- 1 -              Rev 4898/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4898/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz V. B., T., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Z. i S. Z. Š. u V., protiv tuženika B. A. iz L. A., CA, SAD, OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnost ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-752/17-4 od 4. srpnja 2019., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P-532/15-46 od 16. siječnja 2017., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-752/17-4 od 4. srpnja 2019. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je ništetnim ugovor o zajmu zaključen 4. listopada 2011. između tužiteljice, kao zajmoprimca, i tuženika, kao zajmodavca, na kojem je ovjeren potpis tužiteljice kod I. M., javnog bilježnika iz Z., pod brojem OV-2330/1 (toč. I.), te je naloženo brisanje hipoteke tuženika na suvlasničkom udjelu od ½ dijela čkbr. 111/1 kuća K. površine 110 m2, dvorište K. površine 296 m2 i vinograd K. površine 630 m2, ukupne površine 1036 m2, upisane u zk.ul. 3171 k.o. V. B., koji glasi na tužiteljicu (toč. II.). Ujedno je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 44.200,00 kuna (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, te je ukinuta točka III. izreke kojom je odlučeno o naknadi parničnih troškova, te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica 17. srpnja 2009. kao korisnik zajma i založni dužnik sklopila ugovor o zajmu br. 09C/KD0717 s B. A. C. iz SAD, kao zajmodavcem iz čijeg čl. 1. proizlazi da je zajmodavac dao tužiteljici zajam u iznosu od 12.277,80 eura, što na dan zaključenja ugovora iznosi 89.900,00 kuna, na koji se obračunavaju kamate od 6,97% godišnje, te da se tužiteljica obvezala vratiti taj zajam u 34 mjesečnih rata, svaka u iznosu od 399,00 eura,

 

- da je tužiteljica kao osiguranje vraćanja zajma založila svoj suvlasnički dio od ½ kčbr. 111/1 upisane u zk.ul. 3171 k.o. V. B., te se obvezala dostaviti suglasnost o zapljeni čitavog preostalog iznosa njezinih novčanih primanja koja preostaju nakon odbitka iznosa njezinih primanja u visini 2/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj, a ukoliko je plaća manja od prosječene neto plaće u Republici Hrvatskoj onda od 1/3 njezinih primanja, a obvezala se uručiti zajmodavcu bjanko zadužnicu,

 

- da je prethodno navedeni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika I. M. 17. srpnja 2009. pod br. OV-1374/09, te da iz potvrde o solemnizaciji proizlazi da je javni bilježnik taj ugovor o zajmu pročitao tužiteljici te ju upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a da je tužiteljica izjavila da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze za nju i da to odgovara njezinoj volji,

 

- da je 12. listopada 2010. tužiteljica, kao zajmoprimac, sklopila ugovor o zajmu br. 10102KD s N. L. J. iz SAD, kao zajmodavcem, te da je tužiteljica potvrdila da je primila iznos od 15.040,47 eura s redovnom kamatom po stopi od 6,81% godišnje, odnosno da kunska protuvrijednost zajma iznosi 110.000,00 kuna, da iz čl. 2. ugovora proizlazi da tražbina zajmodavca dospijeva u 99 anuiteta po 199,00 eura, te da iz sadržaja ugovora proizlazi da je tužiteljica morala dati ista sredstva osiguranja vraćanja zajma kao i za ugovor o zajmu koji je sklopila s B. L. C., time da je taj ugovor solemniziran po javnoj bilježnici L. D. 12. listopada 2010. pod br. OV-10914/10,

 

- da je 4. listopada 2011. tužiteljica, kao zajmoprimac, sklopila ugovor o zajmu s tuženikom, kao zajmodavcem u iznosu od 24.022,02 eura, da je isti namijenjen financiranju ulaganja u poslovne svrhe zajmoprimca, te da kod potpisivanja tog ugovora tužiteljica kao potpisnik zajma potvrđuje primitak ugovorenog iznosa u kunskoj protuvrijednosti od 179.900,00 kuna,

 

