REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 76 Pž-465/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i
Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJEKARNE DVORŽAK
zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, OIB 21981372220, Zagreb,
Dragutina Golika 36, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva
Vukadin i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB
52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo Zagreb, radi naknade
štete u iznosu od 4.038.998,24 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5970/2011-88 od 1. prosinca 2022., u
sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-5970/2011-88 od 1. prosinca 2022. u točki I. izreke te
u točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične
troškove u iznosu od ukupno 64.493,96 EUR / 485.929,76 kn u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-5970/2011-88 od 1. prosinca 2022. u točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju
naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od ukupno 15.916,11 EUR /

119.919,94 kn u roku od 15 dana i sudi:

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 15.916,11 EUR / 119.919,94 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska platiti tužitelju Ljekarne Dvoržak
zdravstvena ustanova za ljekarničku djelatnost, OIB 21981372220, iznos od

4.038.998,24 kn / 536.067,19 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim od 1. ožujka 2009. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 76 Pž-465/2023-2 2

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za
osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj
stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

1.2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 605.849,70 kn / 80.410,07 EUR u roku od 15 dana.

2. U obrazloženju se u bitnom navodi da tužbeni zahtjev nije ocijenjen
osnovanim jer ne postoji protupravna radnja tuženika, a da bi tuženik odgovarao za
štetu potrebno je da budu kumulativno ispunjene sve pretpostavke za takvu
odgovornost, propisane odredbama članaka 1045. i 1089. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22
i 156/22, dalje: ZOO), a o troškovima postupka odlučio je primjenom odredbe članka

154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga u kojoj
ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, a u osnovi
osporava zaključak suda o tome da ne postoji odgovornost tuženika za prouzročenu
štetu, smatrajući da je visina utvrđena vještačenjima. Ukazuje na pogrešnost odluke
o trošku postupka i predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno
suđenje i to pred drugim sucem.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama
razloga navedenih u žalbi, pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj
sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj
sud pazi po službenoj dužnosti, izreka i obrazloženje pobijane presude su jasni i nisu
u suprotnosti s ispravama u spisu pa nije počinjena bitna povreda odredaba
postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje
žalitelj. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a pravilno je utvrđeno
činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u konkretnom postupku. Pravilno je
prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama članaka

1045. i 1089. ZOO-a. Stoga ovaj sud prihvaća navode sadržane u obrazloženju
pobijane presude, kojima je odgovoreno i na većinu žalbenih navoda, bez potrebe
njihova ponavljanja.

Poslovni broj: 76 Pž-465/2023-2 3

7.1. U dijelu odluke o trošku ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene
materijalnog prava, i to odredbe Tbr. 8/1 OT te je počinjena bitna povreda odredaba
postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka presude
proturječna ispravama u spisu.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu s osnove
izmakle dobiti za ljekarničke jedinice u Glini, Zagrebu (Podbrežje i Prečko), Strmcu
Samoborskom i Svetoj Nedelji, dok je u odnosu na jedinicu u Topuskom smanjen
tužbeni zahtjev (str. 190. spisa), za koje tužitelj nije uspio ishoditi potrebne dozvole, i
troškova za najam prostora za neke od tih jedinica, a i u žalbenom postupku je
sporno da li su ispunjene pretpostavke za naknadu štete.

9. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj zahtjev za odobrenje osnivanja
podružnice u Glini podnio 2007. godine, podružnice u Zagrebu, Podbrežje, 2004.
godine, podružnice u Zagrebu u Prečkom 1999. godine, podružnice u Strmcu
Samoborskom 2001. godine te u Svetoj Nedelji 2001. godine, kako je to navedeno i u
tužbi.

9.1. Uvidom u rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Klasa: UP/I-500-
05/07-04/144 od 1. rujna 2008. prvostupanjski je sud utvrdio da je zahtjev tužitelja za
osnivanjem ljekarničke podružnice u Glini, Vukovarska 27, odbačen kao nepotpun i
smatra se kao da nije ni podnesen jer tužitelj nije udovoljio zahtjevu Ministarstva za
dopunu dokumentacije, odnosno dostavio je dokumentaciju za drugu lokaciju, a ne
za lokaciju iz prvotnog zahtjeva.

