Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
Poslovni broj:101.Pr-3206/2021-12
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijek
Osijek, Europske avenije 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske
savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice S. J., OIB:
..., iz Đ., zastupane po punomoćniku G.
J., odvjetniku iz O. društva M. & J. j. t. d. iz O., protiv
tuženika zavoda, OIB:..., iz O., zastupan po punomoćnici A. B.,
odvjetnici iz O. d. B. & M. D. j. t. d. iz O., radi
isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. siječnja 2023., u
nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, uz javnu
objavu presude 22. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku zavodu, OIB: ..., iz O., da tužiteljici S.
J., OIB: ..., iz Đ., isplati iznos od 1.239,19
eura1 (tisućudvjestotridesetidevet eura i devetnaest centi) / 9.336,67 kuna (devet-
tisućatristotridesetišest kuna i šezdesetisedam lipa) bruto zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 846,44 kn od dana 16. ožujka 2016.,
- na iznos od 849,17 kn od dana 16. travnja 2016.,
- na iznos od 846,44 kn od dana 16. svibnja 2016.,
- na iznos od 845,55 kn od dana 16. lipnja 2016.,
- na iznos od 852,01 kn od dana 16. srpnja 2016.,
- na iznos od 846,44 kn od dana 16. kolovoza 2016.,
- na iznos od 848,04 kn od dana 16. rujna 2016.,
- na iznos od 849,26 kn od dana 16. listopada 2016.,
- na iznos od 850,15 kn od dana 16. studenoga 2016.,
- na iznos od 853,91 kn od dana 16. prosinca 2016.,
- na iznos od 849,26 kn od dana 16. siječnja 2017.,
sve do isplate, odnosno do 31. prosinca 2022. u visini stope određene čl. 29.
Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. u visini stope
određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom
bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku zavodu, OIB: ..., iz O., da tužiteljici S.
J., OIB: ..., iz Đ., naknadi prouzročeni parnični
trošak u iznosu od 699,91 eura (šestodevedesetidevet eura i devedesetijedan cent) /
5.273,44 kuna (petisućadvjestosedamdesetitri kune i četrdesetičetiri lipa) sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od
22. veljače 2023. do isplate, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim
odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 12. ožujka 2021. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da
je razdoblju 01. veljače 2016. do 31. prosinca 2016. bila zaposlena kod tuženika na
radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalista. U spornom razdoblju
tužiteljičina plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne
novine“ 27/01 i 39/09) koji odredbom čl. 4. propisuje da plaću službenika i
namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je
službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za
svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje, u spornom razdoblju osnovica plaće
regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj
39/09 i 124/09, dalje u nastavku: Zakon o osnovici) koji odredbom čl. 2. propisuje da
se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim
između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do
donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu
plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. U spornom
razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u
javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13 i 153/13) i Sporazumi Vlade
RH i Sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način potpisan za sklapanje
kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnih ugovora, a kojima je određena
visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. To su: Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je osnovica za obračun
plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kuna, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009., kojim je određeno privremeno smanjenje
osnovice u 2009. sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kuna i vraćanje osnovice na razinu
od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.
Također, Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. određeno je da će osnovica za obračun plaće u
javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja). Tužiteljica nadalje navodi da se na obračun tužiteljičine
plaće u spornom razdoblju primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) prema kojemu je
osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljičine plaće, pa
je obračunom plaće s nižom osnovicom, tuženik pogrešno obračunao svaki element
tužiteljičine plaće za rad u 2016. godini. Naime, tuženik je tužiteljici isplatio umanjene
plaće za razdoblje od 01. veljače 2016. do 31. prosinca 2016. i to na način da je sve
plaće u 2016. pogrešno obračunao sa osnovicom od 5.108,84 kuna, umjesto sa
5.415,37 kuna, odnosno umanjio osnovicu za 6%. Budući tužiteljica ne raspolaže
platnim listama za 2016. godinu, niti stručnim znanjem iz područja računovodstva nije
u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev te će ga stoga sukladno odredbi čl.
186. b st. 4. ZPP-a urediti po pribavi navedene dokumentacije i po potrebi provedbe
financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u
osnovi tako i u visini te smatra da tužiteljica ne treba postavljati stupnjevitu tužbu
budući je u posjedu svih obračunskih lista plaća koje je mogla dostaviti uz tužbu.
Stoga tuženik predlaže odbaciti tužbu. Tuženik ne osporava da je tužiteljica bila
zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju, već osporava valjanost Izmjena i dopuna
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, s obzirom da isti nije potpisan od
strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.
