposlena kod poslodavca N. K. j.d.o.o. Nakon toga, A. K. bio je obvezno osiguran od 3. rujna 2021. kao osoba kojoj je odlukom suda oduzeta sloboda i koji se nalazio u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva pravosuđa, i to zaključno do 9. prosinca 2021. Od 01. siječnja 2022. pa nadalje, pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ponovno je ostvario kao osoba u radnom odnosu, zaposlen kod poslodavca N. K. j.d.o.o. Nadalje, rješenjem Regionalnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-502-06/21-08/410, Urbroj: 338-21- 02-01-21-02 od 15. ožujka 2021. tužiteljici je bilo priznato pravo na novčanu pomoć za vrijeme korištenja rodiljne brige o novorođenom djetetu u razdoblju od 12. ožujka 2021. do 12. srpnja 2021. te roditeljske brige do navršene treće godine djetetova života u razdoblju od 13. srpnja 2021. do 12. siječnja 2024. i to za četvrto dijete tužiteljice, M. K., rođenu ...

2.1.              Tužiteljica ističe kako se obratila prvostupanjskom tijelu tražeći informacije o daljnjim mogućnostima njezinog osiguranja, s obzirom da je saznala da više nije obvezno osigurana te je po saznanju da će morati sama plaćati obvezno zdravstveno osiguranje odmah tražila podatke za uplatu od strane nadležnog tijela. S obzirom da je 20 dana bila u izolaciji zbog korona virusa, nikako nije uspjela ranije poduzeti sve potrebne radnje vezane za obvezno zdravstveno osiguranje i posljedično sve potrebne radnje kako ne bi izgubila pravo na korištenje novčane naknade za roditeljsku brigu za novorođeno dijete. Tužiteljica je, čim je imala mogućnost, stupila u kontakt s nadležnim tijelima vezano za plaćanje zdravstvenog osiguranja te je odmah i uplatila dužne iznose. S obzirom da se odmah po saznanju prijavila na obvezno zdravstveno osiguranje te sama plaćala doprinose za isto, tvrdi kako rok od 30 dana od dana saznanja za činjenicu da joj je prestalo obvezno zdravstveno osiguranje po prijašnjoj osnovi, a koji rok je predviđen u članku 27. stavku 4. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, u ovome slučaju nije protekao te nije došlo do gubitka korištenja prava na roditeljsku brigu za maloljetno dijete. Budući da navedenim Zakonom nije definirano od kojeg dana počinje teći rok od 30 dana u kojem osoba koja je izgubila zdravstveno osiguranje po prijašnjoj osnovi mora prijaviti tu činjenicu nadležnom tijelu kako ne bi izgubila prava koja ima na tom temelju, smatra kako odredbu članka 27. stavka 4. Zakona treba tumačiti in favorem osobe kojoj bi mogla nastati šteta primjenom pravne norme, odnosno roka čije računanje nije nedvosmisleno određeno. Također, kada se uzme u obzir da se pravna pravila trebaju tumačiti ne samo gramatički, već i teleološki, u skladu s ciljem i svrhom svakog konkretnog pravnog pravila, ispravno je za zaključiti kako je rok za prijavu po novoj osnovi u obvezno zdravstveno osiguranje počeo teći od dana saznanja za činjenicu da je izgubila pravo na obvezno zdravstveno osiguranje po osnovi uzdržavanog člana obitelji. Tužiteljica ističe da je majka četvero djece te joj je novčana pomoć koju je primala od države na ime roditeljske i rodiljne brige glavno sredstvo kojim je osiguravala egzistenciju svojoj obitelji. Također napominje kako je ostala sama s četvero maloljetne djece nakon što je suprug otišao na izdržavanje kazne zatvora te je sav teret i briga roditeljstva pao na nju, a u tom periodu je bila i u izolaciji zbog korona virusa 20 dana. Predlaže poništiti osporeno rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora za zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-502-06/21-08/410, URBROJ: 338-21-02-01-21-02 od 15. ožujka 2021. tužiteljici bilo priznato pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, za četvrto dijete M. K. rođenu ..., u vremenu od 12. ožujka 2021. pa do 12. siječnja 2024. U točki IV. istog rješenja navedeno je da je korisnica prava dužna Zavodu prijavi u roku od 8 dana svaku promjenu koja utječe na korištenje priznatog prava. Prvostupanjsko je tijelo po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 46. stavka 4. Zakona te s tim u vezi članka 32. stavka 3. Zakona, donijelo rješenje kojim je tužiteljici obustavilo predmetno pravo s danom 2. rujna 2021. godine, budući da je do tada bila obvezno zdravstveno osigurana kao član obitelji supruga A. K., a novi status je stekla protekom roka od 30 dana od dana prestanka statusa, dana 11. studenoga 2021. godine, osnovom odredbe članka 13. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Vezano za tužiteljičin prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe spisu je priložena i izjava tužiteljice od 11. studenoga 2021., kao i službena zabilješka službene osobe prvostupanjskog tijela, iz kojih je vidljivo da se tužiteljica nije u roku od 30 dana od dana prestanka statusa odnosno od 2. rujna 2021. obraćala Zavodu radi reguliranja svog daljnjeg statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe.

