- 1 -              Rev 736/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 736/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. R. iz G. P., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. R., odvjetnica u G. P., protiv tuženika I. d.o.o. za informacijski inženjering, Z., OIB …, koga zastupa punomoćnica S. K. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-891/19-2 od 9. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2440/16-51 od 16. listopada 2019., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„1. Utvrđuje se da nije zakonita ni dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik I. d.o.o. i. i. iz Z., dao tužitelju O. R. iz G. P., bez oznake odluke, od 26. srpnja 2016., kao i Odluka tuženika kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tuženika od 24. kolovoza 2016.

 

2. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja O. R. iz G. P., kod tuženika I. d.o.o. Zagreba prestao dana 31. listopada 2016. godine.

 

3. Nalaže se tuženiku I. d.o.o. Z., da tužitelju O. R. iz G. P., isplati na ime naknade štete zbog nezakonitog otkazivanja ugovora o radu iznos od 58.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 7,88% godišnje tekućom od 1. studenog 2016. do 31. prosinca 2016., te u visini od 7,68% godišnje tekućom od 1. siječnja 2017., a u slučaju promjene stope zatezne kamate sa zakonskom zateznom kamatom  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, u roku od 8 dana.

 

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku O. R. iz G. P., OIB: …, isplatiti tuženiku-protutužitelju I. d.o.o., OIB: …, iznos od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 9. kolovoza 2016. kao posljednjeg dana radnog odnosa po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana od dana donošenja presude.“

 

III/ Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki I/ izreke.

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točki II/ izreke i u odluci o troškovima postupka (točka III/ izreke) i u tom ukinutom dijelu predmet je u vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev prihvatiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP obzirom da je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja.

 

9. Revident iznosi svoju ocjenu dokaza i osporava primjenu odredbe čl. 8. ZPP, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

 

10. Revident navodi da je predlagao dokaze, izvođenje kojih sud nije prihvatio (a kojim dokazima je želio dokazati da se privatno zamjerio izvršnom direktoru jer ga je tužitelj, ovdje revident, blokirao na društvenim mrežama) čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

10.1. Ovakvim navodima revident osporava ovlaštenje suda da odluči o dokazima koje će izvesti, a koje ovlaštenje sud crpi iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP prema kojoj sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP na koju neosnovano upućuje revident.

 

11. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika nedopuštena.

 

12. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 15. prosinca 2014. na radnom mjestu softverskog inženjera,

 

- da je tužitelj imao zaključen i ugovor o stručnom usavršavanju za školovanje za softverskog inženjera u Edukacijskom centru I. za razdoblju od 15. prosinca 2014. do 27. veljače 2015.,

 

- da je tužitelj kod tuženika prošao uobičajenu višemjesečnu obuku i pripremu za rad na konkretnim projektima, a nakon toga i uobičajeni interni trening za konkretne zadatke,

 

- da je tužitelj imao mentora dva mjeseca, u kojem razdoblju se tužitelj upoznao sa standardnim procesom rada odjela i izvršavanju radnih zadataka,

 

- da je tužitelj za vrijeme rada s mentorom uredno izvršavao svoje zadatke, u prosjeku većem ili standardnom, ali je brzina bila slabija od prosjeka,

 

- da je tužitelj nakon Edukacijskog centra I., raspoređen u sektor gospodarstva,

 

- da tužitelj radne zadatke, po nalogu neposredno nadređenih nije obavljao na zadovoljavajući način (nekvalitetno i nepravovremeno izvršavanje) radi čega je i opomenut,

 

- da je tuženik omogućio tužitelju zbog nesnalaženja u sektoru gospodarstva, raspored u drugi odjel,

 

- da se tužitelj nije snašao niti u drugom odjelu i tamo je iz istih razloga dobio opomenu (nezadovoljavanje u izvršavanju radnih zadataka),

 

- da je tužitelju ponovno opomenut, ali mu je omogućeno da izvrši zadatke u Edukacijskoj školi međutim niti te zadatke nije obavio zadovoljavajuće,

 

- da tužitelj niti nakon dobivenih opomena, kao niti nakon što je premješten na rad u drugi odjel nije pokazao promjene u izvršavanju radnih zadataka i postupao je protivno odredbama članka 48. Pravilnika o radu tuženika zbog čega mu je otkazan ugovor o radu,

 

- da je tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane prilikom svake od navedenih opomena, kao i kod donošenja odluke o otkazu,

 

- da kod tuženika ne djeluje radničko vijeće niti sindikat.