Naime, Izmjene i dopune Sporazuma donesene su na nezakonit način jer ih je Vlada
RH usvojila na telefonskoj sjednici. Naime, Vlada može zasjedati ako je na sjednici
nazočno većina članova Vlade, pri čemu odlučuje običnom većinom, osim u
slučajevima propisanim čl. 14. Zakona o Vladi. Tuženik ne osporava mogućnost
Vlade da se odluke u slučaju odsutnosti članova donose na način da isti glasaju
preko telefona, ali u tom slučaju, tako donesena odluka mora biti potvrđena na idućoj
sjednici Vlade, sukladno čl. 38. Poslovnika Vlade, što u ovom slučaju nije potvrđeno,
a što čini Izmjene i dopune Sporazuma bez pravnog učinka. Tuženik također ističe
kako je u čl. VII.st.1. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma predviđeno kako će se, za
slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od
razdoblja opisanih u čl. III-V navedenih Izmjena i dopuna, usklađenje odgoditi za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Obzirom je pad
BDP-a trajao više od tri godine od dana potpisivanja Izmjena i dopuna, to bi do
primjene povećane osnovice, ukoliko bi se navodi tužitelja pokazali osnovanima,
moglo doći tek 1. siječnja 2019., odnosno po isteku razdoblja za koje se odgađa
usklađenje određeno čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna dodatka sporazuma. U razdoblju
koje je obuhvaćeno tužbom, na obračun plaće tužiteljice paralelno su se primjenjivali
zakoni, podzakonski propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u
javnim službama. Prilikom utvrđivanja prava tužiteljice na isplatu plaće, primjenjivala
se odredba čl. 7. st. 1. Zakona o radu kojom je propisano da radnik ima temeljno
pravo na isplatu plaće za obavljeni rad čime je uređeno samo opće pravilo kod
određivanja prava na plaću, dok je samo uređenje iznosa plaće regulirano drugim
pravnim izvorima. U utuženom razdoblju, plaća tužiteljice definirana je Zakonom o
plaćama u javnim službama, koji u čl. 4. određuje da plaću službenika i namještenika
čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i
namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
navršenu godinu radnog staža. Člankom 5. istog zakona jasno je propisano da su
polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće prijedlog proračuna za sljedeću
godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća
zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za
statistiku i objavljuje u „Narodnim novinama“. Nadalje, način određivanja osnovice
plaće u javnim službama utvrđen je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama
(„Narodne novine“ br. 39/09 i 124/09), koji u čl. 2. propisuje da se osnovica plaće u
javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike
Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim
službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Između Vlade
Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljeni su sporazumi kojima se
regulira osnovica za plaće u javnim službama, a na koje se tužitelj poziva u tužbi.
Tako je dana 23. 11. 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi
sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu:
Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za obračun plaća u javnim
službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.. Dana 13. 05. 2009., zbog nastupa
recesije, Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak
Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu prije 01. siječnja
2009., odnosno na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6%
za 2009. godinu na iznos o 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do ispunjenja uvjeta
iz članka III. Dodatka Sporazumu. Dana 26. 10. 2011. između Vlade Republike
Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu
o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Izmjene Dodatka
Sporazumu) kojima je ugovoreno da će osnovica za obračun plaće u javnim
službama iznosit 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog
zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom
sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva
uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene
prema ovim izmjenama i dopunama. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u
obliku Arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011.. Dana 28. kolovoza 2015.
Državni zavod za statistiku (dalje u nastavku: DZS) objavio je prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP
realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014..
Dana 27. studenoga 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za
treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem
tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014.. Nakon objave službenih
podataka DZS, Vlada nije donijela posebnu odluku o visini osnovice plaće u javnim
službama niti je smatrala da su temeljem pokazatelja iz Priopćenja za javnost DZS u
prosincu 2015. ispunjeni uvjeti iz Izmjena Dodatka 3 Sporazumu, sukladno kojima bi
se od siječnja 2016. primjenjivala osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.415,37
kn. Slijedom svega navedenog, u informacijskom sustavu Centralnog obračuna plaća
(COP-u) putem kojeg tuženik isplaćuje plaću tužiteljici, a koji je uspostavljen
Odlukom Vlade Republike Hrvatske o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog
obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave (COP i
HRM TDU) („Narodne novine“ br. 90/06). nije došlo do korekcije osnovice za obračun
plaća u javnim službama na iznos od 5.415,37 kn. Tuženik naglašava da je
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Informacijski sustav COP uspostavljen naprijed navedenom Odlukom Vlade RH, a
kojom je propisano da Vlada RH naručuje od Financijske Agencije (FINA)
uspostavljanje sustava centraliziranog obračuna plaća, koji između ostalog
obuhvaća, upravljanje kolektivnim i granskim ugovorima, učinkovito upravljanje
proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru i predstavlja jednu od
reformskih mjera i mjera fiskalne konsolidacije Vlade Republike Hrvatske, čija je
svrha osigurati uvid u način isplate plaća (koeficijenata, različitih dodataka i sl.) radi
jedinstvenosti načina obračuna plaća temeljem istih pravnih propisa, a čiji su korisnici
sve institucije koje su korisnici proračuna, odnosno državne i javne službe kojima se
rashodi za zaposlene osiguravaju u državnom proračunu, odnosno sve javne službe
u smislu Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01 i 39/09).
