Poslovni broj Gž-4447/2020-5

 

 

 

 

 

 

   R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d., Z., OIB: ..., zastupana po punomoćnici S. R. dipl. pravnici prema generalnoj punomoći broj Su-1204/03 deponiranoj kod Županijskog suda u Zagrebu, protiv tuženika M. N. iz R. S., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i P. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3564/2018 od 19. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2023.  

 

 

r i j e š i o j e

 

Uvažava se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3564/2018 od 19. listopada 2020. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2243/2018 od    22. svibnja 2018. te da se tuženicima naloži naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od osam dana, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 25.000,00 kn sa zateznom kamatom u roku od 15 dana.

 

2. Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te potražuje troškove postupka na ime sudskih pristojbi i vještačenja, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te tuženiku dosude troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak. 

 

4. Žalba tužitelja je osnovana, ali ne iz razloga koji se navode u žalbi.

 

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2243/2018 od                  2. svibnja 2018., na koju parnicu je tužitelj kao ovršenik upućen rješenjem istog suda od 3. srpnja 2018. i koju je pravovremeno pokrenuo podnoseći tužbu protiv tadašnjih ovrhovoditelja iz ovršnog postupka I. ovrhovoditelja P. N. i II. ovrhovoditeljice J. N. (roditelja ovdje tuženika).

 

6. Iz stanja spisa predmeta i priležećeg ovršnog predmeta poslovni broj          Ovr-2243/2018 proizlazi da su razlozi zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu predviđeni člankom 46. stavak 1. točke 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99., 42/00.), u okviru kojih prvostupanjski sud utvrđuje da je među strankama sporno je li tužitelj isplatama u ovršnom postupku oznake Ovrpl-3147/2003 i Ovrpl-456/2013 u cijelosti podmirio dug tuženiku prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1872/1982 od 3. srpnja 1991., je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom te je li tuženik, kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, a kao sporno pitanje pojavila se i metoda izračuna zateznih kamata s obzirom na to da kamatni račun u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje primjene složenog računa (uz komforni kamatnjak) te razdoblje jednostavnog računa (bez pripisivanja kamata glavnici).

 

7. Nakon analize kronološkog postupanja u ovršnom predmetu, za kojeg utvrđuje da je započeo i u kontinuitetu traje od 18. srpnja 2003. kada su I. ovrhovoditelj P. N. i II. ovrhovoditeljica J. N. podnijeli prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, prvostupanjski sud otklanja kao neosnovane sve razloge radi kojih je tužitelj pokrenuo parnicu te u konačnici nalazi da ne postoje razlozi da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom.

 

7.1. U tom pravcu utvrđuje da potraživanje ovrhovoditelja utvrđeno presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1872/1982 od 3. srpnja 1991., koja je postala ovršna i pravomoćna 4. siječnja 2001., nije u zastari jer je prijedlog za ovrhu podnesen 18. srpnja 2003. radi čega da nije protekao desetogodišnji rok zastare predviđen za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom sukladno članku 379. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine'“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01; dalje ZOO).

 

7.2. Potom sud otklanja kao neosnovane tvrdnje tužitelja da tuženik M. N. kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave jer utvrđuje da su njegovi pravni prednici I. ovrhovoditelj P. N. i II. ovrhovoditeljica J. N. u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 18. srpnja 2003. bili živi, oboje su preminuli tijekom ovršnog postupka te je nakon utvrđenja prekida ovršnog postupka njihov nasljednik M. N. preuzeo ovršni postupak radi čega da nije došlo do prestanka legitimacije za traženje ovrhe.

 

7.3. Konačno, sud prvog stupnja smatra neosnovanom tvrdnju tužitelja da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja prestala namirenjem u ovršnom postupku oznake Ovrpl-3147/2003 i Ovrpl-456/2013, u svezi čega je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da ukupan dug po ovršnoj ispravi - presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1872/1982 na dan 6. lipnja 2018., iznosi 429.565,65 kn te da isti nije podmiren uplatama u iznosu od 96.300,00 kn koja je izvršena 1. travnja 2008. te u iznosu od 147.635,52 kn koja je izvršena 22. veljače 2013., uvažavajući i odmjereni trošak ovrhe u iznosu od 6.250,00 kn. Pritom se u pogledu spornog pitanja metode obračuna zakonskih zateznih kamata, koje su obuhvaćale razdoblje primjene dva različita načina obračuna kamata - složeni račun (uz komforni kamatnjak) za razdoblje do 31. ožujka 1994. te nastavno razdoblje od 1. travnja 1994. - jednostavni račun (bez pripisivanja kamata glavnici), prvostupanjski se sud rukovodio Pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republika Hrvatska broj: Su-IV-56/19-15 od 21. studenoga 2019., prema kojem ''Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračuna kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode''.

