Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1                            Poslovni broj: -188/2023-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: -188/2023-2

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G., OIB: ,M., zastupanog po punomoćniku Ž. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d., OIB: , Z., zastupanog po punomoćniku K. Ć., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pn-106/2016-66 od 22. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 22.veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pn-106/2016-66 od 22. studenog 2022. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati i u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke na način da navedena presuda u tom dijelu, sada preinačena, glasi:

 

I. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. OIB: , Z. isplatiti tužitelju A. G., OIB: , M., iznos od 78.000,00kn/10.352,38[1] EUR-a s osnova neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 71.000,00 kn/9.423,321 EUR-a teče od 27.listopada 2016. pa do isplate, a na iznos od 7.000,00 kn/929,061 EUR-a počev od 28. veljače 2022. pa do isplate i to sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti.

             

IV. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. OIB: , Z. isplatiti tužitelju A. G., OIB: M., trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 39.334,00 kn/5.220,521 Eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.studenoga 2022.g. do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

II.               U preostalom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Pn-106/2016-66 od 22. studenog 2022.

 

III.               Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak sastava njegove žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. OIB: , Z. isplatiti tužitelju G. A., OIB: M., iznos od 78.000kn/10.352,381 EUR-a s osnova neimovinske štete, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27.listopada 2016..g. pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. OIB: , Z. isplatiti tužitelju G. A., OIB: M., s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 13.440,00 kn/1.783,791 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.11.2022.g. pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 16.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 27.listopada 2016..g. s osnova neimovinske štete,te sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos imovinske štete tuđe pomoći i njege od 13.440,00 kn od 27.studenoga 2015. do 22.studenoga 2022.g., kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. OIB:, Z. isplatiti tužitelju G. A., OIB: M., trošak parničnog postupka u iznosu od 52.771,50 kn/7.0041 eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.studenoga 2022.g. do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, navodi  da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost, a što se napose odnosi na dio provedenog medicinskog vještačenja. Nadalje, ukazuje da nije imao mogućnost očitovati se o novom vještaku M. F., pri čemu ukazuje na odredbu čl. 251. ZPP, pa je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 251. ZPP, pri čemu ističe i da je ovo vještačenje pristrano. Pored toga ističe i da prvostupanjski sud nije odlučio niti o njegovom prijedlogu da se provede novo medicinsko vještačenje niti je o tome dao nikakve razloge. Ističe i da prvostupanjski sud nije obrazložio ni ocjenu kvalifikatornih okolnosti prilikom dosude neimovinske i imovinske štete tužitelju, posebno njihovu ocjenu u iznosu višem nego što je to utvrđeno provedenim vještačenjem, pa je radi navedenog i počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati. Osim toga, ističe i da u ovom postupku nije doneseno posebno rješenje o preinaci tužbenog zahtjeva, a pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen njegov prigovor zastare, pri čemu ukazuje na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prigovara i početku tijeka zakonskih zateznih kamata jer u konkretnom slučaju tužitelju bi pripalo pravo na zakonsku zateznu kamatu tek od dana donošenja prvostupanjske presude, pri čemu ukazuje na pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru, Županijskog suda u Vukovaru i Županijskog suda u Karlovcu. U svakom slučaju, smatra da tužitelju na preinačeni dio tužbe ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe odnosno od dana podnošenja zahtjeva jer tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje za onu naknadu koja je određena po kriterijima u vrijeme presuđenja. Prigovara i odluci o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud troškove tužiteljeva zastupanja pogrešno ocijenio uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine“ broj: 126/22), koja je stupila na snagu 05.11.2022., dok je u ovom predmetu glavna rasprava zaključena 04.10.2022. Osim toga, smatra i da je prvostupanjski sud uz pogrešnu primjenu odredbe čl. 154. ZPP tužitelju pogrešno dosudio cjelokupan parnični trošak budući je u ovom postupku uspio sa 85% zahtjeva.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, odnosno da se ona u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl.365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

6.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 190.  ZPP, kada je u ovom postupku dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP propisano da  iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj, nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj: Su IV-47/2020 i provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 28. veljače 2022., preinačio svoju tužbu na način da je povisio svoj ranije postavljeni tužbeni zahtjev, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima tuženika, da je  prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP pravilno dopustio navedenu preinaku jer je takva preinaka posljedica okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, pa posljedično tome tužitelj svoju tužbu nije ni mogao preinačiti prije do zaključenja prethodnog postupka, a sve zbog navedenih okolnosti koje su nastupile nakon zaključenja prethodnog postupka, radi čega je u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja ova bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena ni time što i formalno nije doneseno rješenje o preinaci tužbe budući iz sadržaja pobijane presude  proizlaze jasni i na zakonu osnovani razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud takvu preinaku dopustio, pa ni donošenjem formalnog rješenja o preinaci tužbe, tuženik u okolnostima konkretnog slučaja, za sebe, ne bi mogao ostvariti povoljnije pravo.

