Poslovni broj: Gž-1868/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1868/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B  L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. iz R., P., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz O. D. Ž. & P. d.o.o., Z., P. Z., Z., protiv tuženika J. K. iz R., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD V., J., Š., S., J. & J. d.o.o. R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj: 2 VŠ P-3071/2019-54 od 12. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj: 2 VŠ P-3071/2019-54 od 12. listopada 2022.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao čest.zgr. 69, Z.U.  452, k.o. B., kuća i dvor u M., površine 52 m2 (točka I. izreke), kao i da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Pagu. Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 24.541,00 kuna/3.257,15 eura u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1., te odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio i trošak žalbenog postupka.

 

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica je u cijelosti osporila žalbene navode tuženika, te zatražila trošak odgovora na žalbu.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.

 

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao čest.zgr. 69, Z.U.  452, k.o. B., kao i na uknjižbu tog prava u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Zadru.

 

6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

 

- da iz skica lica mjesta vještaka N. K. iz studenog 2020. i M. Š. od 8. ožujka 2021. proizlazi da je predmet spora čest. zgr. 69, k.o. B. u naravi dvorište u posjedu tužiteljice

- da je iz prijavnog lista broj: 01-397/1-1981 od 8. rujna 1981. razvidno da je cijepanjem čest zgr. 69 u površini od 105 m2  i čest. zem. 4706/2 u površini od 350 m2 nastala nova čest. zem. 4076/72 površine 188, te da nova površina čest. zgr. 69 iznosi 52 m2, a čest. zem. 4706/2 da iznosi 215 m2,

- da je rješenjem Komisije za uzurpacije broj: UP-I-010-257/1-1980 od 25. rujna 1981. predniku tuženika M. K. priznato pravo vlasništvo na dijelu čest. zgr. 69 u površini od 52 m2, kao i na čest. zem. 4706/72 u površini od 188 m2,

- da iz iskaza svjedoka A. K. proizlazi da između stranaka nikada nije bilo spora u pogledu nekretnine koja je predmet spora, da je zgradu (staru kuću) u M. u kojoj danas živi tužiteljica i koja je građena još početkom prošlog stoljeća kupio djed stranaka, sada pokojni A. K., koji je u toj zgradi živio sa svojim sinovima A. i M., te da je još za života djeda A. K. izgrađena kuća u kojoj danas živi tuženik. Da su se prednici stranaka među sobom dogovorili kako će podijeliti navedene nekretnine, te da je od šezdesetih godina prošlog stoljeća staru kuću koristio prednik tužiteljice, a naknadno izgrađenu da je koristio prednik tuženika. Nakon smrti A. i M. K. nekretnine da su na isti način nastavili koristiti tužiteljica i tuženik, baš kako ih koriste i danas. Pri tom je ovaj svjedok predmet spora identificirao na skici vještaka N. K. kao dvorište koje se nalazi ispred stare kuće koju koristi tužiteljica i koje je u njezinom dugogodišnjem neometanom posjedu,

- da je svjedok P. K. na okolnosti podjele i mirnog posjeda nekretnina unutar obitelji stranaka iskazao identično kao svjedok A. K., s nadopunom kako i na terenu postoje jasne ozidane granice između nekretnina koje koriste tužiteljica i tuženik, pri čemu nitko od stranaka nije zalazio u prostor koji koristi suprotna strana, zbog čega ga je iznenadilo da između stranaka uopće postoji spor,

- da su identično svjedocima A. i P. K. na okolnosti podjele i mirnog posjeda nekretnina unutar obitelji stranaka iskazivali i svjedoci Š. i J. K., te da je i svjedokinja Ž. K. o načinu korištenja sporne nekretnine iskazala da je ista, barem od 1993. godine, otkad ova svjedokinja živi u mjestu M., u neometanom posjedu tužiteljice,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je podjela nekretnina unutar obitelji nesporna, da tužiteljica i on neometano drže u posjedu svatko svoj dio, da ne osporava tužiteljici pravo na njezin dio čest. zgr. 69 u površini od 53 m2, ali da je preostalih 52 m2 sporne nekretnine njegovo vlasništvo.

