1                     Poslovni broj: 24 Povrv-65/22-9 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: 24 Povrv-65/22-9 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

       Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, a na prijedlog više sudske savjetnice Željke Schveibert Golubović, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. Č., OIB: ... zastupana po punomoćnicima iz ZOU G. R. & M. S. G. iz Č., protiv tuženika O. T., vl. Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva I., OIB: ...., zastupan po punomoćnici I. M., odvj. iz Č., radi isplate, nakon održane i dovršene, glavne i javne rasprave dana 10. siječnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 22. veljače 2023., objavio je i

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.                            Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. I. iz Č. br. Ovrv-108/20 od 24.02.2020. održava se na snazi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku O. T., vl. Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva I., OIB: ..., da tužitelju A. d.o.o. Č.,  OIB: ... namiri tražbinu u iznosu od 429,44 eura / 3.235,58 kuna (četiristodvadesetdevet eura i četrdesetčetiri centa / tritisućedvjestotridesetpet kuna i pedesetosam lipa)¹ sa zakonskom zateznom kamatom računatom od 24.02.2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

II.              Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. I. iz Č. br. Ovrv-108/20 od 24.02.2020. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5,93 eura / 44,71 kuna (pet eura i devedesettri centa / četrdesetčetiri kune i sedamdesetjedna lipa)¹ sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

 

III.                              Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. I. iz Č. br. Ovrv-108/20 od 24.02.2020, ukida u dijelu gdje tužitelj od tuženog potražuje iznos od 9,55 eura / 71,95 kuna devet eura i pedesetpet centi / sedamdesetjedna kuna i devedesetpet lipa)¹ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do plaćanja.

IV.                            Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 783,20 eura / 5.901,00 kuna (sedamstoosamdesettri eura i dvadeset centi / pettisućadevetstojedna kuna)¹, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

V.                    Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.

 

Obrazloženje :

 

1.               Povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. K. iz Č. poslovni broj Ovrv-108/20 od 24. veljače 2020., rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-59/20-2 od 16. travnja 2020. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, te su ukinute provedene ovršne radnje i postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga nastavljen u ovoj parnici.

 

2.        U prigovoru tuženik osporava potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti, a to iz razloga što potraživanje ovrhovoditelja ne odgovara stvarnom stanju. Navodi da knjigovodstvo ovršenika nema upisanih dugovanja po predmetnom potraživanju obzirom da je sva roba koja je preuzeta od ovrhovoditelja uredno plaćena.

 

3.                    Presudom ovog suda posl. broj Povrv-63/21-7 od 19. svibnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Po žalbi tužitelja rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-917/2021-2 od 9. svibnja 2022. presuda ovog suda poslovni broj Povrv-63/21-7 od 19. svibnja 2021. potvrđena u toč. I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za namirenje tražbine u iznosu od 1.124,83 eura / 8.475,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 09.09.2019. do isplate, te ukinuta u toč. I. izreke u preostalom dijelu te u toč. II. i III. izreke, i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dakle, vraćena je na ponovni postupak u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja na ime zateznih kamata u iznosu od 435,37 eura / 3.280,29 kuna s pripadajućom zateznim kamatama.

 

4.              U podnesku tužitelja od 23.04.2020., tužitelj navodi kako je prigovor tuženika neosnovan i da se potraživanje tužitelja temelji se na računu broj 245/03/1 od 9. kolovoza 2019. i obračunu kamata br. 2 od 6. veljače 2020. Potraživanje u iznosu od 444,92 eura / 3.352,24 kuna odnosi se na potraživanje temeljem izvršenog obračuna kamata za račune koji su plaćeni nakon dospijeća.

5.              U podnesku tuženika, tuženik ističe prigovor zastare na potraživanje tužitelja. Navodi da iz prijedloga za ovrhu te podneska tužitelja proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika iznos temeljem obračuna zateznih kamata a temeljem računa koji su navodno dospjeli u siječnju 2017. godine pa nadalje. Zastarom glavnog potraživanja zastarjela su i sporedna potraživanja - kamate. Kamate slijede pravnu sudbinu glavnog potraživanja. Stranke su u poslovnom odnosu još od 2004.godine te su kroz godine poslovanja ustalili svoj poslovni odnos, odnosno sukladno odredbama članka 12 ZOO-a stranke su kroz sve godine poslovanja primjenjivale trgovačke običaje čiju su primjenu prešutno ili usmeno ugovorili kao i praksu koju su međusobno razvili. U tom smislu, stranke su imale uobičajenu dugogodišnju praksu da tuženik preuzima robu kod tužitelja, dok mu tužitelj naknadno ispostavi račun za robu, s time da je rok za plaćanje iste duži nego je naznačen kao dan dospijeća na računu. Navodi da je to razvidno iz činjenice da tužitelj do sada nikada nije obračunavao zatezne kamate (a poslovanje seže iz 2004.godine) niti pa je dovodio u pitanje poslovanje sa tuženikom. Kako je između stranaka ugovoren dulji rok plaćanja, tuženik niti nije bio u zakašnjenju već je tuženik sve uplate vršio prema dogovoru.