 

6.3. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 251. ZPP na koju ukazuje tuženik jer time što tuženiku uz rješenje kojim je određeno provođenje medicinskog vještačenja po Hrvatskoj strukovnoj udruzi eksperata i sudskih vještaka Z. poslovni broj: Pn-106/2016-42 od 14. svibnja 2021. nije dostavljen i prijedlog tužitelja o osobi vještaka nije počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka budući se o prijedlogu tužitelja tuženik mogao izjasniti i nakon što je navedenim rješenjem određeno predloženo vještačenje, obzirom na nespornu činjenicu da je to rješenje uredno dostavljeno i tuženiku, pa mu je na taj način bilo omogućeno izjasniti se o predloženom vještaku ( čl. 251. st. 2. ZPP).

 

6.4. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

7. Predmet ovog spora prema konačno postavljenom zahtjevu tužitelja je njegov zahtjev da se tuženiku naloži naknaditi mu neimovinsku štetu koju trpi zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 94.500,00 kn i iznos od 13.440,00 kn na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, smatrajući tuženika, kao osiguratelja osobnog vozila reg. oznake odgovornim za nastanak štetnog događaja-prometne nezgode od 13. rujna 2002. u kojoj je i pretrpio ovu štetu, a sve obzirom na činjenicu da je nakon pravomoćnosti ranije presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-998/2008 od 28. travnja 2010. ( presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: -1782/2010 od 29. veljače 2012.) došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja i sve utemeljeno na odredbama čl. 1046., čl. 1095. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“  broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO ).

 

8. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio zahtjev tužitelja i tuženika obvezao naknaditi tužitelju neimovinsku štetu isplatom ukupnog iznosa od 78.000kn/10.352,381 EUR-a s zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od  27.listopada 2016. pa do isplate, dok je na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 13.440,00kn/1.783,791 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.11.2022. pa do isplate i sve to prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena ( točka I. i II. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja, kao neosnovan odbio ( točka III. izreke).

 

9. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene razloge žalitelja, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao ni njegova odgovornost za štetu koju trpi tužitelj iz štetnog događaja - prometne nezgode od 13. rujna 2002., a nije sporno ni da je nakon pravomoćnosti ranije presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-998/2008 od 28. travnja 2010. ( presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: -1782/2010 od 29. veljače 2012.), kojom je tužitelju već pravomoćno dosuđena naknada štete zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, ponovno došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Obzirom na žalbene navode žalitelja nije sporna ni visina dosuđene imovinske štete koju je u ovom postupku zahtijevao tužitelj.

 

10. Obzirom na žalbene navode tuženika, sporna je visina dosuđene neimovinske štete koju tužitelj trpi zbog povrede prava osobnosti, kao posljedice pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, napose u odnosu na kvalifikatornu okolnost smanjenja njegove životne aktivnosti, osnovanost njegova prigovora zastare kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete. Sporna je i odluka o troškovima postupka.

 

11. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), a napose nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke I. B. i M. F., pravilno zaključio da je od donošenja ranije pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-998/2008 od 28. travnja 2010. ( presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj: -1782/2010 od 29. veljače 2012.), kojom je tužitelju već pravomoćno dosuđena naknada štete zbog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, ponovno došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja što je za posljedicu imalo dodatno smanjenje njegove životne aktivnosti od 18%-22%, te cijeneći pri tome i ostale kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova kao posljedice operativnih zahvata i pretrpljenog straha te cijeneći i životnu dob tužitelja, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 1100. ZOO, pravilno dosudio pravičnu novčanu naknadu s osnove pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od  78.000kn/10.352,381 EUR-a.

 

11.1. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, činjenice odlučne za takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda jasno proizlaze, kako je to i prethodno navedeno, iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka koji su se saslušani na ročištu za glavnu raspravu od 4. listopada 2022., u bitnome, i suglasili sa svojim mišljenjima i nalazima, pa posljedično tome u takve njihove nalaze i mišljenja nema pravo sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud samo kraj činjenice da takve njihove nalaze svojim paušalnim navodima pokušava umanjiti žalitelj. Posljedično tome, prvostupanjski sud je pravilno kao neosnovan odbio i prijedlog tuženika za provođenje trećeg medicinskog vještačenja ( iako to doista nije učinio formalnom odlukom, samo zbog čega tuženik u ovoj pravnoj stvari ne može za sebe ostvariti povoljnije pravo), pa je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom dijelu.

