1                                                  

93. Ovr-3660/21-27

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek                                                                                                               

                                                                                                  93. Ovr-3660/21-27

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Mateje Vukmir, po sucu Branki Lukić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja C. o. d.d. Z., OIB: …, protiv ovršenika A. Š. iz D., s boravištem u Š., W. K. Z., OIB: …, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, 22. veljače 2023.,

 

z a k l j u č i o  j e

 

 

Upućuje se ovršenik A. Š. da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe, određene rješenjem ovoga suda br. Ovr-3660/2021 od 20. prosinca 2021., nedopuštenom.

 

i donio sljedeće

 

r j e š e n j e

 

 

Odgađa se ova ovrha po službenoj dužnosti do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Na prijedlog ovrhovoditelja ovaj sud je donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika pod brojem Ovr-3660/2021 od 10. prosinca 2021. na temelju ovršne javnobilježničke isprave, Izjave o suglasnosti o zapljeni po pristanku dužnika br. 6655/12 od 17. srpnja 2012., potvrđene kod javnog bilježnika B. A. iz O., radi naplate tražbine u iznosu od 156.819,81 kn s pripadajućom zateznom kamatom te troškova ovog postupka. Rješenje je postalo pravomoćno 1. siječnja 2022.

 

2. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, javnobilježnički akti i solemnizirani privatne isprave i sl), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

3. Dakle, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima i solemniziranim privatnim ispravama koje proizlaze iz potrošačkih ugovora imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredbi potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtjeva pravo Europske unije.

 

4. U tom smislu ukazuje se i na pravno shvaćanje koju je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/2018 (slučaj K. protiv S., presuda od 26. lipnja 2019) po kojom su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržajne u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru), nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

 

5. U Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL. C 323, 27.rujna 2019. str.4-92) jasno je istaknuto da je Nacionalni sud obvezan ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi ( C-243/08 Pannon GSM). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelju na javnobilježničkoj ispravi ( C-49/14 F.; C-176/17 P. C. P.; C-632/17 PKO i C-448/17 E. K. S. i C-32/14 E. H.).

 

6. Sukladno zaključku usvojenom na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe. S tim u vezi, prvostupanjski sud ima mogućnost da, po potrebi, može zakazati i ročište, s time da mora potrošače izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti, te ako se potrošač ne očituje, to se ne može smatrati izjavom o odricanju od zaštite. Pri tome, ako je sud u sumnji da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, isti će uputiti ovršenika u parnicu radi nedopustivosti ovrhe, te odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti dok se ne odluči je li ovrha dopuštena.

 

7. U ovom predmetu ovrha je određena temeljem javnobilježničke isprave, Izjave o suglasnosti o zapljeni po pristanku dužnika u kojoj je utvrđeno postojanje tražbine P. b. Z. d.d. kao kreditora prema protivniku osiguranja u iznosu od 24.700,00 Eura. Navedena isprava potekla je iz Ugovora o stambenom kreditu sklopljenom 13. srpnja 2012., ovršnom 1. veljače 2021. (list 68-77 spisa) između P. b. Z. i ovršenika u ovom postupku. Ovršenik nije ispunjavao svoje obveze, pa je P. b. otkazala ugovor i na temelju Ugovora o osiguranju, sklopljenim s ovrhovoditeljem u ovom postupku, podnijela odštetni zahtjev. C. o. je 9. ožujka 2021. isplatilo P. b. kao osiguraniku osigurninu u iznosu od 156.819,81 kn, čime je tražbina vjerovnika banke prenesena na ovrhovoditelja u ovom postupku, na temelju ovjerene izjave o ustupu prava po ispravi (spis 10-11 spisa) br. Ov-3108/2021 od 26. svibnja 2021.

 

8. Dakle, budući da je ovrha određena na temelju ovršne isprave koja proizlazi iz potrošačkog ugovora, a koja nije prošla sudsku kontrolu, pa je ovaj sud za dan 31. siječnja 2023. zakazao ročište radi preispitivanja sadrži li potrošački ugovor ništetne odredbe, a sukladno Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022.

 

9. Na navedeno ročište nije pristupio ovrhovoditelj koji je opravdao svoj izostanak. U podnesku od 30. siječnja 2023. ovrhovoditelj je istaknuo da se stajalište usvojeno Zaključkom na sastanku predsjednika Građanski odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. ne može primijeniti u ovom slučaju.

 

10. Naime, ovrhovoditelj je naveo da potraživanje ovrhovoditelja ne proizlazi iz potrošačkog ugovora te da ovršenik nije potrošač u odnosu na ovrhovoditelja. Naveo je, dalje, da su osiguranik (P. b. Z. d.d.) i osiguratelj (C. o. d.d.) zaključili ugovor o osiguranju potraživanja kojim je ugovoren prijelaz prava iz Ugovora o kreditu na osiguratelja u trenutku ispunjenja. Kako korisnik kredita nije uredno ispunjavao svoje ugovorne obveze iz Ugovora o kreditu, tako je banka raskinula navedeni ugovor te je cjelokupni iznos kredita dospio na naplatu. Time je nastupio osigurani slučaj na temelju kojeg je ovrhovoditelj isplatio odštetu u iznosu cjelokupnog dospjelog iznosa kredita. U trenutku isplate na osiguratelja, ovdje ovrhovoditelja, prešla je cjelokupna preostala dospjela tražbina osiguranika sa svim sporednim pravima, uključujući i svim instrumentima osiguranja iste na temelju odredbe čl. 90. Zakona o obveznim odnosima. Ovrhovoditelj je prije ispunjenja, na temelju ugovora o osiguranju tražbine, ugovorio s vjerovnikom prijelaz prava na njega u slučaju ispunjenja. U tom slučaju subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem. Sukladno čl. 93. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik je dužan predati ispunitelju sredstva kojima se tražbina dokazuje ili osigurava. Dakle, u trenutku ispunjenja na ovrhovoditelja su prešla sva prava iz Ugovora o kreditu zajedno sa svim instrumentima osiguranja te nije došlo do ustupa (cesije), već do subrogacije, stoga ovršenik ne bi mogao prema ovdje ovrhovoditelju isticati iste prigovore koji bi eventualno mogao isticati prema banci.