3.1.              Tuženik ističe kako je u osporenom rješenju izneseno detaljno činjenično stanje vezano za tužiteljičini status i za status obvezno zdravstveno osigurane osobe njezinog supruga, kao i u odnosu na navode njezine izjave te je obrazloženo da iz priložene dokumentacije i provedenog postupka nije vidljivo odnosno proizlazi da se tužiteljica po prestanku suprugovog radnog odnosa i njegovog započinjanja izdržavanja kazne zatvora, a u propisanom roku od 30 dana od dana prestanka joj statusa, dakle u roku od 30 dana od 2. rujna 2021., nije ni na koji način informirala kod Zavoda utječe li isto na njezin status i time na njezino pravo, a iz čega onda proizlazi da do gubitka njezinog statusa i nestjecanja novog statusa u roku od 30 dana od dana prestanka ranijeg statusa nije došlo zbog nedavanja potrebnih informacija, odnosno pomoći neukoj strani od strane Zavoda. Kako važećim Zakonom nisu propisane iznimke u odnosu na odredbom članka 32. stavka 3. Zakona propisan gubitak prava ukoliko osoba u roku od 30 dana od prestanka statusa ne stekne novi status obvezno zdravstveno osigurane osobe, a tužiteljica nije u vremenu od 3. rujna 2021. do 10. studenoga 2021., odnosno duže od 30 dana bila obvezno zdravstveno osigurana, to prema mišljenju tuženika tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješenje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je na raspravi saslušao tužiteljicu.

6.              Sud je raspravu 14. veljače 2023. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).

7.              Prema odredbi članka 32. stavka 3. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine br. 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20, dalje Zakon) majka izvan sustava rada koja izgubi status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a nije u roku od 30 dana stekla novi status osigurane osobe kod Zavoda, gubi pravo na korištenje prava s osnove rodiljne i roditeljske brige o djetetu.

8.              Tuženik u osporenom rješenju navodi kako je tijekom provođenja drugostupanjskog postupka, uvidom u službene evidencije o osiguranim osobama Zavoda, utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 18. studenoga 2019. do 2. rujna 2021. pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ostvarila kao član obitelji - preko supruga A. K., sukladno članku 10. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13 i 98/19) te da je ista počevši od 11. studenoga 2021. pa nadalje, sukladno članku 13. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, zdravstveno osigurana kao osoba koja pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne može ostvariti po jednoj od osnova propisanih člancima 7. do 12. te člancima 14. i 15. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (osoba koja sama uplaćuje doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje).

8.1.              S tim je u vezi nadalje, uvidom u iste službene evidencije osiguranih osoba Zavoda, utvrđeno da je tužiteljičin suprug A. K., koji je bio nositelj osiguranja, svoje obvezno zdravstveno osiguranje u razdoblju od 18. studenoga 2019. do 2. rujna 2021. ostvario kao osoba u radnom odnosu zaposlena kod poslodavca: N. K. j.d.o.o. (Z.), sukladno članku 7. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te da je isti, sukladno članku 7. stavku 1. točki 28. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, bio zdravstveno osiguran u razdoblju od 3. rujna 2021. do 9. prosinca 2021. kao osoba kojoj je odlukom suda oduzeta sloboda i nalazi se u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva pravosuđa, da bi potom početno od 1. siječnja 2022. pa nadalje pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ponovno ostvario kao osoba u radnom odnosu zaposlena kod poslodavca: N. K. j.d.o.o. (Z.), sukladno članku 7. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

