Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-284/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. B. iz P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1091/2022-7 od 6. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-1091/2022-7 od 6. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-140-02/22-01/03378694735, urbroj: 341-99-05/3-22-2530 od 2. rujna 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P. – P., klasa: UP/I-140-02/22-01/03378694735, urbroj: 341-13-05/3-22-1323 od 31. ožujka 2022. kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Područne službe u P. – P., broj: 65204 od 22. travnja 2020.
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je ostvario pravo na starosnu mirovinu od 13. prosinca 2002., u najnižem iznosu od 1.639,20 kn mjesečno. Nadalje, ističe da je na temelju odredbe članka 185. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 102/19, dalje: ZOMO) starosna mirovina određena u većem iznosu počevši od 1. siječnja 2014., točnije u iznosu od 3.536,56 kn mjesečno. No, budući da u razdoblju od 13. prosinca 2002. do 1. siječnja 2014., odnosno do stupanja na snagu članka 185. ZOMO-a ostvarivao niži iznos starosne mirovine, da je oštećen za sveukupni iznos od 251.078,42 kn. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu, te mu isplati razliku mirovine od 13. prosinca 2002. do stupanja na snagu članka 185. ZOMO-a, točnije do 1. siječnja 2014.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga danih tijekom postupka i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema članku 123. stavku 1. točki 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
8. Člankom 124. stavkom 2. ZUP-a propisano je da je u prijedlogu za obnovu postupka stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.
9. Prema odredbi članka 134. stavku 1. ZOMO-a iz istog razloga može se iznimno od uvjeta i rokova propisanim ZUP-om, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu na temelju pravomoćnog rješenja Područne službe u R., broj: 94998 od 17. listopada 2003., počevši od 13. prosinca 2002. u iznosu od 1.312, 40 kn, umjesto koje će se isplaćivati najniža mirovina od 1.639,20 kn mjesečno. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 12 UsI-1075/15-6 o 3. veljače 2017. potvrđeno je rješenja tuženika od 21. svibnja 2015. kojim je odbijena žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u P., broj: 65204 od 7. siječnja 2015., a kojim je žalitelju počevši od 1. siječnja 2014., na njegov zahtjev mirovina određena u iznosu od 3.536,36 kn, jer su prilikom izračuna mirovine za razdoblje staža osiguranja u mirovinsku osnovicu uračunate plaće ostvarene u bivšoj JNA koje ranije nisu bile uračunate.
11. Prema ocjeni ovoga Suda, osnovano je zaključeno da je pravilno odbačen prijedlog žalitelja za obnovu upravnog postupka koji je podnesen 23. rujna 2021., uz obrazloženje da odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-636/1998 od 5. travnja 2001., koja je donesena u povodu ustavne tužbe drugog podnositelja, žalitelj nije učinio vjerojatnim razlog zbog kojeg traži obnovu postupka, jer prijedlog za obnovu ne može biti valjano utemeljen na sadržaju sudske prakse.
12. Pritom je važno istaći da iz obrazloženja naprijed navedene presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 12 UsI-1075/15-6 o 3. veljače 2017. proizlazi da je žalitelj isticao iste prigovore, te da je sud naveo da je stupanjem na snagu odredbe članka 185. ZOMO-a, žalitelju omogućeno određivanje starosne mirovine u većem iznosu na temelju ostvarenih plaća u bivšoj JNA, i da je mirovina u većem iznosu pravilno određena od 1. siječnja 2014, kada je stupio na snagu ZOMO, ali da nema mogućnosti da se odredi i od ranijeg datuma. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu upravnog postupka jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 126. stavka 1. u vezi članka 124. stavka 2. ZUP-a, kao ni članka 134. ZOMO-a.
13. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 22. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić, v.r.