 

12.1. Na temelju iznesenog, uz utvrđenje da je tužitelj nesavjesno, nepravovremeno, nemarno izvršavao obveze iz radnog odnosa ili uopće nije izvršavao obveze iz radnog odnosa, odnosno da je utvrđeno da tužitelj na nezadovoljavajući način rješava radne zadatke te da su  čl. 48. Pravilnika o radu tuženika iz prosinca 2014. propisane osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, među kojima je i neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno ili nemarno izvršavanje obveza iz radnog odnosa slijedom čega su nižestupanjski sudovi zaključili da tužiteljevo ponašanje predstavlja u svojoj ukupnosti neispunjavanja poslova radnog mjesta na kojem je tužitelj bio zaposlen te da poslodavac ima pravo od radnika očekivati i zahtijevati da savjesno i u roku ispunjava svoje obveze iz radnog odnosa. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da tešku povredu obveze iz radnog odnosa predstavlja i učestalo kršenje radnih obveza u dužem i kontinuiranom trajanju, kao u konkretnom slučaju kada je tužitelj i nakon upozorenja poslodavca, odbio promijeniti svoj negativni odnos prema radu. Stoga su nižestupanjski sudovi sukladno čl. 119. st. 1. i čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) ocijenili da je tuženik kao poslodavac dokazao da je imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

 

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) dok je prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR određeno da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

 

14. Revident ističe da je poslodavac bio u obvezi savjetovati se s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu sukladno čl. 150. st. 1. ZR. Međutim kod tuženika nije formirano radničko vijeće niti sindikat zbog čega tuženik nije mogao ispuniti navedenu zakonsku obvezu slijedom čega nije došlo do pogrešne primjene odredbe čl.150. st. 1. ZR.

 

14.1. U preostalom dijelu revizije revident osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ne mogu biti premet osporavanja u reviziji sukladno čl. 386. st. 1. ZPP i ovaj sud nije ovlašten razmatrati navode koji osporavaju činjenično stanje utvrđeno u postupku koji je prethodio reviziji.

 

15. Revident ustraje u tvrdnji da mu je neosnovano otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja jer da iz iskaza mentora koji je prva dva mjeseca nadgledao rad tužitelja proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao svoje zadatke, odnosno da njegov rad nije odudarao od standarda.

 

15.1. Međutim tužitelju je osnovano otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja jer tužitelj, iako kapacitiran za obavljanje poslova svog radnog mjesta, svoje radne obveze i zadatke nije obavljao u skladu s uobičajenom i očekivanom radnom etikom već je u dužem kontinuiranom vremenskom razdoblju obveze iz radnog odnosa obavljao nesavjesno, nemarno i nepravovremeno stoga je poslodavac dokazao da su ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR.

 

16. U odnosu na navode revidenta da je, ako je utvrđeno da je počinio teške povrede obveze iz radnog odnosa trebao dobiti izvanredni otkaz ugovora o radu, a ne redoviti otkaz ugovora o radu treba naglasiti da je poslodavac taj koji odlučuje hoće li se u slučaju utvrđenog počinjenja osobito teške povrede radne obveze odlučiti za izvanredni ili redoviti otkaz ugovora o radu (Revr -779/10 od 8. rujna 2010.). Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 18. travanja 2019. ovaj sud je izrazio shvaćanje da okolnost da je poslodavac radniku dao redoviti otkaz ugovora o radu koji je za njega povoljniji, a ne izvanredni otkaz, ne utječe na zakonitost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.

 

17. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 21. veljače 2023.