 

6.              Podneskom od 16. listopada 2020. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev.

 

7.              Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

 

8.              U dokaznom postupku izvršen je uvid u cjelokupni spis javnog bilježnika I. K. iz Č. broj Ovrv-108/20 i to posebice u izvadak iz salda konti kartica (list 3), terećenje za kamate (list 4 i 5),uvjerenje o prebivalištu (list 7 toga spisa), te uvid u ovaj spis i to u opomenu (list 17 i 18), očitovanje (list 19-21), račune (list 23-53), dopis (list 67), salda-konti kartice (list 74-76), čita se vještački nalaz (list 80-89), ispis sudske prakse (list 102-104), čita se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-917/2021 od 9. svibnja 2022. (list 163-168), račune i izvode iz poslovnog računa (list 176-222), čita iskaz svjedoka P. M., B. O. i V. J. sa zapisnika o glavnoj raspravi od 8. travnja 2021. godine na listu 118-121 spisa, iskaz tužitelja i tuženika sa zapisnika o glavnoj raspravi od 8. travnja 2021. godine na listu 118-121 spisa.

9.              Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 I 70/19 - koji se primjenjuje) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

10.     U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku  određeno je  da  u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

11.                U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

12.              Tuženik je između ostalog naveo da je nastupila zastara potraživanja tužitelja na ime zateznih kamata u iznosu od 435,37 eura / 3.280,29 kuna.

 

13.               U ovom konkretnom slučaju predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu potraživanja zakonskih zateznih kamata na zakašnjela plaćanja.

 

14.              Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja (čl. 226. st. 1. ZOO-a). Dakle, navedena odredba čl. 226. st. 1. ZOO-a koja propisuje zastarni rok od tri godine, ima u vidu upravo samostalno potraživanje kamata u situaciji kada je glavno potraživanje prestalo postojati (isplatom ili na drugi način), kao u konkretnom slučaju.

 

15.              Ističe se da priznanje glavnog duga, ako u priznanju duga nije izričito navedeno da se odnosi samo na glavni dug, obuhvaćene su i zatezne kamate. Međutim, ako do priznanja duga dolazi, kao u konkretnom slučaju, posredno (plaćanjem glavnice), nije prekinuto zastarijevanje kamata. Kamate teku kontinuirano od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja, pa samostalno potraživanje kamata (nakon podmirenja glavnog potraživanja kao u ovom slučaju) zastarijeva u roku od tri godine od nastanka svakog pojedinog dnevnog iznosa kamata, jer to potraživanje nastaje i dospijeva svakog dana u vremenu od dospijeća do prestanka glavnog potraživanja.

 

16.              Tužitelj je zatražio isplatu kamata na zakašnjela plaćanja u kojem je obračunata kamata u ukupnom iznosu od 435,37 eura / 3.280,29 kn. U tom obračunu obračunata je zatezna kamata po različitim računima koji su dospjeli u periodu od 14.01.2017 do 08.09.2019., time da su glavnice po tim računima plaćene sa samo par mjeseci zakašnjenja. Tužbeni zahtjev za isplatu te kamate (prijedlog za ovrhu) tužitelj je podnio 24. veljače 2020., slijedom čega je u zastari potraživanje za kamate do 24. veljače 2017.

U konkretnom slučaju u zastari su računi sa dospijećem 14.01.2017. i 18.02.2017. stoga tužitelj neosnovano potražuje obračunatu zateznu kamatu za račun broj 16-228/03/1 u iznosu od 4,05 eura / 30,55 kn i za račun 17-14/03/1 u iznosu od 1,88 eura / 14,16 kn jer je u tom dijelu potraživanje tužitelja u zastari.

 

17.              U smislu odredbe čl. 240. st. 2. ZOO-a djelomično ispunjenje obveze ne može smatrati priznanjem duga, pa činjenica što je tuženik platio glavni dug po računima, ne znači ujedno i priznanje obveze plaćanja zastarjelih zateznih kamata.