9.2. Uvidom u rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Klasa: UP/I-500-
10/00- 10/24 od 18. ožujka 2009. prvostupanjski je sud utvrdio da je zahtjev tužitelja
za osnivanjem ljekarničke podružnice u Svetoj Nedelji, Strmec Samoborski, Kralja
Tomislava 4, odbijen jer je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi zaprimilo negativno
mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema kojem nisu bili
ispunjeni uvjeti za osnivanje ljekarničke podružnice u Svetoj Nedelji, Strmec
Samoborski, Kralja Tomislava 4, jer je na toj lokaciji već postojala ugovorena ljekarna
Doma Zdravlja Samobor kao i negativno mišljenje Hrvatske ljekarničke komore
prema kojem također nije bilo opravdano osnivanje podružnice Ljekarne Dvoržak.

9.3. Uvidom u rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Klasa: UP/I-500-
10/96-10/23 od 16. veljače 2009. prvostupanjski je sud utvrdio da je zahtjev tužitelja
za osnivanjem ljekarničke podružnice u Zagrebu, Prečko 1A, odbijen jer je nakon
ponovnog traženja podatka o broju stanovnika u Zagrebu utvrđeno da je Zagreb
imao 811.264 stanovnika s prijavljenim prebivalištem i boravištem stanovnika te da je
u vrijeme podnošenja zahtjeva za osnivanjem navedene podružnice već bilo
ugovoreno 165 ljekarničkih jedinica, a kako je uvjet za osnivanje ljekarničkih jedinica
temeljem odredbe članka 2. Pravilnika o uvjetima za određivanje područja na kojem
će se osnivati ljekarne („Narodne novine“ broj: 81/95, 31/97 i 82/00) broj stanovnika,
a čl. 3. istog Pravilnika je određeno da je taj broj jedna ljekarna na 5.000 stanovnika,
zbog čega je zaključio da nije bio ispunjen jedan od dva uvjeta za osnivanje ljekarne
na predloženoj lokaciji.

Poslovni broj: 76 Pž-465/2023-2 4

9.4. Uvidom u rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Klasa: UP/I-500-
10/01-10/41 od 8. srpnja 2009. prvostupanjski sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za
osnivanjem ljekarničke podružnice u Svetoj Nedelji, Stilinovićeva 14/I, odbijen jer je
Ministarstvo dobilo negativno mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
prema kojem nisu bili ispunjeni uvjeti za osnivanje navedene podružnice jer je na toj
lokaciji već postojala ugovorena ljekarna Doma Zdravlja Samobor, ljekarnička
jedinica Sveta Nedelja, kao i negativno mišljenje Hrvatske ljekarničke komore prema
kojem također nije bilo opravdano osnivanje podružnice Ljekarne Dvoržak jer
sukladno odredbi članka 4. Pravilnika o uvjetima za određivanje područja na kojem
će se osnivati ljekarne, kojim je propisano da se ljekarne i ljekarničke jedinice mogu
osnovati u gradovima, općinama i naseljima preko 100.000 stanovnika na udaljenosti
najmanje 500 metara od najbliže postojeće ljekarne, a sam tužitelj je dostavio
geodetsku izmjeru udaljenosti prema kojoj je udaljenost od predložene lokacije do
najbliže ljekarne 175 metara, zbog čega je prvostupanjski sud zaključio da nije bio
ispunjen jedan od dva uvjeta za osnivanje ljekarne na predloženoj lokaciji.

10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Pravilnika o uvjetima za određivanje
područja na kojem će se osnivati ljekarne uvjeti za određivanje područja na kojem će
se osnivati ljekarne jesu: 1. broj osoba osiguranih obveznim zdravstvenim
osiguranjem koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u gradu,
odnosno općini na kojem se ljekarna, odnosno podružnica ljekarničke ustanove
osniva i 2. međusobna udaljenost ljekarni u gradu, odnosno općini. Stavkom 2. tog
članka propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. točke 1. ovoga članka, uvjet za
određivanje područja na kojem će se osnovati ljekarna, odnosno ljekarnička jedinica
ljekarničke zdravstvene ustanove u Gradu Zagrebu jest broj osiguranih osoba na
području gradske četvrti.

