- 1 -              Rev 2664/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 2664/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženih ad.1) R. V. iz S., ad.2) V. V. iz P. Š. i ad.3) L. V. iz S., svi zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-925/18-2 od 13. studenoga 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-311/18 od 11. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio utvrđenje da je nasljedstvom i dosjelošću stekao vlasništvo čest. zem. br. 1247/4 k.o. T. i da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na ime L. V. pa da se tužitelj ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeni izbris dosadašnje uknjižbe (toč. I). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 37.590,00 kn (toč. II).

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

             

              „1.Uvažava se žalba tužitelja i preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-311/18 od dana 11. lipnja 2018. godine te se sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo čest. zem. br. 1247/4 k.o. T.

             

              Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva čest. zem. 1247/4 u Z.U. 406 k.o. T. na imenu L. V. p. J., pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje dosadašnje uknjižbe, sve bez daljnjeg sudjelovanja tuženiku u roku 15 dana.

             

              2. Nalaže se tuženima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 21.073,50 kn u roku 15 dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici, navodeći da istu podnose na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu preinači.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tuženika.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

              1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

              2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

              3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

7. Prema odredbi čl. 373.a. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

              1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

              2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

8. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi članka 373. a. ZPP.

 

9. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Tuženici jasno ne obrazlažu zašto smatraju da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, već u reviziji u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženici pobijaju drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

12. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva tužitelja u odnosu na nekretninu oznake čest.zem. 1247/4 K.O. T. pozivajući se na nasljeđivanje iza pokojne majke Lj. G., a ista od svog oca A. K., a on kupoprodajom zajedno sa svojim sinovima J. i J. te nadalje ističući kako se tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima nalazi u dugogodišnjem mirnom posjedu navedene nekretnine još od 1948. ističući kao pravni osnov pored nasljeđivanja i dosjelost.

 

13. Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-da je na predmetnoj nekretnini uknjižen L. V. koji je prednik tuženika,

-da je isti uknjižen na temelju Sporazuma o diobi od 25. studenog 1898. koja je izvršena između njega i braće G. (prednik tužitelja), K. i S. V.;

-da iz predmeta br. R-371/48 proizlazi da su A. K. (djed tužitelja) i njegovi sinovi J. i J. naveli da su kupili predmetnu nekretninu ali bez navođenja od koga su je kupili i kada su je kupili;

-da je A. K. naslijedila njegova supruga R. K. koja je po smrti supruga stupila u posjed predmetne nekretnine;

-da je R. K. preminula 1983. te ju je naslijedila kći Lj. (majka tužitelja) koja je umrla 1986.;

-da je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku br. GŽ-236/2013 od 25. ožujka 2013. preinačeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Šibeniku br. P-2475/07 od 18. srpnja 2012. i utvrđeno da je tuženik V. V. smetao tužitelja u posjedu predmetne nekretnine tako što je pobrao sav urod maslina;

-da je baka tužitelja R. K. bila u evidenciji katastra upisana kao posjednica predmetne nekretnine od 1954.,

-da su sada kao posjednici upisani S. B. i tužitelj.

 

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj u postupku nije dokazao da bi njegov pravni prednik A. K. stekao predmet spora kupoprodajom od obitelji V. kao niti da su se ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću iz razloga jer prednica tužitelja, R. K. nije bila savjesna posjednica obzirom da je morala znati da njen suprug A. K. nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

 

15. Drugostupanjski sud međutim nalazi da tužitelj i njegova majka nisu znali, a niti su imali razloga posumnjati da je posjed predmetne nekretnine stečen nesavjesno od strane njihovih prednika, te stoga preinačava prvostupanjsku presudu i prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

 

16. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

17. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da djed tužitelja A. K. kao i njegova supruga R. K. koja ga je naslijedila nisu bili savjesni posjednici obzirom da su stupili u posjed predmetne nekretnine suprotno Sporazumu o diobi od 25. studenoga 1898. Nakon smrti R. K. nju je naslijedila kćer Ljubica, majka tužitelja koja je umrla 1986. koju je potom naslijedio tužitelj.

 

18. Odredba iz paragrafa 1460. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) propisuje: „da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.)“

dok odredba paragrafa 1463. propisuje: Posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).

 

18.1. Odredbama pak iz čl. 72. st. 2. i 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91 dalje ZOVO) propisano je da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Savjesnost posjeda se pretpostavlja.

 

18.2. Sukladno čl. 28. st. 4. ZOVO savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina,  a stavkom 5. istog članka je propisano da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa. Odredbom iz čl. 30. st. 2. ZOVO propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

 

19. Pravilno obrazlaže drugostupanjski sud da se posjed prednice tužitelja Lj. G., a zatim tužiteljev ne može smatrati nesavjesnim, jer u postupku nije utvrđeno da su tužitelj, odnosno njegova majka u trenutku otvaranja nasljedstva imali spoznaje o načinu na koji je A. K. skoro 40 godina ranije stupio u posjed predmeta spora, a kako je navedeno sukladno ZOVO savjesnost posjeda se pretpostavlja.

 

20. Također pravilno sud ističe da iz utvrđenog činjeničnog stanja pred nižestupanjskim sudovima proizlazi da su prednici tužitelja bili u dugogodišnjem posjedu predmeta spora, da je baka tužitelja R. K. bila upisana kao posjednica predmeta spora još od revizije katastra 1954. godine, da nitko od tuženih ili njihovih prednika nije prednicima tužitelja osporavao korištenje predmetnom nekretninom, pa navedeno ukazuje na činjenicu da Lj. G. i, kasnije, tužitelj nisu znali niti imali razloga posumnjati da je posjed čest. zem. 1247/4 K.O. T. stečen na nesavjestan način od strane njihovih prednika.

 

21. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu

 

Zagreb, 21. veljače 2023.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Branko Medančić, v. r.