8.2.              Tuženik obrazlaže kako spisu predmeta prileži i izjava tužiteljice od 11. studenoga 2021., kojom izjavljuje da se navedenoga dana, sa zakašnjenjem prijavila na obvezno zdravstveno osiguranje kao osoba koja sama plaća doprinose za isto, a zbog neznanja da joj je s 2. rujna 2021. prestao status u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i činjenice da je 20 dana provela u izolaciji, ističući nedovoljno dobru komunikaciju sa službenom osobom Zavoda. Izjavi je priložen ispis korespondencije elektroničkom poštom između tužiteljice i službene osobe Zavoda koja se odvijala u razdoblju od 18. listopada 2021. do 28. listopada 2021. Iz ispisa navedene korespondencije vidljivo je kako se tužiteljica dana 18. listopada 2021. godine obratila prvostupanjskom tijelu navodeći da trenutno nije obvezno zdravstveno osigurana te kako iz tog razloga treba plaćati obvezno zdravstveno osiguranje, pritom zatraživši uputu na koji način da izvrši uplatu za isto. U zaprimljenom odgovoru od 25. listopada 2021. tužiteljici je pojašnjeno da je do 2. rujna 2021. bila obvezno zdravstveno osigurana preko supruga te je tom prilikom upućena u daljnje mogućnosti ponovnog stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju (uz samostalno plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje ili preko supružnika odnosno istoj je ukazano da se radi mogućnosti ostvarivanja daljnjeg zdravstvenog osiguranja obrati Gradskom uredu za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Zagreba). Tužiteljica u svome odgovoru potvrđuje kako joj je sve navedeno poznato te navodi kako sama želi uplaćivati doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje, a za što je od službene osobe Zavoda dana 25. listopada 2021. godine dobila upute za prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje po navedenoj osnovi. Iz priložene potvrde o provedenoj transakciji vidljivo je da je tužiteljica izvršila uplatu na ime plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje dana 11. studenoga 2021. godine.

8.3.              Tuženik ističe kako se u službenoj zabilješci voditelja prvostupanjskog upravnog postupka od 12. studenoga 2021. navodi kako je, po pokretanju prvostupanjskog postupka, pokrenutog dana 6. listopada 2021. godine po službenoj dužnosti, tužiteljica telefonskim putem obaviještena o gubitku statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao člana obitelji supruga - s danom 2. rujna 2021. godine. Budući da je tužiteljica prvotno izjavila kako ne zna što se događa, navodi se kako joj je objašnjeno da je u slučaju suprugovog zasnivanja novog radnog odnosa potrebno izvršiti i za nju prijavu na zdravstveno osiguranje kao člana obitelji te je pritom upućena u moguće Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisane osnove osiguranja te načine prijave (osobno ili putem elektroničke pošte) i također joj je objašnjeno kako će joj, ukoliko nije u roku od 30 dana od gubitka prethodnog statusa stekla novi status u obvezno zdravstvenom osiguranju, biti obustavljeno korištenje prava roditeljske brige. Službenom zabilješkom su, temeljem službenih evidencija osiguranih osoba Zavoda, utvrđene činjenice o statusima tužiteljice i njezinog supruga na dan sastavljanja službene zabilješke.

8.4.              Tuženik ističe da osiguranoj osobi Zavoda status zdravstveno osigurane osobe prestaje danom prestanka okolnosti na osnovi kojih joj je pravo priznato. U konkretnom slučaju, tužiteljici je status obvezno zdravstveno osigurane osobe prestao dana 2. rujna 2021. godine kada je prestao status i njezinom nositelju osiguranja - suprugu te nakon navedenog datuma status obvezno zdravstveno osigurane osobe za tužiteljicu je uspostavljen tek 11. studenoga 2021., budući da je toga dana za tužiteljicu u Zavodu zaprimljena i provedena prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, a iz čega proizlazi da u propisanom roku od 30 dana nije stekla novi status osigurane osobe Zavoda i stoga je izgubila pravo na korištenje predmetnog prava rodiljne i roditeljske brige prema prethodno citiranim propisima.

