- 1 -              III Kr 15/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 15/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. Ć. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima osuđenika I. Ć. i osuđenika Z. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 31. ožujka 2022. broj K-15/2021-41 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2022. broj I Kž-244/2022-10, u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi osuđenika I. Ć. i osuđenika Z. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 31. ožujka 2022. broj K-15/2021-41 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2022. broj I Kž-244/2022-10, osuđenici I. Ć. i Z. M. proglašeni su krivima zbog dva kaznena djela protiv života i tijela i to zbog pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koja su im za svako djelo utvrđene kazne zatvora od po sedam godina svakom te zbog jednog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. za koje im je svakom utvrđena kazna zatvora od po pet godina pa su za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i  to osuđenik I. Ć. na kaznu zatvora od 14 godina, a osuđenik Z. M. na kaznu zatvora od 13 godina. Na temelju članka  54. KZ/11., osuđenicima je u izrečene jedinstvene kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to osuđeniku I. Ć. od 22. listopada 2019. pa nadalje, a osuđeniku Z. M. od 24. listopada 2019. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11. od D. B. oduzeta je automatska puška mađarske proizvodnje, kalibra 7,62x39, originalnih serijskih/tvorničkih brojeva ...koja je izuzeta u tijeku očevida te dva okvira za automatsku pušku i 239 komada streljiva, oduzetih uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj..., budući da su isti upotrijebljeni za počinjenje kaznenih djela.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.;  dalje: ZKP/08-19), osuđenici I. Ć. i Z. M., zajedno s osuđenikom A. A., dužni su naknaditi štetu oštećenom trgovačkom društvu A. T. d.o.o. na ime otuđenog novca utrška u prodavaonicama u iznosu od 335.229,92 kune i naknaditi štetu nastalu na vozilu marke C. model N...., godina proizvodnje 2015., broj šasije..., reg. oznake..., u iznosu od 24.000,00 kuna i torbe za utržak prodavaonica N.-a („pilotska torba“) u iznosu od 4.000,00 kuna, odnosno ukupno 359.229,92 kune.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6.  ZKP/08-19, osuđenici I. Ć. i Z. M., zajedno s osuđenikom A. A., dužni su solidarno naknaditi trošak kaznenog postupka i to DKT pretrage u iznosu od 7.932,00 kuna, biološkog vještačenja u iznosu od 10.180,00 kuna, balističkog vještačenja u iznosu od 5.850,00 kuna i 5.088,00 kuna dopune nalaza i mišljenja te u iznosu od 4.608,00 kuna dopune nalaza i mišljenja; putnih troškova za svjedoke u iznosu od 1.071,00 kunu, biološkog vještačenja u iznosu od 19.600,00 kuna, balističkog vještačenja u iznosu od 25.300,00 kuna, sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. B. D. u iznosu od 1.000,00 kuna, pregleda medicinske dokumentacije, davanje nalaza i mišljenja i pristupa na raspravu u iznosu od 1.216,00 kuna, odnosno ukupno troškove kaznenog postupka u iznosu od 81.845,00 kuna te plaćanje sudskog paušala u iznosu od 4.000,00 kuna svaki.

2. Osuđenik I. Ć. je pravovremeno po branitelju Z. M., odvjetniku iz S. B., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i to „zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku temeljem članka 517. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08“. U zahtjevu se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske: preinači presude Županijskog suda u Osijeku br K-15/2021 od 31.03.2022. godine i presudu Visokog kaznenog suda u Zagrebu br. I Kž-244/2022 od 21.09.2022. godine na način da se osudi I. Ć. za jedno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11, a oslobodi ga optužbe za počinjenje dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. stavak 4. KZ/11, a podredno da: ukine presude Visokog kaznenog suda u Zagrebu br. I Kž-244/2022 od 21.09.2022. godine i Županijskog suda u Osijeku br K-15/2021 od 31.03.2022. godine u dijelu u kojem se I. Ć. osuđuje za dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. stavak 4. KZ/11, te u navedenom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu".

3. I osuđenik Z. M. je pravovremeno po branitelju K. K., odvjetniku iz S. B., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog „čl. 517. stavak 1. točka 1 ZKP (zbog povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika predviđeno u čl. 469 toč 2 i 4 ZKP) i čl. 517. stavak 1. točka 3 ZKP (zbog povrede prava II okrivljenika u žalbenom postupku)“. U zahtjevu se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu drugostupanjsku presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, br. I Kž-244/2022-10 od dana 21. rujna 2022. godine, kao i presudu Županijskog suda u Osijeku, br. 7 K-15/2021, od 31. ožujka 2022 i vrati predmet na ponovno odlučivanje“.