10.1. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Pravilnika o uvjetima za određivanje
područja na kojem će se osnivati ljekarne uvjet iz članka 2. stavka 1. točke 1. i članka

2. stavka 2. označava opskrbu lijekovima putem jedne ljekarne ili podružnice
ljekarničke ustanove u općini, odnosno gradu do 3.000 osiguranih osoba, u
općinama, gradovima, odnosno gradskim četvrtima Grada Zagreba s više od 3.000
osiguranih osoba, uvjet iz članka 2. stavka 1. točke 1. i članka 2. stavka 2. označava
opskrbu lijekovima putem dvije ljekarne ili podružnice ljekarničke ustanove za
najmanje 8.000 osiguranih osoba (stavak 2.), a u općinama, gradovima, odnosno
gradskim četvrtima Grada Zagreba s više od 3.000 osiguranih osoba treća, odnosno
svaka sljedeća ljekarna ili podružnica ljekarničke ustanove može se osnovati na
svakih daljnjih 5.000 osiguranih osoba, polazeći od 8.000 osiguranih osoba (stavak

3.).

10.2. Prema odredbi članka 4. Pravilnika o uvjetima za određivanje područja
na kojem će se osnivati ljekarne podatak o broju osiguranih osoba, na zahtjev
ministra nadležnog za zdravstvo, daje Direkcija HZZO na temelju podataka iz registra
osiguranih osoba.

10.3. Odredbom članka 5. stavka 1. Pravilnika o uvjetima za određivanje područja na kojem će se osnivati ljekarne propisano je da se ljekarna, odnosno

Poslovni broj: 76 Pž-465/2023-2 5

podružnica ljekarničke ustanove može osnivati na međusobnoj udaljenosti od
najbliže postojeće ljekarne:

– u gradovima iznad 500.000 osiguranih osoba najmanje 200 metara,
– u gradovima od 100.000 do 500.000 osiguranih osoba najmanje 300 metara,
– u gradovima i općinama do 100.000 osiguranih osoba najmanje 500 metara.
Pod međusobnom udaljenošću smatra se udaljenost zračnom linijom između dviju
ljekarni (stavak 2.), a međusobna udaljenost ljekarni utvrđuje se geodetskom
izmjerom ovlaštene osobe za obavljanje geodetskih poslova sukladno propisima o
državnoj izmjeri i katastru nekretnina (stavak 3.).

11. Prema odredbi članka 44. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti
(„Narodne novine“ broj: 121/03, 48/05, 44/05, 85/06, 117/08, 150/08) Ministarstvo
zdravstva i socijalne skrbi RH dužno je prije odluke pribaviti mišljenja Ljekarničke
komore i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, budući da su dobivena
negativna mišljenja i od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i od Hrvatske
ljekarničke komore, prema kojima nije bilo uvjeta za osnivanjem dodatnih ljekarničkih
jedinica na zatraženim lokacijama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH nije postupalo protupravno, jer je po
odlukama Upravnog suda RH postupilo i pribavilo dodatne podatke potrebne za
donošenje odluke o osnivanju ljekarničkih jedinica tužitelja i ponovo utvrdilo kako se
nisu ispunili uvjeti za osnivanje ljekarničkih jedinica tužitelja na zatraženim lokacijama
ili zato što već ima dovoljan broj ljekarni prema broju stanovnika ili nije bila dovoljan
propisana udaljenost od postojeće ljekarne do one koju je želio osnovati tužitelj.

12. Zbog navedenog je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da nisu
ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu propisane člankom 1045. i člankom

1089. ZOO-a, osnovano zaključivši da je tužitelj zdravstvena ustanova kojoj bi trebali
biti poznati zakoni koji reguliraju osnivanje ljekarničkih jedinica na određenom
području, odnosno njihov broj na broj stanovnika, udaljenost jedne od druge
ljekarničke jedinice, kao i da su za dobivanje suglasnosti za osnivanje ljekarničkih
jedinica potrebna pozitivna mišljenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i
Hrvatske liječničke komore koja tužitelj nije imao (članak 10. ZOO-a).

13. U navedenom kontekstu nisu od odlučnog značaja (članak 375. stavak 1.
ZPP-a) žalbeni navodi o tome da su na područjima na kojima je tražio odobrenje za
osnivanje podružnica poslovale ljekarničke jedinice koje ne ispunjavaju minimalne
tehničke uvijete i kojima je zabranjen rad ili da je pogodovano drugim zdravstvenim
ustanovama (npr. Ljekarni Sredojević) čime je ljekarnička mreža popunjena, a tužitelj
doveden u nepovoljniji položaj.

14. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije, u smislu
odredbe članka 7., te članka 219. stavka 1. i članka 221.a ZPP dokazao pretpostavke
odgovornosti za štetu tuženika propisanu odredbom članka 13. Zakona o sustavu
državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93), kojim je propisano da za štetu koja
nastane građaninu ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom tijela državne
uprave odgovara Republika Hrvatska.

Poslovni broj: 76 Pž-465/2023-2 6

15. U odnosu na žalbeni navod da je visina štete dokazana vještačenjima
prvostupanjski je sud obrazložio da je na inzistiranje tužitelja proveo dva financijska
vještačenja i to po vještaku Ljupku Omazić dipl. oec. iz Omazić d.o.o. i po vještaku
Ručević vještačenja d.o.o. radi utvrđenja visine eventualne izgubljene dobiti i štete za
fiktivne ljekarničke jedinice, odnosno za slične ljekarničke jedinice koje već posluju ili
za neke imaginarne novo osnovane te da je odbio prijedlog tuženika za provođenjem
trećeg financijsko vještačenja kao nepotrebno, a i radi ekonomičnosti postupka,
prvenstveno zbog toga što je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog
zahtjeva, pa visina nije niti bitna. Stoga se, prema uvjerenju ovog suda
prvostupanjski sud nepotrebno upustio u obrazlaganje nalaza i mišljenja oba vještaka

16. Slijedom navedenog pobijanu je presudu valjalo potvrditi, na temelju
odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud pravilno i
potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje, pravilno zaključio da nisu ispunjenje
pretpostavke za naknadu štete, i da je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio
tužiteljev zahtjev jer nije osnovan. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju
pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je
iznosio tijekom prvostupanjskog postupka te iznosi neargumentirane žalbene razloge
kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

17. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke pravilna je u
odnosu na osnovu i visinu u dijelu kojim je prvostupanjski sud dosudio tuženiku iznos
od 64.493,96 EUR / 485.929,76 kn koji se sastoji od troška za sastav četiri podneska
u iznosu od 40.389,98 kn za svaki (Tbr. 8/1 OT), dva podneska u iznosu od 625,00
kn (Tbr. 8/3 OT) svaki te troška za zastupanje na ročištima 7. studenog 2012., 28.
veljače 2018., 29. studenog 2019., 6. listopada 2020., 30. listopada 2020., 24.
svibnja 2021., 13. rujna 2021. i 12. listopada 2022. u iznosu od po 40.389,98 kn za
svako (Tbr. 9/1 OT).

18. Međutim, osnovano navodi žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno
priznao tuženiku trošak pristupa na ročište 5. lipnja 2019. jer iz podataka u spisu ne
proizlazi da je to ročište održano, kao i činjenicu da mu je prvostupanjski sud priznao
više podnesaka nego što to propisuje odredba Tbr. 8/1 OT pa je za dva podneska
valjalo dosuditi naknadu prema Tbr. 8/3 OT, a u preostalom dijelu odbiti zahtjev
tuženika za naknadu tog troška. Dakle, neosnovano je prvostupanjski sud dosudio
naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 15.916,11 EUR / 119.919,94 kn.

19. Stoga je odluku o trošku valjalo preinačiti na temelju odredbe članka 373.,
članka 373.a i članka 381. točke 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. veljače 2023.

Predsjednik vijeća Tatjana Kujundžić Novak

Broj zapisa: 9-30859-32a80

Kontrolni broj: 057e5-f05f6-ce9dd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Tatjana Kujundžić Novak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.