8.5.              Vezano za žalbene navode tuženik ukazuje da Zakonom nisu predviđene iznimke vezane za odredbu članka 32. stavka 3. Zakona u pogledu roka u kojem osigurana osoba Zavoda mora steći novi status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a kako ne bi izgubila pravo na korištenje prava prema ovom Zakonu. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužiteljica u razdoblju počevši od 3. rujna 2021. pa do zaključno 10. studenoga 2021. nije bila obvezno zdravstveno osigurana, a koje navedeno razdoblje iznosi više od 30 dana, dok je ista na dužnost prijave svake promjene koja utječe na korištenje priznatog joj prava, koja promjena se odnosi između ostalog i na okolnost gubitka suprugovog i posljedično njezinog statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, bila pravovremeno upozorena rješenjem kojim joj je bilo priznato pravo rodiljne i roditeljske brige. Vezano uz daljnje žalbene navode ističe kako iz dokumentacije priložene spisu predmeta ne proizlazi da se tužiteljica po započinjanju suprugovog izdržavanja kazne zatvora na bilo koji način kod Zavoda informirala o utjecaju navedene okolnosti na ostvarivanje njezinog prava na obvezno zdravstveno osiguranje te posljedično i prava na roditeljsku brigu, a sukladno kojoj informaciji bi dobila daljnje upute o mogućnostima stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju. Tako iz izjave tužiteljice od 11. studenoga 2021., službene zabilješke od 12. studenoga 2021. te ispisa korespondencije elektroničkom poštom, ne proizlazi da bi tužiteljica prethodno (u roku od 30 dana od prestanka suprugovog radnog odnosa) obavijestila prvostupanjsko tijelo o činjenici da joj je suprug upućen na izdržavanje kazne zatvora, a za koju činjenicu je prvostupanjsko tijelo saznalo tek 25. listopada 2021. - po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje za njezinog supruga od strane Ministarstva pravosuđa. Iz priložene službene zabilješke proizlazi naprotiv kako tužiteljica navodi da ne zna iz kojeg razloga je odjavljena sa zdravstvenog osiguranja. Na neosnovanost žalbenih navoda koji se odnose na tužiteljičinu neinformiranost od strane suprugovog poslodavca (N. K. j.d.o.o.) o prestanku suprugovog i njezinog statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju ukazuje i činjenica da je adresa sjedišta navedenog poslodavca istovjetna adresi prebivališta tužiteljice i njezinog supruga.

8.6.              Tuženik nadalje navodi da, iako predmet ovog upravnog postupka nije utvrđivanje tužiteljičinog statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, u odnosu na žalbene navode ističe se kako je nesporno da je tužiteljica na jasan i nedvosmislen način od strane prvostupanjskog tijela, u više navrata, prije 11. studenoga 2021. godine, bila upućena u moguće Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisane osnove osiguranja te načine prijave. Također, budući da je uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno kako je tužiteljičin suprug od 1. siječnja 2022. ponovno obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu, time su se za tužiteljicu ponovno stekli propisani uvjeti da se ista zdravstveno osigura preko supruga - kao član obitelji. Stoga se tužiteljica ovim putem upućuje da njezin suprug (kao nositelj osiguranja) od svoga poslodavca zatraži da za tužiteljicu podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje po osnovi iz članka 10. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju - kao člana obitelji supružnika.

9.              U odnosu na navod tuženika da predmet ovog postupka nije utvrđivanje tužiteljičinog statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, sud napominje da iz spisa tuženika ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo o prestanku tužiteljičinog statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju donijelo posebno rješenje koje bi tužiteljica mogla osporavati pravnim lijekovima, a predmetno rješenje o obustavi daljnjeg korištenja prava roditeljske brige temelji se isključivo na činjenici gubitka statusa osigurane osobe.