 

11.2. Ovaj dosuđeni iznos pravične novčane naknade na ime ove neimovinske štete sukladan je i sa novim Orijentacijskim kriterijima  i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj: Su IV-47/2020 ( dalje: Orijentacijski kriteriji), koji se imaju primijeniti i na konkretan štetni događaj budući je njima jasno određeno da se ti kriteriji imaju primijeniti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u dijelu u kojem prigovara visini ove dosuđene pravične novčane naknade.

 

11.3. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o prigovoru zastare na preinačeni zahtjev tužitelja jer je sukladno odredbi čl. 241. ZOO podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari 27. listopada 2016., koja je nesporno podnesena unutar zastarnog roka, došlo do prekida zastare ove novčane tražbine tužitelja, a preinaka tužbe je, kao što je i ranije navedeno, samo posljedica primjene novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH i činjenica utvrđenih medicinskim vještačenjima do kada tužitelj nije ni mogao znati za opseg i visinu štete koju trpi. Pri tome, valja istaknuti da pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koja u žalbi ukazuje žalitelj nisu primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja jer su ona izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna i materijalno pravna utvrđenja.

 

12. Međutim, djelomično je u pravu je žalitelj kada prigovara odluci prvostupanjskog suda o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete koju trpi tužitelj. Naime, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-168/16-2 od 30. svibnja 2016), posljedično čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je na ranije postavljeni zahtjev za isplatu neimovinske štete do iznosa od 71.000,00 kn/9.423,321 EUR-a zaključio da tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od dana podnošenja tužbe, dakle u konkretnom slučaju od 27.listopada 2016. pa do isplate. Međutim, na preinačeni dio zahtjeva, onaj viši od prethodno, u tužbi, postavljenog ( viši od 71.000,00 kn/9.423,321 EUR-a) tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od dana preinačenja 28. veljače 2022. jer je tek tada tuženik znao koji iznos štete tužitelj od njega potražuje i tek je tada tuženik došao u zakašnjenje sa isplatom ove utužene novčane tražbine tužitelja, pa je posljedično tome u ovom dijelu valjalo kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tuženika.

 

13. Osim toga, žalba tuženika je djelomično osnovana i u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

13.1. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravilno  odlučio da u okolnostima konkretnog slučaja tuženik nadoknadi tužitelju sve troškove postupka obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi imajući pri tome u vidu ukupni ( kvalitativan i kvantitativan ) uspjeh tužitelja u ovom postupku od 92,5% (čl. 154. st. 2. ZPP).

 

13.2. Međutim, prvostupanjski sud je odlučujući o visini troškova postupka koje zahtjeva tužitelj na ime troškova njegova zastupanja pogrešno primijenio materijalno pravo, pogrešno primjenjujući odredbe Izmjenu tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 126/22), koje se odnose na vrijednost boda od 15,00 kn, već je u konkretnom slučaju trebao primijeniti odredbe čl. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( ,,Narodne novine,, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa ) prema kojoj je vrijednost boda 10,00 kn. Naime, u ovoj pravnoj stvari glavna rasprava zaključena je 4. listopada 2022., dakle u vrijeme dok je na snazi bila ova Odvjetnička tarifa i u tom trenutku je sud cijenio sve činjenice koje utječu na osnovanost zahtjeva tužitelja, pa tako i u odnosu na njegov zahtjev i pravu na naknadu troškova postupka, pa se u konkretnom slučaju na temelju odredbe Tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife imaju primijeniti upravo njene odredbe budući je tom odredbom propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, zbog čega je u ovom dijelu, kao djelomično osnovanu valjalo prihvatiti žalbu žalitelja te tužitelju priznati pravo na naknadu parničnog postupka uz primjenu vrijednosti predmeta boda od 10,00 kn. Posljedično tome, cijeneći sve priznate troškove postupka koje je tužitelju pravilno priznao i prvostupanjski sud, uz ovu vrijednost boda i sve uvećano za troškove PDV-a te priznate troškove provedenog medicinskog vještačenja i sudskih pristojbi tužitelju je valjalo priznati pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 39.334,00 kn/5.220,521 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točke 3. ZPP valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

 

15. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegove žalbe, ali je ovaj njegov zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti budući isti nije uspio sa svojom žalbom u odluci o glavnoj stvari već samo djelomično u dijelu odluke u kojem je odlučeno o sporednim zahtjevima tužitelja ( pravu na zakonsku zateznu kamatu i troškovima postupka), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi postupka ( čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. u vezi odredbe čl. 166. st. 2. ZPP).

 

Pula - Pola, 22.veljače 2023 .

 

 

Predsjednik vijeća:

 

     Robert Fabris


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu