1

Poslovni broj: 5 UsI-20/2022-10

 

 

 

 

 

             

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 UsI-20/2022-10

 

 

     U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje  zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja G. T. iz P., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Z., OIB: …, kojeg zastupa službena osoba M. L., radi obnove upravnog postupka, 21. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/654, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 06. prosinca 2021.

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u izreci presude, poništava se prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe P., KLASA: UP/I-502-03/21-01/01, URBROJ: 338-11-02-21-02 od 03. rujna 2021. te se odbija prijedlog tužitelja za obnovom upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/13-01/449, URBRROJ: 338-01-21-13-2 od 29. studenoga 2013.

2.               Tužitelj uz tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom da je trebalo obnoviti upravni postupak kojim je negativno odlučeno o njegovom prethodnom zahtjevu za priznavanje ozljede na radu, a sve na temelju presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-609/2019-3 od 07. lipnja 2021. Iz sadržaja tužbe proizlazi njegov prijedlog da se osporavano rješenje tuženika poništi, obnovi pravomoćno okončan upravni postupak te mu se prizna ozljeda na radu.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog akta te nadodaje kako činjenica da je presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-609/2019-3 od 07. lipnja 2021., u postupku naplate neimovinske štete odnosno štete za nastale ozljede, u skladu sa propisima građanskog prava po kojima je utvrđena objektivna odgovornost njegovog poslodavca, nije od nikakvog utjecaja na okolnost što je tužitelju u upravnom postupku pokrenutom radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku od 27. veljače 2014. riješeno da mu ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog potvrđenog postojanja stečene predispozicije njegovog zdravstvenog stanja za nastanak predmetne ozljede. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti službene osobe tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje u tekstu ZUS). Službena osoba je na raspravi ostala pri svojim ranijim navodima i prijedlozima te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu. 

5.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 Us I-1547/2013-6 od 27. veljače 2014. (pravomoćna 27. veljače 2014.) odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/13-01/449, URBROJ: 338-01-21-13-2 od 29. studenog 2013. kojim je odbijena žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda P., KLASA: UP/I-502-03/13-01/3, URBROJ: 338-11-13-13-17 od 23. svibnja 2013., a kojem se tužitelju ozljeda pretrpljena 30. kolovoza 2011., pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S60.2 ne priznaje ozljedom na radu.

7.              Ovdje valja naglasiti da postojanje negativnog rješenja o zahtjevu nije zapreka za ponovno podnošenje istovjetnog zahtjeva i vođenje upravnog postupka u istoj upravnoj stvari, budući da je riječ o nastupanju formalne, a ne i materijalne pravomoćnosti, međutim, prema članku 130. stavku 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13., 137/13. i 98/19., dalje u tekstu ZOZO) osigurana osoba za koju Hrvatskom zavodu nije podnesena prijava o ozljedi na radu u roku od tri godine od isteka naprijed naznačenog roka gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

8.              Stoga je tužitelj nakon proteka navedenog roka odnosno 10. kolovoza 2021. podnio zahtjev izričito tražeći obnovu pravomoćno okončanog upravnog postupka priznavanja prava na ozljedu na radu. U svom zahtjevu obrazlaže da je presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-609/2019-3 od 07. lipnja 2021. potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr 987/2015-61 od 31. listopada 2019. kojom je naloženo poslodavcu H. š. d.o.o., Z. isplatiti ovdje tužitelju iznose od 250.000,00 kuna i 34.880,00 kuna s osnove neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja (ozljede na radu od 30.08.2011.) uz zakonske zatezne kamate (točke I. i III. izreke), te je također naloženo da mu se isplaćuje renta s osnove tuđe pomoći od 640,00 kn mjesečno (točka V. izreke) i da mu se naknadi parnični trošak u iznosu od 85.600,00 kn (točka VII. izreke).

9.               Ovaj izvanredni pravni lijek (obnova upravnog postupka) uređen je u članku 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. dalje u tekstu ZUP) na način da se taksativno propisuju razlozi radi kojih se taj lijek može podnijeti. Razlozi uz koje se ne veže prekluzivni objektivni rok od 3 godine odnosno na temelju kojih se obnova postupka može pokrenuti bez vremenskog ograničenja nabrojani su u stavku 2. članka 123. ZUP-a: 1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, 2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta i 3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

10.              Nadalje, iz prethodno označene presude Županijskog suda u Rijeci nedvojbeno proizlazi da je ista donesena u pravnoj stvari tužitelja G. T. protiv tuženika odnosno njegova poslodavca H.š. d.o.o. Z., radi naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja (ozljede na radu od 30. kolovoza 2011.). Potvrđen je zaključak da se tužitelj ozlijedio na radu pri čemu je njegov poslodavac odgovoran po pravilima o objektivnoj odgovornosti na temelju članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14.) kao i prema odredbi članka 25. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu. Uz navedeno, naglašava se da je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda P., KLASA: UP/I-502-03/13-01/3, URBROJ: 338-11-13-13-17 od 23. svibnja 2013., a kojem se tužitelju ozljeda pretrpljena 30. kolovoza 2011., pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S60.2 ne priznaje ozljedom na radu, u tom parničnom postupku irelevantno jer se ne utvrđuju iste odlučne činjenice.

11.              Dakle, može se jasno zaključiti da navedena presuda ne predstavlja niti jedan razlog propisan stavkom 2. člankom 123. ZUP-a na temelju kojih je ovaj izvanredni pravni lijek dopušten. Drugim riječima, rješenje doneseno u upravnom postupku koji tužitelj želi obnoviti: 1. nije doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka niti je posljedica kakvog kaznenog djela, 2. ne temelji se na presudi donesenoj u sudskom postupku koja je naknadno pravomoćno ukinuta, 3. ne temelji se na prethodnom pitanju koje je parnični sud drugačije riješio. S tim u vezi valja još dodati da je prethodno pitanje opisano u članku 55. stavku 1. ZUP-a te predstavlja isključivo pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez kojeg rješavanja nije moguće riješiti upravnu stvar. Službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. U konkretnom slučaju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije vezan pravnim kvalifikacijama iz parničnog postupka naknade štete, budući da samostalno provodi upravni postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu u skladu pravilima postavljenim u ZOZO-u i podzakonskim aktom donesenim na temelju tog Zakona.

12.              Slijedom prethodno navedenog, ovaj Sud smatra kako negativnim odlučivanjem tuženika u osporavanom rješenju nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 21. veljače 2023.

 

 

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku,

3. U spis