10.              Tužiteljica je na raspravi izjavila da je za gubitak zdravstvenog osiguranja saznala početkom listopada 2021. godine kada je dobila dopis HZZO-a. Na pitanje suda da li ju je netko iz HZZO-a kontaktirao telefonom, tužiteljica odgovara da nije. Nakon primitka dopisa u listopadu 2021. otišla je u HZZO u Klovićevu, gdje joj je službenica objasnila da je njen suprug odjavljen s osiguranja, što tužiteljica nije znala, zbog čega je i tužiteljica odjavljena s osiguranja jer je bila osigurana preko supruga. Službenica ju je također obavijestila da je istekao rok od 30 dana za prijavu na zdravstveno osiguranje i da može napisati žalbu, što je tužiteljica i učinila. Službenica joj je nadalje rekla da se može prijaviti na osiguranje uz obvezu plaćanja i da mora platiti i za jedan mjesec unatrag, što je tužiteljica i učinila. Na pitanje da li je s djelatnicima HZZO-a komunicirala e-mailom, odgovara kako misli da nije, jedino nije sigurna da li je fotokopije uplatnica slala e-mailom ili ih je odnijela u Klovićevu. Nakon što je izvršila uplate otišla je u Klovićevu i podnijela prijavu na osiguranje. Na pitanje da li su joj u Klovićevoj rekli da se prijaviti na osiguranje može i elektroničkim putem, odgovara da možda i jesu. Tužiteljica dodaje da je suprug bio osiguran preko firme u kojoj je radio te knjigovođa navedene firme tužiteljicu nije obavijestio da je suprug odjavljen sa zdravstvenog osiguranja, a navedeni knjigovođa je preminuo krajem listopada 2021. Na upit suda tužiteljica navodi da je ona imala covid u veljači 2022., dok je početkom studenoga 2021. covid imalo njeno dijete.

11.              Spisu tuženika prileži službena zabilješka voditelja prvostupanjskog upravnog postupka od 12. studenoga 2021., u kojoj se navodi kako je po zaprimanju predmeta, koji je predan u Pravnu službu po službenoj dužnosti dana 6. listopada 2021. godine, tužiteljica telefonskim putem obaviještena o odjavi statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao člana obitelji supruga - s danom 2. rujna 2021. godine te o potrebi reguliranja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju. Navodi se da je odjava supruga tužiteljice u statusu osobe u radnom odnosu u službenim evidencijama Zavoda provedena automatskom razmjenom podataka sa Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje dana 1. listopada 2021. godine sa 2. rujnom 2021. Budući da je tužiteljica prvotno izjavila kako ne zna što se dogodilo, navodi se kako joj je objašnjeno da je u slučaju suprugovog zasnivanja novog radnog odnosa potrebno izvršiti i za nju prijavu na zdravstveno osiguranje kao člana obitelji te je pritom upućena u moguće Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisane osnove osiguranja te načine prijave (osobno ili putem elektroničke pošte) i također joj je objašnjeno kako će joj, ukoliko nije u roku od 30 dana od gubitka prethodnog statusa stekla novi status u obvezno zdravstvenom osiguranju, biti obustavljeno korištenje prava roditeljske brige.

12.              Navedena službena zabilješka sastavljena je 12. studenoga 2021., dakle, dan prije donošenja prvostupanjskog rješenja. Iz iste je razvidno da je predmet predan u Pravnu službu po službenoj dužnosti dana 6. listopada 2021. godine te da je tužiteljica po zaprimanju predmeta telefonskim putem obaviještena o odjavi statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju. Tužiteljica, s druge strane, na raspravi navodi da je za gubitak zdravstvenog osiguranja saznala početkom listopada 2021. godine kada je dobila dopis HZZO-a, a da ju nitko iz HZZO-a nije kontaktirao telefonom. Spisu tuženika ne prileži nikakav dopis upućen tužiteljici. Nadalje, spisu tuženika prileži ispis korespondencije elektroničkom poštom između tužiteljice i službene osobe Zavoda koja se odvijala u razdoblju od 18. listopada 2021. do 28. listopada 2021., kojom je tužiteljica tražila informacije o načinu uplate doprinosa.

