- 1 -

 

Broj: Ppž-852/2022

 

 

                              

 

                 Republika Hrvatska             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske                                    Broj: Ppž-852/2022

                          Zagreb             

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Malacka kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. J.M., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. i iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. J.M., podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik od 15. prosinca 2021., broj: 511-13-11/05-1-333-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                  Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika J.M., te u povodu prigovora okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim pod točkom 2. izreke označava djelom prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i okrivljeniku se za navedeno djelo, na temelju citiranog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 390,00 eura  (tristodevedeset eura)[1]/2.938,46 kuna (dvijetisućedevetstotridesetosam kuna i četrdesetšest lipa), te mu se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

 

II.              Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za djela pod točkom 1. i 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku J.M. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 589,08 eura (petstoosamdesetdevet eura i osam centi)/4.438,42 kune (četiritisućečetiristotridesetosam kuna i četrdesetdvije lipe), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko okrivljenik u istom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati u cjelini plaćenom sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

 

III.               U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenika J.M. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

 

IV.              Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik J.M. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura)/188,36 kuna (stoosamdesetosam kuna i tridesetšest lipa) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik J.M. i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 kuna, zbog prekršaja iz članka iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. (utvrđena novčana kazna od 1.500,00 kuna) i iz članka 176. stavka 3. i 5. (utvrđena novčana kazna od 3.000,00 kuna) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.

 

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

              Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 700,00 kuna.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da priznaje počinjenje prekršaja kojeg mu se stavlja na teret, no dodaje kako smatra da mu je izrečena novčana kazna prevelika s obzirom da nije u radnom odnosu, pri čemu moli i za ukidanje zaštitne mjere, te predlaže rad za opće dobro.

 

              Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor je djelomično osnovan.

 

5.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Međutim, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okr. J.M. proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 176. st. 3. i 5. tog Zakona, činjenično opisan u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, propisivao novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 176. st. 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) sada je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisuje nižu novčanu kaznu, i u minimumu i u maksimumu.

 

7.                Prema odredbi članku 3. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

8.               Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen u vrijeme kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, u odnosu na okr. J.M., preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

9.              U odnosu na prekršaj iz točke 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga bitno je istaći da je u vrijeme počinjenja  za prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama bila propisana novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, dok je sada prema trenutno važećem Zakonu o sigurnosti prometa na cestama za predmetni prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 130,00 eura (979,49 kuna), pa se sukladno članku 3. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja za taj prekršaj primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

 

10.              Razmatrajući odluku o utvrđenoj novčanoj kazni u odnosu na prekršaj iz točke 1. izreke prekršajnog naloga utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Dakle, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna i koja se u slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom uvećava za iznos od 1.000,00 kuna, a okrivljeniku je utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa uvećanog za iznos od 1.000,00 kuna. Nadalje, razmatrajući odluku o utvrđenoj novčanoj kazni u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke prekršajnog naloga uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, kao i u povodu podnesenog prigovora, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj Sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora u tom dijelu, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

11.           Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačen je pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je izrečena ukupna novčana kazna koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kako je to i navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
12.           Konačno, neosnovan je navod žalitelja u kojem predlaže rad za opće dobro. Dakle, takvi navodi kojima se moli da se izrečena kazna, u biti, zamijeni radom za opće dobro ne mogu biti predmetom ocjene u ovom stadiju postupka. Naime, ovaj drugostupanjski sud povodom prigovora okrivljenika podnesenog protiv prekršajnog naloga ispituje pravilnost i zakonitost te odluke, a takve navode koje sada ističe u ovoj žalbi okrivljenik može isticati samo u postupku izvršenja pravomoćne i izvršne odluke o prekršaju.

 

13.              Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je prestroga odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.

 

Naime, navedeno ponašanje okrivljenika iz točke 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Međutim, po ocjeni ovog Suda, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika i uvažavajući navode iz prigovora, posebno priznanje krivnje, zatim da je u inkriminiranoj prometnoj nesreći, prema stanju spisa, nastala relativno manja materijalna šteta, te da u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio prekršajno osuđivan, pa se isti smatra primarnim počiniteljem, zaštitna mjera je izrečena u predugom trajanju i stajalište je ovog suda da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinim izricanjem u kraćem trajanju.

 

Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha kažnjavanja i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

14.              Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

 

15.              Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 22. veljače 2023.

 

 

              Presuda  se dostavlja Policijskoj upravi šibensko-kninskoj, Postaji prometne policije Šibenik u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.