 

18.               Sud je tijekom postupka radi utvrđenja činjenica, osim uvida u dokumentaciju, saslušao i svjedoke i stranke.

 

19.              Svjedok P. M. u svom je iskazu naveo da je zaposlenik kod tužitelja u društvu A. od 2004. godine, na radnom mjestu prodavač u M. S.. Vezano za dio tužbenog zahtjeva za obračunate zakonske zatezne kamate nije ništa iskazivao.

20.              Svjedokinja B. O., supruga tuženika, u svom iskazu je navela da je član OPG-a i supruga tuženika, te joj je poznata praksa i način poslovanja sa tužiteljem te da su prilikom vraćanja robe odmah uzimali drugu robu, nekad su znali kasnije, da se kasnije plaćalo i da je na otpremnici pisalo koja se roba uzela i ako bi se kasnije vratilo napravila bi se otpremnica da se vratila roba, a ukoliko bi se uzela nova roba napravio bi se račun i zatim bi se to prebilo. 15 godina su u poslovnoj suradnji i kamate nikad nisu plaćali.

21.               Svjedok V. J., je u svom iskazu naveo da je sam vlasnik OPG, te je otprilike godinu dana uzimao robu od tužitelja. Imao je dogovoreno sa direktorom B. S. da može uzeti robu koju treba, a da plaća naknadno kad proda kukuruz ili pšenicu. Nisu imali točno dogovoreno u kojem roku mora platiti robu koju je uzeo već bi naknadno dobio račun i platio kad je nešto prodao. Uzeo bi na primjer robu na proljeće 3. ili 4. mjesec, a plaćao bi sustavno u 8. mjesecu, 11. mjesecu, uglavnom do kraja godine. I nikad ga nije teretio za bilo kakve kamate.

22.               Stranke su u svojim iskazima ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka.

23.              Tužitelj je za navedena potraživanja s osnove kamata dostavio kamatni obračun (list 4-5 spisa).

 

24.              Nadalje, provedeno je vještačenje, a iz vještačkog nalaza C. P. A. d.o.o. Č., društvo za obavljanje poslova vještačenja i forenzike iz područja računovodstva, financija i bankarstva, N. J., mag. oec. od 2. listopada 2020. proizlazi da je obračun kamata u nalazu je izvršen po svakoj godini zasebno. Za razdoblje od 14.01.2017. do 15.11.2019. godine obračunata je zatezna kamata u iznosu od 435,37 eura / 3.280,29 kuna, a po godinama kako slijedi:

•                     • za 2017. godinu u iznosu od 52,73 eura / 397,27 kuna,

•                     • za 2018. godinu u iznosu od 365,14 eura / 2.751,11 kuna

•                     • za 2019. godinu u iznosu od 17,51 eura / 131,91 kuna

 

25.              Člankom 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu.

 

26.              Tužitelj ima pravo uglavničiti dospjelu zateznu kamatu obračunatu na plaćeni dio glavne tražbine za razdoblje od dospijeća do ispunjenja, te na tako obračunatu novčanu svotu zahtijevati isplatu daljnjih procesnih zateznih kamata od dana podnesenog zahtjeva za isplatu primjenom čl. 31. st. 1. ZOO-a.

 

27.              Naime, kada se samostalno utužuje obračun kamata, kao glavno potraživanje, onaj koji utužuje po toj pravnoj osnovi, dužan je dokazati postojanje obveznopravnog odnosa. To znači, da je tužitelj dužan priložiti sve isprave iz kojih je proizašao utuženi obračun kamata, kako bi mogući dužnik to mogao provjeriti. Teret dokaza (onus probandi) je u takvoj vrsti postupka na tužitelju.

 

28.              Tužitelj potražuje od tuženika obračun kamata br. 2 od 06.02.2020. za račune koji su plaćeni nakon dospijeća i to za 2017. godinu u iznosu od 52,73 eura / 397,27 kuna, za 2018. godinu u iznosu od 365,14 eura / 2.751,11 kuna, za 2019. godinu u iznosu od 17,51 eura / 131,91 kuna.

 

29.              Tužitelj je dostavio obračun kamata br. 2 od 06.02.2020. za račune koje su plaćeni nakon dospijeća te račune po kojima su obveze nastale.

 

30.              Navedeno proizlazi i iz dostavljenog vještačkog nalaza i mišljenja da je za račune koji su plaćeni nakon dospijeća obračun zatezne kamate i to za 2017. godinu u iznosu od 52,73 eura / 397,27 kuna, za 2018. godinu u iznosu od 365,14 eura / 2.751,11 kuna, za 2019. godinu u iznosu od 17,51 eura / 131,91 kuna, te je sukladno istom tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 9,55 eura / 71,95 kuna.

