- 1 -              Revd 3944/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3944/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. pok. M. iz P., Š., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku iz Š., protiv tuženika G. K. sina K. iz T., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku iz Š., radi zaštite od smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-553/2022-2 od 31. svibnja 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Psp-40/2021-25 od 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev:

 

- na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja „u posjedu stvarne služnosti prava staze na teret dijela kčbr. 4601/3 K.O. P., kao poslužnog dobra, koji dio je na skici mjesta očevida od 13. rujna 2021., koju je u ime i za račun vještaka G. d.o.o. Š. izradio K. V., geod., označen slovima B-C-D-E-B, u točkama D-E i C-B širine 1 m, a u točkama D-C dužine 7,16 m, te u točkama B-E dužine 7,13 m, a u korist kčbr. 4601/1 K.O. P., kao povlasnog dobra, na način da je 2. kolovoza 2021. na opisanom dijelu kčbr. 4601/3 K.O. P. postavio palete i keramičke pločice kojima je zapriječio tužitelju prolaženje opisanom stazom“,

 

- na obvezivanje tuženika „uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni palete i keramičke pločice koje je postavio na opisanoj stazi“,

 

- na zabranu tuženiku „svako takovo ili slično smetanje tužitelja u posjedu prava služnosti staze preko opisanog dijela kčbr. 4601/3 K.O. P., sve to u roku od 15 dana“,

 

s time da je tuženik obvezan na ime naknade parničnih troškova tužitelju isplatiti 5.300,00 kn.

 

2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja.

 

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 31. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije." U ovome slučaju (gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak završava) to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“,(stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“, u svezi sa odredbom čl. 443. st. 4. ZPP-a.

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjskog rješenja dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno („određeno“) pravno pitanje koje bi bilo (pored važnosti samo za ovaj konkretan predmet) važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - i (u svezi sa time) nije određeno izložio niti razloge iz smisla navedenih odredaba čl. 385.a stavka 1. i čl. 387. st. 3. ZPP-a.

 

8. Navedeno (koje mora biti, da bi prijedlog bio dopušten, „određeno“ - i to pravno, a ne činjenično) pitanje i razloge istaknute važnosti pitanja ne mogu nadomjestiti (prema odredbama ZPP-a koje se ovdje primjenjuju, a to nisu one iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 80/22) navodi tuženika - kojima samo uopćeno polemizira sa shvaćanjima na kojima su temeljena nižestupanjska rješenja i kojima sugerira pravilnim prihvatiti samo njegova, pogotovo činjenična shvaćanja, odnosno navodi, uz ostalo:

 

- da su donesenim odlukama njemu i „njegovoj obitelji počinjene teške povrede odredaba parničnog postupka te je pogrešno primjenjeno materijalno pravo“, da su mu „povrijeđena prava na pošteno suđenje i ravnopravnost stranaka pred sudovima, dakle (...) prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Postavlja se pitanje zbog čega je sud kod donošenja rješenja zanemario sve predložene dokaze na strani tuženika i to sve materijalne dokaze kao i iskaze svjedoka te stvarno stanje na terenu iz kojeg je razvidno da je na predmetnoj nekretnini provedba rješenja jednostavno nemoguća obzirom na položaj predmetne nekretnine u odnosu na obiteljsku kuću tuženika koja zajedno sa predmetnom nekretninom čini cijelinu u kojoj svako zadiranje drugih osoba čini povredu ljudskih prava i dostojanstva tuženika i njegove obitelji te tužitelj nikada nije vršio posjed predmetne nekretnine u korist kčbr 4601/1 k.o. P. jer za to nikada nije dobio odobrenje kako tuženika tako i njegovog oca i njihovih prednika“.

 

9. Stoga, dakle - jer u prijedlogu nije konkretizirano (naznačeno) niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, takvo - da bi glede njega bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili u njoj otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje, valjalo je (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) prijedlog odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 21. veljače 2023.