Tuženik nadalje ističe, kao su u utuženom razdoblju, renomirani računovodstveno –
financijski stručni časopisi i publikacije u Republici Hrvatskoj, a koje uređuju
eminentni stručnjaci i savjetnici iz područja javnih financija, objavljivali podatke o
visini osnovice za obračun plaća u javnim službama i to za 2015. godinu u visini od
5.108,84 kn pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u
javnim službama („Narodne novine“ br. 40/09), za 2016. godinu također u visini od
5.108,84 kn pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u
javnim službama („Narodne novine“ br. 40/09) te za 2017. godinu u visini od 5.211,02
kn (od 1. 1.2017., plaća za siječanj 2017.), pozivajući se na Odluku Vlade RH o visini
osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 123/16).
Prilikom donošenja Odluke Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim
službama za 2017. godinu, tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Tomislav
Ćorić obrazložio je navedenu Odluku na način da je podsjetio na Zakon o osnovici
plaće u javnim službama, a koja osnovica se sukladno navedenom zakonu utvrđuje
kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni
ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu,
osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Također
je istaknuo kako je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim
službama, kojim se utvrđuju prava i obveze zaposlenih u javnim službama, a na koje
se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, sklopljen 12. prosinca 2012. te
da je isti bio na snazi do 12. prosinca 2016., odnosno u produženoj primjeni do 12.
ožujka 2017.. Konstatirao je i da pregovori između Vlade i sindikata tijekom 2016.
godine, nisu urodili zaključivanjem Izmjena i dopuna Temeljnom kolektivnom ugovoru
za službenike i namještenike u javnim službama, u okviru kojeg je trebalo biti riješeno
pitanje usklađivanja osnovice za obračun plaće, te je iz navedenih razloga ocjenjeno
potrebnim osnovicu za obračun plaće utvrditi Odlukom Vlade RH. Ministar Ćorić
zaključno je istaknuo da je „Republika Hrvatska kao poslodavac, donijela odluku o
uvećanju osnovice za obračun plaća svojim zaposlenicima u javnim službama za 2%.
Tako se aktualni iznos osnovice za obračun plaća u javnim službama uvećava sa
5.108,84 kn na novi iznos osnovice za obračun plaće 5.211,02 kn , te će takva
osnovica biti u primijeni od 1. siječnja 2017. tj. od počevši s plaćom za mjesec
siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.“. Osim toga, kada bi se
detaljno analizirala pravna osnova tužitelja za isplatom, ispostavlja se, sve i da je
trebalo doći do povećanja osnovice sukladno propisima na koje se tužitelj poziva, do
istog bi eventualno moglo doći tek od siječnja 2016. g., a zaključno sa prosincem
2016., a nikako siječnjem 2017.. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbaciti
tužbu, a podredno odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu
parničnog troška tuženiku.
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
3. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku
izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u e–spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu,
kao priloge i to: obračunske liste za plaću za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca
2016., Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražna odluka od 7. prosinca
2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenja za javnost Državnog zavoda za
statistiku, Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda i drugu spisu priležeću
materijalnu dokumentaciju.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u
utuženom razdoblju. Također nije sporna ni visina uređenog tužbenog zahtjeva
odnosno pravilnost tužiteljičinog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom
razdoblju.
6. U ovoj pravnoj stvari sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva za isplatu
razlike plaće u utuženom razdoblju budući je tuženik plaću obračunavao prema
osnovici od 5.108,84 kn, a ne od 5.415,37 kn kako to smatra tužiteljica, te jesu li se
ispunili uvjeti za primjenu čl. III. i čl. IV. st. 1. i 3. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011..
7. Prema Sporazumu od 23. studenoga 2006. proizlazi da su Vlada RH i
Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u
srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja,
Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni
sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u
kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u
2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja
svake godine.
8. Sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada
RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz
2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice
i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu
05.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u
nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to
u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
9. Prema IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane
po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po
predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III.
Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem
su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i
dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad
realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,
ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u
razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.
10. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za
mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..
11. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a
trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja
2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.
12. Sukladno službenim podacima DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju
2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje
aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem
tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..
13. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj
124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24.
listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje
kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako
kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske
za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom
odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici
plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje
osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju
naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
14. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u
javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili
Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću
zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je
raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu
radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu
sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se
plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju
isplata ne smije biti dulji od 30 dana.
15. Također, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4.
listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi
da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se
na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju
na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i
Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..
16. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje: TKU/12) je
ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.
17. Sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj
93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji
je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno
sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri
mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca
od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog
odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije
određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku
obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako
kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada
plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem
mjesecu.
18. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13,
84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne
novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10,
137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja
isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i
15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni
odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj
obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao
porez po odbitku.
19. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te
primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio
da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.
20. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu
snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih
odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih
službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema
uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je
potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te
nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem
sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da
su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci
Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora
ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom
slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne
spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može
pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, IDDS
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na
snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme
od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st.
1. ZR-a.
21. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane i za odgodu primjene čl. III. IDDS
jer odredbom čl. VIII. IDDS nije odgođena primjena čl. III. IDDS. Naime, iz teksta i
smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz
Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo
na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDDS, slijedom čega nije došlo
do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan
zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-
1111/2020.
22. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima
je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom
tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje
aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje
objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun
plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za
prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do
zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15.
veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana
osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29.
prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće
u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja
2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se
u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora
sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.
23. Tuženik se poziva na stajališta i mišljenja stručnjaka, kao i izjave ministra
T. Ć. po pitanju visine osnovice za obračun plaća javnih službenika u
utuženom razdoblju. Međutim, kako se navedena mišljenja i stavovi ne mogu
podvesti pod kategoriju izvora prava, to isti niti ne mogu imati nikakvog utjecaja na
presuđenje u ovoj pravnoj stvari, zbog čega se i ovaj prigovor tuženika ukazuje
neosnovanim.
24. Tužiteljica na pripremnom ročištu ističe prigovor zastare zbog preinake
tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbi čl. 186. b ZPP-a sud je pozvao tužiteljicu da
uredi tužbeni zahtjev, što je ista i učinila podneskom od 21. prosinca 2022.. Stoga se
u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 191.
ZPP-a, zbog čega je prigovor tuženika u cijelosti neosnovan. Odredbom čl. 139.
Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje u nastavku: Zakon o
radu) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Naime, prvo potraživanje tužiteljice odnosi se na mjesec veljaču 2016., koje
dospijeva na naplatu 16. ožujka 2016., a budući je tužba predana ovom sudu dana
12. ožujka 2021., zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužiteljica potražuje.
25. Slijedom svega obrazloženoga, sud je tužiteljici dosudio razliku manje
isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 9.336,67 kn (čl. 433. a st. 1. ZPP) s
pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22
i 156/22, dalje u nastavku: ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i
prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju
tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj
187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj
95/05, 96/06 i 68/07).
26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-
a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, i to za sastav
tužbe u iznosu 149,31 eura / 1.125,00 kuna (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u nastavku: OT), za sastav podneska
od 04. siječnja 2022. – 37,33 eura / 281,25 kuna (Tbr. 8. t. 3. OT) jer se ne radi o
obrazloženom podnesku, za zastupanje na ročištu održanom 07. prosinca 2022. –
74,66 eura / 562,50 kuna (Tbr. 9. t. 3. OT), obrazloženi podnesak od 21. prosinca
2022. – 149,31 eura / 1.125,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. OT) i zastupanje na ročištu 24.
siječnja 2023. – 149,31 eura / 1.125,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), uz pripadajući PDV od
25% u iznosu od 139,98 eura / 1.054,68 kuna, odnosno ukupno 699,91 eura /
5.273,44 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema
stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st.
3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i
80/22), o čemu je odlučeno kao u točki II./ izreke presude. O trošku pristupa ročištu
za objavu presude sud će odlučiti naknadnim rješenjem.
27. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 22. veljače 2023.
Sudac
Dorica Krnic – Miloš, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom
županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude,
rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.
354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.
Dostaviti:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
Nakon pravomoćnosti: 3. Porezna uprava
1 Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.