 

31.              Nadalje, kako je već prethodno navedeno za obračunatu zateznu kamatu za račun broj 16-228/03/1 u iznosu od 4,05 eura / 30,55 kn i za račun 17-14/03/1 u iznosu od 1,88 eura / 14,16 kn, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je u tom dijelu potraživanje tužitelja u zastari.

 

32.              Tuženik je osporavao obračun zakonskih zateznih kamata navodeći da je sa tužiteljem imao dogovoreni dulji rok plaćanja nego je bio naznačen na računima i da mu tužitelj nikad nije obračunavao zatezne kamate.

 

33.              Vezano za navode da su stranke imale dogovoreni dulji rok plaćanja nego je bio naznačen na računima svjedočila je supruga tuženika koja je izjavila da je interni dogovor za dospijeće bio 3 mjeseca.

 

34.              Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje B. O. jer je ista supruga tuženika i nije znala objasniti kada je dospijeće po pojedinim računima ukoliko nije kako je navedeno po računima već samo navodi da ih je tužitelj znao pričekati sa plaćanjem i do 3 mjeseca.

 

35.              Nadalje, iz iskaza svjedoka V. J. proizlazi da bi uzeo robu na proljeće u 3 ili. 4. mjesecu, a plaćao u 8. ,11. mjesecu uglavnom do kraja godine. I da je to bilo pred 10 godina.

 

36.              Sama činjenica ukoliko je i točna da je tužitelj znao pričekati sa plaćanjem i duže vrijeme ne znači da tužitelj nema pravo na obračun zakonskih zateznih kamata ili da je tako dogovoreno između strankama.

 

37.              Nadalje, ukoliko tužitelj nije od tuženika koji je kasnio sa plaćanjem ranije potraživao zakonske zatezne kamate to ne znači da nema pravo na iste.

 

38.              Stoga je ovaj sud u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

39.              Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da ako je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate.

40.              Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, te je sud obzirom na postignuti uspjeh odredio da je tužitelj dužan snositi razmjeran dio troškova.

 

41.              Sud je tuženiku priznao trošak parničnog postupka sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 1.560,20 eura / 11.755,29 kuna i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za: sastav prigovora u iznosu od 165,90 eura / 1.250,00 kuna (Tbr 11), sastav podneska od 11.05.2020. u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (Tbr. 8), zastupanje na ročištu 2.7.2020.god. u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (Tbr. 9/1 ), sastav podneska od 16.10.2020. u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (Tbr. 8), zastupanje na ročištu 26.11.2020. u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu 8.4.2021. u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (Tbr. 9/1), kao i za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 66,36 eura / 500,00 kuna (tbr. 9/3), sastav podneska od 21.11.2022. u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna (Tbr. 8), zastupanje na ročištu 10.1.2023. u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (Tbr. 9/1), sa pripadjućim PDV –om u iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kn (nije obračunati PDV za sve obavljene radnje) odnosno ukupno je tuženiku priznat trošak s osnova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku u iznosu od 1675,63 eura / 12.625,00 kuna.

 

42.              Također je priznat i trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 53,09 eura / 400,00 kuna, a koji trošak je odmjeren u skladu s Zakonom o sudskim pristojbama (Narodne novine RH br. 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15). Slijedom navedenog sud je priznao tuženiku trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.741,99 eura / 13.125,00 kuna.

 

43.              Sud nije priznao tuženiku trošak podneska-odgovor na žalbu u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna jer je isti nepotreban za sam postupak.

 

44.              Kako je tuženik uspio u postupku sa 44,96 % u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev (72,48 % uspjeh tuženika - 27,52% uspjeh tužitelja), priznat je razmjeran trošak u odnosu na uspjeh u postupku što iznosi 783,20 eura / 5.901,00 kn.

 

45.              Valja pri tom napomenuti kako se ovaj postupak nakon stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha pretvorio u parnični postupak, govorimo isključivo o troškovima parničnog postupka.

 

46.              Slijedom iznijetog, odlučeno kao pod toč. IV. izreke presude.

 

Čakovec, 22. veljače 2023.

                                                                                                          Sutkinja :

Valentina Varga Gombar

 

Viša sudska savjetnica:

Željka Schveibert Golubović

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

 

O tom obavijest:

1. tužitelj A. d.o.o. Č., po punomoćniku G. R., odvj. iz Č.

2. tuženik T. O., po punomoćnici I. M., odvj. iz Č.

 

 

 

 

             

 

 

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450