 

8. Na temelju gornjih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev dok je odluku o troškovima postupka utemeljio na članku 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

 

9. Bez ulaženja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda vezanih za meritum spora, ovaj je sud utvrdio da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna procesna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, s obzirom da je parnični postupak pokrenut protiv osoba koje nisu mogle biti stranke u postupku. 

 

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao ovršenik iz ovršnog postupka tužbu u ovome predmetu podnio 12. srpnja 2018. protiv ovrhovoditelja iz ovršnog postupka I. ovrhovoditelja P. N. i II. ovrhovoditeljice J. N. (roditelja ovdje tuženika).

 

10.1. Među strankama nisu sporne činjenice koje proizlaze i iz javnih isprava s ovjerenim prijevodom (smrtni listovi i rješenja o nasljeđivanju), da su u vrijeme podnošenja tužbe oboje tuženika bili preminuli, P. N. preminuo je 23. prosinca 2004. dok je J. N. preminula 30. svibnja 2011.

 

10.2. Dalje iz spisa predmeta proizlazi da je po povratu sudskih pismena, kojim je tužba poslana na odgovor tuženicima P. N. i J. N., s naznakom da su oboje tuženika „umrli“, sud prvog stupnja je rješenjem od 8. studenog 2018. pozvao tužitelja na ispravak tužbe na način da dostavi podatke o tuženicima kako bi se mogla utvrditi njihova stranačka sposobnost, u smislu članka 83. ZPP-a. Podneskom od 28. studenog 2018. M. N. je putem punomoćnika izvijestio sud da su njegovi roditelji preminuli te je predložio tužbu protiv istih odbaciti. Nastavno, tužitelj je podneskom od 28. studenog 2018., umjesto preminulih tuženika kao tuženika označio M. N., ustajao je na već podnesenoj tužbi te je predložio istu poslati na odgovor M. N., nakon čega je postupak ušao u fazu meritornog raspravljanja protiv M. N. i rezultirao je donošenjem pobijane presude.  

 

11. Prema odredbi članka 77. stavak 1. ZPP-a stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, time da prema članku 82. ZPP-a sud tijekom cijelog postupka pazi, po službenoj dužnosti, da li osoba koja se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku. Stranačka sposobnost je svojstvo određenog subjekta da može biti nositelj procesnih prava i dužnosti pa umrla osoba ne može biti nositelj niti prava niti obveza.

 

11.1. Stoga, u takvoj situaciji nedostatak stranačke sposobnosti tuženika ukazuje da se radi o neotklonjivom nedostatku, zbog čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 83. stavak 5. ZPP-a trebao odbaciti tužbu tužitelja a ne ga pozivati na ispravak iste.

 

11.2. Na takav zaključak upućuje i Pravno shvaćanje zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. srpnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-14 koje glasi:

 

„Ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati riječ je o neotklonjivom nedostatku iz članka 83. stavak 5. ZPP-a zbog kojeg tužbu treba odbaciti (i ukinuti provedene radnje u postupku).“

 

11.3. Prema članku 40. stavak 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22. i 60/22.) takva pravna shvaćanju su obvezujuća za drugostupanjski sud, a sudovi su ih dužni primijeniti na sve sporove, neovisno o tome u kojem stupnju se predmet trenutačno nalazi na rješavanju (tako VSRH broj Revd-699/2021 od 16. ožujka 2021., Revd-637/21 od  21. travnja 2021.), što znači da takvo pravno shvaćanje ovaj drugostupanjski sud mora primijeniti.

 

12. Sukladno svemu gore iznesenom, radi se o neotklonjivom nedostatku pa nije bilo potrebe pozivati tužitelja da tužbu ispravi u pogledu tuženika na način da označi zakonske nasljednike preminulih osoba te je takvim nezakonitim postupanjem suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, koja uvijek postoji ako je kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku. Pritom dodatno treba uvažiti da je tužitelj u istome postupku podneskom od 28. studenog 2018. ustajao na podnesenoj tužbi od 12. srpnja 2018. koja je podnesena protiv mrtvih osoba, tražeći da se ista dostavi na odgovor nasljedniku umrlih osoba M. N. (nije podnio novu tužbu protiv nasljednika).

 

13. Stoga je pobijanu presudu valjalo ukinuti kako bi u ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonio bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom te nastavno donio novu, zakonitu odluku o dopuštenosti tužbe u kojoj će odlučiti i o troškovima postupka, sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

 

14. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 369. stavak 3. ZPP-a, koja odredba propisuje situaciju kada je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđena odredba članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 22. veljače 2023.

 

 

      Predsjednica vijeća

  Ivanka Maričić-Orešković, v.r.