 

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio kako je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju dosjelosti, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Tuženik drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nije doveo u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, niti je doveo u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda glede odluke o glavnoj stvari, a žalba se svodi gotovo isključivo na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica. Međutim, način na koji tuženik u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može se prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

 

9. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda koji je proizašao iz izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka Ž., A., P., Š., K. i J. K. jer su njihovi iskazi u skladu s ispravama koje su priložene u spisu, te su u skladu sa skicom mjesta očevida sudskih vještaka geod. N. K. od 26. studenog 2020., i vještaka M. Š. od 14. ožujka 2022. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su iskazi saslušanih svjedoka suglasni u pogledu načina stjecanja i korištenja predmetne nekretnine, pri čemu iz njihovih iskaza jasno proizlazi da tužiteljica predmetnu nekretninu neometano koristi od svog rođenja 1957. godine, da u pogledu iste nikada nije bilo nikakvih sporova, te da joj je ista pripala u nasljedstvo iza pokojnog oca A. K., koji ju je pak naslijedio od svog oca J. – prednika obiju stranaka.

 

10. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je predmetnu nekretninu on stekao darovanjem od svoga oca, sada pokojnog M. K., kada je i sam na tuženik prilikom očevida na terenu jasno pokazao da je nekretnina koja je predmet ovog spora - dvorište ispred stare kuće u kojoj od davnine živi tužiteljica, njezino vlasništvo. Slijedom navedenog, iskaz tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, u suprotnosti je s iskazima ostalih saslušanih svjedoka, ali i u suprotnosti s ispravama priloženim prvostupanjskom spisu, kao i ostalim utvrđenjima iz provedenog dokaznog postupka, a prije svega u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem dvaju vještaka koji na skicama lica mjesta jasno identificiraju spornu nekretninu kao vlasništvo i posjed tužiteljice.

 

11. Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je spornih 53 m2 čest. zgr. 69 za koje tuženik tvrdi da su i nadalje njegovo vlasništvo, ušlo u sastav čest zem. 4076/72 koja je u vlasništvu tuženika. Navedeno je razvidno iz prijavnog lista od broj:01-397/1-1981 od 8. rujna 1981. izrađenog u svrhu diobe zemljišta, iz kojeg jasno proizlazi da je prije promjena sporna nekretnina čest. zgr. 69 imala površinu od  105 m2, a čest. zem. 4706/2 površinu od 350 m2, te da je u novom stanju evidentirana čest. zgr. 69 u površini od 52 m2, čest. zem. 4706/2  u površini od 215 m2, kao i da je nastala nova čest, zem. 4076/72 u površini od 188 m2 koja površina je nastala upravo pribrajanjem dijela čest. zgr. 69 u površini od 53 m2 i dijela čest. zem. 4076/2 u površini od 135 m2. Navedeno odgovara površini nekretnine koja se i danas nalazi u posjedu tuženika, a koja površina se nije mijenjala od kad je nekretninu nasljeđivanjem od zajedničkog prednika stranaka stekao otac tuženika, Pritom se još jednom ističe da su granice nekretnina na terenu jasno vidljive, da nikada među strankama nisu bile sporne, kao i da je posjed tužiteljice od posjeda tuženika odijeljen betonskim ogradnim zidom koji se prema kazivanju svjedoka, ali i prema kazivanju tuženika nalazi od davnih vremena između nekretnine koju koristi tužiteljica i nekretnine koju koristi tuženik. Navedeno je jasno prikazano i na skici premjeravanja koja je priložena prijavnom listu, kao i na skicama lica mjesta sudskih vještaka K. i Š., na koje se prvostupanjski sud pravilno u svojoj odluci poziva, a iz kojih je razvidno da upravo dvorište koje je u posjedu tužiteljice nosi oznaku čest. zgr. 69 i ima površinu od 52 m2, koja površina je i ostala nakon što je preostalih 53 m2 od nekadašnjih 105 m2 ušlo u sastav čest. zem 4076/72 nakon diobe nekretnina iz 1981. godine.

 

12. Pritom neosnovano tuženik u žalbi ističe da bi u slučaju da je čest. zgr. 69 bila pridodana čest. zem. 4076/72 njezina površina iznosila 240 m2 (188+52), a ne kako je vještak prikazao 188 m2, jer ne cijeni da čest. zem. 4076/72 uopće nije postojala prije promjene iz 1981. godine, već je nastala zbrajanjem površina od 53 m2 oduzete od čest. zgr. 69 koja je imala površinu od 105 m2 i površine od 135 m2 oduzete od čest. zem. 4076/2 koja je imala površinu od 350 m2, pa je novonastalo stanje  površinom ostalo isto  kao i prije navedene diobe iz 1981.

 

12.1. Neosnovano tuženik prigovara i da je sud propustio postupiti u skladu s odredbom članka 260 stavka 1. ZPP-a te na sporne okolnosti saslušati sudskog vještaka, odnosno pozvati ga na dodatno pismeno očitovanje. Ovo iz razloga jer je iz spisa prvostupanjskog suda razvidno da je vještak N. K. saslušan na ročištu održanom 30. rujna 2021., dok se vještak M. Š. na prigovore tuženika dodatno očitovao pismenim putem podneskom od 22. kolovoza 2022.

 

13. Budući da je dosjelost stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari, pa tako i nekretnine, kroz zakonom određeno vrijeme, a na temelju odredbi članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98.,137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 46/10., 143/12., 152/14., 81/15 i 94/17. u daljnjem tekstu: ZV-a), da bi tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću trebala je biti u posjedu spornog dijela nekretnine i to kao samostalan posjednik, što znači da posjeduje nekretninu kao njezin vlasnik. Pored toga za dosjelost je potrebno da proteče određeno vremensko razdoblje (rok dosjelosti).

14. Prvostupanjski je sud pravilno prihvatio zahtjev tužiteljice cijeneći da je u konkretnom slučaju tužiteljica dokazala pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću nad predmetnom nekretninom jer činjenična utvrđenja na okolnosti stjecanja prijeporne nekretnine dosjedanjem kroz određeno vrijeme i dani razlozi u cijelosti razrješavaju odlučne činjenice kako po osnovu subjekta posjedovanja, tako i objekta posjedovanja, kvalitete posjeda – pošten posjed, te dužine trajanja tog posjeda.

15. Pri utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku, te je utvrdio da je još otac tužiteljice, sada pokojni A. K. samostalno posjedovao predmetnu nekretninu kao pošteni posjednik, da je tužiteljica njegova slijednica glede predmetne nekretnine, da postoji neprekidna sukcesija u poštenom posjedovanju, te da se vrijeme potrebno za dosjelost dovršilo (pa i za izvanrednu), čime je tužiteljica stekla pravo vlasništva putem dosjelosti.

 

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1.  ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, pa neosnovano tuženik prigovara pogrešnom obračunu, jer je isti u skladu s nastalim troškovima zastupanja,sudskog vještačenja i izlaska sudske komisije na očevid. U postupku su održana ročišta 28. siječnja, 18. veljače, 29. lipnja i 26. kolovoza 2020. (očevid), zatim 19. ožujka, 30. rujna i 10. studenog 2021., te 28. siječnja 2022. (očevid), 31. svibnja i 5. rujna 2022. za koja je pravilno tužiteljici obistinjen trošak i to za devet ročišta iznos od 1.000,00 kuna, a za jedno iznos od 500,00 kuna (pripremno ročište održano 28. siječnja 2020.), te joj je pravilno priznat i trošak obrazloženih podnesaka od 14. veljače 2020. 11. travnja 2022 i 11. svibnja 2022., kao i trošak očevida jer je sudski vještak zatražio iznos od 5.500,00 kuna, dok je trošak sudske komisije iznosio 516,80 kuna a ne kako to u žalbi ističe tuženik 372,80 kuna. Sveukupni zbroj troškova uvećanih za iznos PDV-a iznosi 24.541,80 kako to u žalbi ističe tuženik, a ne dosuđenih 24.541,00 kuna međutim, pogreška od 80 lipa na koju se u žalbi poziva tuženik je minorna i nije od utjecaja na pravilnost cjelokupne odluke o trošku zbog čega je istu u cijelosti valjalo potvrditi.

 

17. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

18. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a.

 

19. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu ovaj je sud ocijenio da isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka  154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a, zbog čega je odbijen kao neosnovan.

 

20. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 22. veljače 2023.