 

11. Nadalje, istaknuo je ovrhovoditelj, sukladno čl. 5. st. 1. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Kao što je prethodno navedeno, ovršenik nije ni u kakvom ugovornom odnosu s ovrhovoditeljem, već je isti bio u ugovornom odnosu s bankom do raskida ugovora o kreditu. S druge strane ovršenik nije ugovorna strana Ugovora o osiguranju potraživanja, a koji je sklopljen između banke i ovrhovoditelja. Dakle, nakon što je ovrhovoditelj na temelju odštetnog zahtjeva ispunio potraživanje banke, isti je na temelju ugovorne subrogacije stekao pravo naplatiti isplaćeni iznos, ali isti nije stupio u pravnu poziciju banke, odnosno, nije postao nova ugovorna strana raskinutog Ugovora o kreditu kao novi vjerovnik. Eventualni zahtjevi ovršenika usmjereni na potencijalno utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu mogu biti usmjereni jedino i isključivo prema banci s kojom je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, a nikako prema ovrhovoditelju. Navedeni stav, naveo je ovrhovoditelj, potvrdio je nedavno i Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču u presudi posl. br. P-708/2020 od 6. listopada 2022. godine. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi posl. br. Rev-1574/09 od 30. studenog 2011. godine potvrdio da, u slučaju kada osiguratelj na temelju ugovora o osiguranju potraživanja ispuni tražbinu dužnika iz ugovora o kreditu, ista na temelju ugovorne subrogacije prelazi na osiguratelja te je isti ovlašten od dužnika potraživati iznos koji je isplatio banci.

 

12. Stoga, zaključio je ovrhovoditelj, ovršenik se u ovom predmetu ne može pozivati niti na pravna shvaćanja utvrđena u postupcima kolektivne zaštite pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske u odlukama posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine. Naime, osim notorne činjenice da ovrhovoditelj nije kreditna institucija te isti nije bio stranka predmetnih kolektivnih sporova, isti se odnose na Ugovore o kreditu sklopljene s 8 banaka u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine. Ugovor o kreditu na temelju kojeg je isplaćena odšteta banci sklopljen je 13. srpnja 2012. godine te je istim ugovorena fiksna kamatna stopa. Iz tog je razvidno da ne postoji nepoštena ugovorna odredba kojom bi banka tijekom ispunjenja obveza iz istog mogla jednostrano naknadno utjecati na iznos obveze ovršenika, već je ista suglasno i fiksno utvrđena prilikom potpisivanja ugovora te je ovršenik dobrovoljno pristao na tako utvrđenu kamatnu stopu. Zakonom o obveznim odnosima je u čl. 22. dopušteno ugovaranje odredbe ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Dakle, predmetna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti ništetna jer je ista dopuštena na temelju jasne zakonske odredbe. Ista ne može biti niti nepoštena jer je općepoznata činjenica da se tečaj valute mijenja prema objektivnim kriterijima te ovrhovoditelj na isto nema mogućnosti jednostranog utjecaja. Stoga je razvidno da se radi o zakonom dopuštenoj valutnoj klauzuli.

 

13. Nadalje, ročištu za utvrđivanje vrijednosti i preispitivanje ništetnosti nije pristupio ni ovršenik, iako je uredno pozvan. Izostanak ovršenika s navedenog ročišta ne smatra se izjavom o odricanju od zaštite glede ništetnosti ugovora te se podrazumijeva da ovršenik traži zaštitu od suda odnosno da ga sud uputi na pokretanje parnice radi ispitivanja ništetnosti odredbi ugovora koji u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu i da do pravomoćnog okončanja u tom predmetu odgodi ovrhu po službenoj dužnosti.

 

14. U konkretnom slučaju ovrha na nekretnini ovršenika određena je na temelju Izjave o suglasnosti o zapljeni po pristanku dužnika, koja je potekla iz hipotekarnog kredita sklopljenog između P. b. Z. (trgovca) i ovršenika u ovom postupku (potrošača), u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta (a koje potraživanje je preneseno na ovrhovoditelja u ovom postupku temeljem Ugovor o osiguranju i izjave o ustupu prava po ispravi). Dakle, isprava na temelju koje je određena ovrha ne nekretnini ovršenika nedvojbeno je potekla iz potrošačkog ugovora.

 

15. Budući da se ovršenik nije odrekao zaštite, a ovaj sud je u sumnji jesu li pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene odnosno ništetne, zaključkom je upućen ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom. Valja naglasiti da je na ročištu 31. siječnja 2023. utvrđena tržišna vrijednost predmetne nekretnine te da će sud nastaviti s prodajom nekretnine ukoliko ovršenik ne pokrene parnicu na čije pokretanje je upućen.

 

16. Stoga, budući da je ovršenik upućen u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, sud je odgodio ovrhu po službenoj dužnosti, sve u skladu sa Zaključkom donesenim 11. ožujka 2022. na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova  i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

U Osijeku 22. veljače 2023. 

 

                                                                           Sudac

                                                                      Branka Lukić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

              Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

 

Dostaviti:

1. ovrhovoditelju

2. ovršeniku