REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 94 Pž-592/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje
izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JADRAN d.d.
Crikvenica, Bana Josipa Jelačića 16, OIB 56994999963, kojeg zastupaju
punomoćnice, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i
Jasenka Perković u Rijeci, Dežmanova 10/I, protiv tuženika IVANA LONČARIĆA,
Androv, kojeg zastupa privremeni zastupnik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci,
Miroslava Krleže 3b, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi
protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-797/2015-53 od 12.
kolovoza 2016., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-797/2015-53 od 12. kolovoza 2016.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine pod
oznakom k.č.br. 5127/1-dvorište, površine 40 hvati, upisane u z.k.ul.br. 87 k.o. Selce
u cijelosti te se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude provesti uknjižbu prava
vlasništva na navedenoj nekretnini s imena tuženika na ime i u korist tužitelja u
cijelosti (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.424,00 kn
na ime parničnog troška (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenom
izvedenih dokaza utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva
temeljem dosjelosti u smislu odredbe čl. 159 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Da je tužitelj
dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, da se njegovo poštenje predmnijeva,
a da tuženik nije dokazao da bi tužiteljev posjed bio nepošten, a teret dokazivanja te
činjenice je na tuženiku budući da se poštenje posjednika presumira. Stoga je
prihvaćen tužbeni zahtjev, a odluka o troškovima postupka donesena je na temelju
odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne

Poslovni broj: 94 Pž-592/2023-2 2

novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje:
Tarifa).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači i odbije
tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da presudu ukine i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu
od 1.562,50 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.100,00 kn. U žalbi u
bitnome navodi da se iz provedenog dokaznog postupka ne može sa sigurnošću
utvrditi tko je u posjedu predmetne nekretnine pa je stoga sud trebao provesti dokaz
očevidom na licu mjesta. Stoga smatra da se nisu stekli uvjeti za stjecanje prava
vlasništva dosjelošću.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u
granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao
i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Ovaj sud nalazi da je
pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na
nekretninama pod oznakom k.č.br. 5127/1-dvorište, površine 40 hvati, upisane u
z.k.ul.br. 87 k.o. Selce. U žalbenom postupku je ostalo sporno jesu li se ispunile
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- tuženik je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine;
- na dan 1. siječnja 1997. predmetne nekretnine su bile upisane u zemljišnim
knjigama kao društveno vlasništvo na temelju rješenja Narodnog odbora Općine
Crikvenica od 1. rujna 1959. kojim su prešle u društveno vlasništvo, a tuženik je bio
upisan kao nositelj prava korištenja dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji
zemljišta u posjed tuženiku ili drugoj osobi;

- tužitelj nema ispravu na temelju koje bi od nadležnog organa dobio predmetne nekretnine na korištenje;

-navedene nekretnine su u naravi zemljište ispred zgrade Hotela Slaven, a
objekt je izgradio tužitelj, pri čemu je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik,
Ugostiteljsko poduzeće Jadran, u posjed predmetnih nekretnina stupio tijekom 1960.-
ih godina;

- da iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 2. lipnja 2003. proizlazi da
je u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća Jadran Holding Crikvenica u
postupku pretvorbe unesena lokacija hotela Slaven s popratnim sadržajima (terasa,
paviljoni, parkiralište, skladište rekvizita) i to na zemljištu površine 25.758,00 m2,

Poslovni broj: 94 Pž-592/2023-2 3

- da tužitelj od 1960-tih do danas neometano obavlja svoju hotelijersko-
turističku djelatnost i da ga nitko od 8. listopada 1991. do danas nije smetao u
njegovom neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu,

- da tuženici nisu dokazali da je posjednik (tužitelj) u vrijeme stjecanja posjeda
znao ili da je naknadno saznao da mu ne pripada pravo na posjed,
- da je 9. listopada 2011., protekao rok od 20 godina potreban za izvanrednu
dosjelost računajući ga od 8. listopada 1991.

9. Prvostupanjski je sud na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja
ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za
stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću na predmetnoj nekretnini (čl. 159.
st. 3. ZV-a). Da je tužitelj samostalni pošteni posjednik predmetne nekretnine još od
šezdesetih godina prošlog stoljeća na kojoj obavlja svoju hotelijersku-turističku
djelatnost i da ga tijekom toga razdoblja nitko nije ometao u izvršavanju njegova
posjeda. Naveo je da se poštenje posjeda pretpostavlja, što znači da tuženik mora
dokazati da tužiteljev posjed nije pošten, a što tuženik da nije dokazao.

10. Prema tome, tužitelj je izvanrednom dosjelošću stekao pravo vlasništva
predmetne nekretnine pa je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. S
ovim utvrđenjima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud. Pri tome valja navesti
da je „nepošten posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno)
posjedovati nekretninu. Činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim
knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja
posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim
knjigama.“ (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 4993/2019-2 od 25.
listopada 2022.)

11. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao da je u
posjedu predmetne nekretnine, kao i navodi da je sud trebao provesti dokaz
očevidom na licu mjesta radi utvrđenja te činjenice. Naime, prvostupanjski sud je
pravilno utvrdio da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine na temelju kopije
katastarskog plana (list 6. spisa) iz koje je vidljivo da se nekretnina nalazi u sklopu
ograđenog hotelijersko turističkog kompleksa Hotela Slaven kojim upravlja tužitelj.
Navedenu činjenicu u svom iskazu potvrdili su i svjedoci Marija Žarković Turak i
Zlatomir Car. Svjedoci su naveli da je navedena nekretnina u naravi parkiralište, da
je bila omeđena cestom i da je već 1970. godine bila uređena kao takva, a tuženik
tijekom postupka nije prigovorio istinitosti iskaza navedenih svjedoka.

12. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je tužitelj dokazao da je
samostalan posjednik predmetne nekretnine, a tuženik ničim nije dokazao suprotno
ili predložio dokaze na tu okolnost, protekom 20 godina takvog (poštenog) posjeda
tužitelj je na temelju odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a, stekao dosjelošću predmetnu
nekretninu u vlasništvo, jer nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na
posjed.

13. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja je donesena sukladno
odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i u dovoljnoj mjeri obrazložena, a obračun
koje tuženik nije osporio u žalbi.

Poslovni broj: 94 Pž-592/2023-2 4

14. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. veljače 2023.

Predsjednica vijeća
Draženka Deladio

Broj zapisa: 9-30855-ae2d4

Kontrolni broj: 0e6df-faad7-448b4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Draženka Deladio, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.