 

4. Prvostupanjski sud je, po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08-22).

 

5. Zahtjevi nisu osnovani.

 

6. Osuđenici I. Ć. i Z. M. u svojim zahtjevima ističu povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19.

 

6.1. Osuđenik Ć. smatra da je u pravomoćnoj presudi nepravilno primijenjen članak 39. KZ/11. prema kojem svaki supočinitelj treba biti kažnjen u skladu sa svojom krivnjom, upirući pritom na to da je iz kalašnjikova pucao osuđenik A. A. i to samo s ciljem zaustavljanja kombi vozila, da bi tek nakon radnje zaustavljanja vozila bio oduzet novac. Međutim, ovakvi se navodi tiču činjeničnih utvrđenja, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u skladu s člankom 517. ZKP/08-19, ne može biti predmet ispitivanja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

6.2. Nadalje, ovaj osuđenik smatra da koristoljublje nije moglo biti uzeto u obzir kod dva kaznena djela počinjena u stjecaju jer da je na taj način ono dva puta vrednovano. Smatra, jednako kao i osuđenik M., da bi se jedino mogla razmatrati mogućnost počinjenja kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. KZ/11., koje djelo ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu razmotrili. Protivno navedenom, nema nikakve zapreke da se, uz kazneno djelo teškog ubojstva s koristoljubljem kao kvalifikatornim elementom, počini i kazneno djelo razbojništva kojemu je motiv koristoljublje, a to se procjenjuje u svakoj konkretnoj situaciji i pitanje je činjenične prirode, što nije predmet ovog pravnog lijeka. Jednako tako, smrtna posljedica kod kaznenog djela iz članka 230. stavka 3. KZ/11. obuhvaćena je nehajem, dok je u predmetnom postupku utvrđeno da su osuđenici u odnosu na smrtnu posljedicu postupali s neizravnom namjerom (zbog čega su i proglašeni krivima za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva), a to je ponovno pitanje činjeničnih utvrđenja, a ne primjene kaznenog zakona.

 

6.3. Nisu u pravu osuđenici Ć. i M. niti kada tvrde da je kazneno djelo ubojstva iz koristoljublja moguće počiniti samo s izravnom namjerom jer je „kod tog kaznenog djela stvarno djelovanje počinitelja upravljeno na lišavanje života, a koristoljublje je samo motiv (mišljenje kaznenog odjela VSRH od 02.10.2000. godine)“. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više novijih odluka odstupio od ovog mišljenja pa tako u presudama broj I Kž-39/14-6 od 4. lipnja 2014., I Kž-184/11-6 od 19. travnja 2011. i I Kž-899/07-6 od 11. prosinca 2007.

 

6.4. Pogrešno osuđenik Ć. smatra i da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu time što je kod kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva na štetu M. L. navedeno da su ovome nanesene dvije teške tjelesne ozljede jer ta okolnost nije ni na koji način utjecala na kvalifikaciju tog kaznenog djela, pri čemu nema nikakve zapreke da u činjeničnom opisu jednog kaznenog djela protiv života i tijela bude opisano više tjelesnih ozljeda, a ta okolnost može biti od utjecaja na kaznu, a ne na kvalifikaciju djela.

 

6.5. Osuđenik M. smatra da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer da nije moguć stjecaj kaznenog djela teškog ubojstva iz koristoljublja i kaznenog djela razbojništva, u sklopu jednog događaja, jedne radnje, prema istim oštećenicima. No, u navedenom nije u pravu jer je načelno stjecaj ova dva djela moguć, samo je potrebno razmotriti svaku situaciju zasebno i konkretno utvrditi radi li se o odvojenim događajima, kao što je to u konkretnom slučaju jer je pucanje prema kombi vozilu i pogađanje oštećenika učinjeno radi zaustavljanja tog vozila, pri čemu su optuženici znali da se u vozilu prevozi novac, a tek nakon te radnje je uslijedilo oduzimanje novca, tako da se u konkretnom slučaju radilo o dva odvojena događaja. Međutim i te istaknute okolnosti odnose se na činjenična utvrđenja, a to, kao što je već spomenuto, ne može biti predmet razmatranja prilikom izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude.

 

6.6. Prema tome, na štetu osuđenika Ć. i M. nije povrijeđen kazneni zakon pa nije počinjena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19.

 

7. Oba osuđenika podnose zahtjev i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08-19 koja da je utjecala na presudu, ali također neosnovano.

 

7.1. Osuđenik Ć. ovu povredu vidi u tome što je u drugostupanjskoj presudi Visoki kazneni sud Republike Hrvatske naveo da je taj osuđenik podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08-19, ali da je nije obrazložio, iako je u žalbi ta povreda obrazložena pa da u odnosu na tu povredu nisu navedeni nikakvi razlozi. Premda drugostupanjski sud u odnosu na istaknutu tzv. relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nije naveo razloge, okolnost da je u odnosu na M. L. navedeno da su mu nanesene dvije teške tjelesne ozljede nije ni od kakvog utjecaja na postojanje djela pa onda ni izostanak obrazloženja u presudi Visokog kaznenog suda nije ni od kakvog utjecaja na pravomoćnu presudu.

 

7.2. Osuđenik M., također, tvrdi da drugostupanjski sud „prilikom iznošenja razloga, kako o bitnim povredama odredaba kaznenog postupka na koje je osuđenik ukazivao u žalbi, tako i o pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u okviru žalbenih navoda, nije konkretno analizirao dokaze na kojima se temeljila prvostupanjska presuda i nije dao jasne i razumljive razloge, uključujući i one koji se odnose na subjektivni element terećenog kaznenog djela.“. Protivno navedenom, drugostupanjski sud je u odnosu na sve odlučne okolnosti u svojoj presudi dao jasne, potpune, valjane i iscrpne razloge pa i u odnosu na subjektivni element djela (odlomci 9. - 9.11.), a osuđenikovo neslaganje s tim razlozima se odnosi na njegovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pravomoćnoj presudi, a što, kao što je već u više navrata navedeno u ovoj presudi, ne može biti predmet razmatranja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

8. Slijedom svega navedenog,  trebalo je zahtjeve osuđenika I. Ć. i Z. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovane i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 21. veljače 2023.