13.              Stoga na temelju podataka spisa predmeta nije moguće sa sigurnošću utvrditi točan datum kada je tužiteljica saznala da je odjavljena sa zdravstvenog osiguranja kao član obitelji supruga. Naime, službena bilješka o telefonskom razgovoru nije sastavljena istoga dana kada je razgovor obavljen, nego tek dan prije donošenja prvostupanjskog rješenja te se u istoj tvrdi da je predmet predan u Pravnu službu 6. listopada 2021. i da je tužiteljica po zaprimanju predmeta telefonskim putem obaviještena o odjavi statusa, a koji telefonski razgovor tužiteljica negira, već tvrdi da je o odjavi statusa obaviještena dopisom, koji pak ne prileži spisu predmeta. Navodni dopis tužiteljica tvrdi da je zaprimila početkom listopada 2021. godine.

14.              Naime, prema mišljenju suda, rok od 30 dana za stjecanje novog statusa osigurane osobe iz članka 32. stavka 3. Zakona, ne može početi teći prije nego što je stranka obaviještena o gubitku statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju. To stoga što zakonom ustanovljena prava ne smiju biti iluzorna, odnosno ovlašteniku mora razumno i objektivno biti moguće ostvarenje zakonom propisanog prava. U protivnom, ostaje se na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi. Stoga su i nadležna tijela kod tumačenja i primjene propisa dužna uzeti u obzir sve specifične okolnosti konkretnog slučaja i odredbe tumačiti u korist ovlaštenika prava kako bi mu doista i omogućili njihovo ostvarivanje. Također, prema praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, utvrđenje prestanka statusa osiguranika iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne može djelovati retroaktivno (presuda poslovni broj: Usž-4568/21-4 od 30. kolovoza 2022.).

15.              Iz spisa tuženika je razvidno da je tužiteljica prvu uplatu po osnovi doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje izvršila 5. studenoga 2021. u iznosu 575,65 kn i da je drugu uplatu na ime doprinosa izvršila 11. studenoga 2021. u iznosu 786,38 kn. Prijavu na osiguranje podnijela je 11. studenoga 2021. te je priložila navedene uplatnice za razdoblje od 2. rujna do 11. studenoga 2021. (mjesečna obveza doprinosa iznosi 575,65 kn, a tužiteljica je uplatila ukupno 1.362,03 kn).

16.              Dakle, iz spisa proizlazi da je tužiteljica početkom listopada 2021. godine obaviještena o odjavi sa zdravstvenog osiguranja te da je 5. i 11. studenoga 2021. uplatila doprinose za razdoblje od 2. rujna 2021. nadalje, slijedom kojih činjenica tužiteljici nije trebalo prvostupanjskim rješenjem od 13. listopada 2021. obustaviti s danom 2. rujna 2021. daljnje korištenje prava roditeljske brige. To stoga što u trenutku donošenja tog rješenja tužiteljici još nije bio protekao rok od 30 dana za stjecanje novog statusa osigurane osobe, koji, kako je gore navedeno, može početi teći tek od kada je stranka obaviještena o gubitku statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, a što je u konkretnom slučaju bilo početkom listopada 2021. godine, dok se točan datum ne može nesumnjivo utvrditi. Budući da je tužiteljica početkom studenoga 2021. uplatila doprinose za razdoblje od datuma s kojim je provedena odjava, nema razumnog opravdanja za obustavu korištenja prava roditeljske brige s danom 2. rujna 2021., jer je takvo postupanje s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (čl. 6. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine broj 47/09, 110/21), budući da nije nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe niti je razmjerno cilju koji treba postići. Sud je imao u vidu i odredbu članka 62. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), koja propisuje da država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostajan život.

17.              Slijedom navedenoga, sud je na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito.

18.              Sud je tužiteljici, s obzirom na uspjeh u sporu, na temelju čl. 79. st. 1. i 4. ZUS-a i tbr. 23. t. 1. i 2., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), dosudio trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav tužbe i zastupanje na raspravi 14.2.2023. u potraživanom iznosu po 100 bodova, ukupno 398,17 eur/3.000,00 kn, uvećano za PDV od 99,54 eur/750,00 kn, sveukupno 497,71 eur/3.750,00 kn.

18.1.              O zakonskim zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja presude do isplate, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) te sukladno pravnom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Usž-1060/18-2 od 11. listopada 2018.

 

U Zagrebu 22. veljače 2023.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.