- 1 -              Revd 3860/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3860/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz O., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz O., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra O. iz O., (OIB: …), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-72/2022-2 od 7. ožujka 2022., kojim je potvrđeno rješenje o troškovima postupka iz presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-713/2021-7 od 13. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno rješenje o trošku postupka sadržano u dijelu pod točkom II. izreke presude na temelju priznanja prvostupanjskog suda (kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 5.858,03 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, osim „zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak“, koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže naznačeno u točci I. izreke te presude) - u odluci kojom „tužiteljice nije odmjeren daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn“.

 

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv tog drugostupanjskog rješenja (u pobijanom nedosuđenom dijelu troškova postupka) zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja:

 

„Je li kod odlučivanja o troškovima postupka kod stupnjevite tužbe relevantna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku pokretanja postupka podnošenjem manifestacijskog (neodređenog) zahtjeva ili vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja određenog (kondemnatornog) zahtjeva?

 

odnosno

 

Je li kod odmjeravanja parničnih troškova obzirom na postignuti uspjeh u sporu, u postupcima pokrenutih stupnjevitom tužbom mjerodavna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja stupnjevite tužbe (manifestacijski zahtjev) ili se uspjeh stranke u parnici izračunava razmjerno uspjehu prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu postavljenom u istoj parnici?

 

odnosno

 

Je li se kod odmjeravanja parničnih troškova obzirom na postignuti uspjeh u sporu uzima ona vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje ili se za cijeli postupak uzima vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom određenom tužbenom zahtjevu?“

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

4. Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 7. ožujka 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.": to polazeći i od odredbe čl. 400. st. 2. ZPP-a, prema kojoj: „Revizija protiv odluke suda drugog stupnja kojom je pravomoćno odlučeno o troškovima postupka je dopuštena ako su ispunjene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.“

 

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

7.1. da je osporeno rješenje doneseno prema specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, prema utvrđenju i shvaćanju drugostupanjskog suda:

 

„...5. Točno je da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b ZPP kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev prije no što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik te da je predložila da se tuženiku naloži da dostavi u spis sve relevantne podatke za utvrđivanje visine njene plaće u utuženom razdoblju u smislu utuženih dodataka i provede financijsko vještačenje ili točni izračun tuženika na osnovi tih podataka a radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća za svaki mjesec te zatražila tužbenim zahtjevom isplatu plaće čiju će visinu i tijek kamata odrediti po provedenom vještačenju ili po točnom izračunu tuženika kao i da je po dostavljenom izračunu od tuženika na temelju tih podataka, određeno postavila tužbeni zahtjev u iznosu od 5.858,03 kuna.

 

6. Međutim kako je tužiteljica u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.600,00 kn, pravilno je sud prvog stupnja vrijednost predmeta spora, u fazi stupnjevite tužbe prije postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.858,03 kn, utvrdio u iznosu od 2.600,00 kn, po kojoj vrijednosti je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi čl. 186.b st. 5. a u svezi s čl. 40. st. 5. ZPP, odlučio o naknadi troškova tužiteljice za radnje izvršene do iznova određene vrijednosti predmeta spora.

 

7. Slijedom iznesenoga i jer nije ustanovljeno da bi bila počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. st. 1. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica kao niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem čl. 380. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje....“

 

7.2. da, slijedom toga, dakle - jer je osporeno rješenje temeljeno na nizu okolnosti bitno različitih od situacije na kojoj revidentica gradi u prijedlogu postavljeno pitanje, od one situacije koju sugerira prihvatiti sadržajem toga pitanja (uz ostalo: osporeno rješenje ne polazi, kako to predlagateljica pogrešno drži, od pogrešnog tumačenja stupnjevite tužbe, njezinog sadržaja, glede vrijednosti predmeta spora koja se utvrđuje ili prihvaća s njom u svezi - već se u njemu to tumačenje primjenjuje na specifične, navedene okolnosti slučaja, sve uz ocjenu troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka, koji su razumno nastali kada se poštuje načelo ekonomičnosti postupanja - prema ponašanju stranaka u iniciranju spora te sastavljanju tužbe i specificiranju tužbenog zahtjeva), ispravnost kojih okolnosti po postavljenom pitanju revizijski sud ne može preispitivati - obzirom da podneseni prijedlog može razmatrati samo u granicama postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti) - odgovor na postavljeno pitanje, sve i da se kreira, u ničemu ne bi mogao biti (a to je relevantno za dopuštenost prijedloga) odlučan za odluku o u postupku nastalim troškovima - na naknadu kojih bi revidentica imala pravo,

 

7.3. da se, time - povratno, iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to u njemu naznačeno pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti navod predlagateljice da o tome pitanju “nema prakse Vrhovnog suda” ili da sudska praksa o njemu nije jedinstvena,

 

7.4. odnosno, da prijedlog u svezi tog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o tom pitanju u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja zaista i postoji (na čemu predlagateljica temelji prijedlog) neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njemu može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse).

 

8. Konkretno, prijedlog predlagateljice ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na u njemu postavljeno pitanje, onako kako je formulirano, a da bi to bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu i za odluku o konkretnom sporu:

 

8.1. kada se osporeno rješenje temelji samo na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, onim - kakve nisu utvrđene u odlukama drugostupanjskih sudova na koje se predlagateljica poziva i uspoređuje ih sa ovime, a koje revidentica uključuje u postavljeno pitanje i na njima ga temelji,

 

8.2. kada predlagateljica u prijedlogu nije naznačila ili konkretizirala (a to je bitno za dopuštenost prijedloga kada se temelji na shvaćanju da osporeno rješenje svoj osnov ima u neujednačenoj sudskoj praksi, sve u smislu navedene odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a, prema kojoj: „Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.") u kojim je to odlukama drugih sudova (odnosno revizijskog) izraženo neko shvaćanje (od onih koje pitanjem sugerira prihvatiti) koje bi bilo u suprotnosti sa nekim shvaćanjem iz osporene odluke - jer to (prema činjeničnim okolnostima na kojima je ona temeljena) nisu odluke na kojima temelji svoj prijedlog,

 

8.3. kada predlagateljica tako postavljenim pitanjem (formulacijom kojeg je ograničila svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i razlozima kojima ga obrazlaže, u biti sugerira prihvatiti shvaćanje na kojem osporena odluka nije temeljena i činjenice koje u postupku nisu utvrđene, te traži samo preocijenu utvrđenja na kojima je osporeno rješenje temeljeno, da se prihvati njezino shvaćanje o ovima: dakle, da joj se odgovori je li ovdje, prema okolnostima koje ona nameće prihvatiti - ili kakve bi ona htjela, pravilno odlučeno o parničnom trošku.

 

9. Revizijski sud u svezi s time još ukazuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga nije važno (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 21. veljače 2023.