- da iz čl. 2. navedenog ugovora proizlazi da se taj ugovorni odnos sklapa na vremensko razdoblje od 169 mjeseci, odnosno od 4. listopada 2011. do 4. studenoga 2025., a može se pod uvjetima iz tog ugovora raskinuti i prije,

 

- da iz čl. 3. proizlazi da je kao glavno osiguranje vraćanja zajma tužiteljica založila svoj suvlasnički dio od ½ kčbr. 111/1 upisane u zk.ul. 3171 k.o. V. B.,

 

- da iz čl. 4. proizlazi da se ugovoreni iznos zajma vraća u 169 mjesečnih rata, svaka rata u iznosu od 199 eura,

 

- da se za ugovoreni zajam obračunavaju kamate od 5,07% godišnje te da se tužiteljica kao korisnik zajma obvezala do ugovorenog roka i na ugovoreni način vratiti i zakonske zatezne kamate, ugovorene kamate i glavnicu zajma, odnosno sve ugovorene mjesečne rate te da ukupan trošak zajma iznosi 72.171,95 kuna,

 

- da iz čl. 5. proizlazi da je tužiteljica, kao korisnik zajma bila obvezna uplaćivati ugovorene mjesečne rate na žiro račun zajmodavca ili ako zajmodavac odredi i ovlasti pravnu osobu koja će u njegovo ime zaprimati uplate na svojoj blagajni ili na svoj žiro račun,

 

- da iz čl. 8. proizlazi da je tužiteljica potpisivanje tog ugovora upoznata sa svim aspektima tog ugovora, kao i s njegovom ovršnom snagom, odnosno da tuženik može na temelju tog ugovora zatražiti protiv nje i pokrenuti ovrhu na nekretnini i cjelokupnoj imovini,

 

- da je kao dodatni element garancije tužiteljica bila dužna predati pri sklapanju ugovora bjanko zadužnicu, koju zajmodavac smije unovčiti, ukoliko tužiteljica ne ispuni na vrijeme bilo koju dospjelu obvezu iz tog ugovora,

 

- da je navedeni ugovor tužiteljica podnijela javnom bilježniku I. M. na potvrdu, te da je isti ispitao taj ugovor i utvrdio da on po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama,

 

- da iz pisma namjere od 16. listopada 2009. proizlazi da je B. A. C. kao zajmodavac po ugovoru o zajmu br. 09C/KD0717 od 17. srpnja 2009. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava izjavio da će po isplati cjelokupnog duga koji po sklopljenoj izvansudskoj nagodbi i promjeni datuma otplati duga iznos od 56.965,00 kuna tužiteljici, kao zajmoprimcu i založnom dužniku dati brisovno očitovanje podobno za upis brisanja založnog prava na ½ kčbr. 111/1 upisane u zk.ul. 3171 k.o. V. B.,

 

- da iz potvrde o prijevremeno otplaćenom dugu proizlazi da je istu izdao primatelj uplate B. A. C. 12. listopada 2010. tužiteljici po podmirenju iznosa od 53.324,00 kuna, te je potvrdio da prema tužiteljici nema više nikakvih zahtjeva po zajmu 09C/KD0717, te da je kod naznake primatelja žig trgovačkog društva P. s. d.o.o. sa sjedištem u V. G. i nečitak potpis,

 

- da su tužiteljica, kao zajmoprimac i N. L. J., kao zajmodavac, 4. listopada 2011. sklopili izvansudsku nagodbu po kojoj su se stranke sporazumjele da zajmodavac daje tužiteljici da zatvori potraživanja u iznosu od 98.855,00 kuna na ime glavnice, zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 1.130,00 kuna, troškove raskida i pravnog postupka u iznosu od 4.950,00 kuna i trošak dostave dokumentacije kurirskom službom u iznosu od 2.500,00 kuna, odnosno ukupnom iznosu od 105.435,00 kuna, te da je tužiteljica neopozivo priznala taj obračun i obvezala ga podmiriti u potpunosti na dan 4. studenoga 2011.,

 

- da iz potvrde o (prijevremeno) otplaćenom dugu proizlazi da je primatelj N. L. J. istu izdao tužiteljici 4. listopada 2011. kao uplatiteljici iznosa od 105.435,00 kuna, te je potvrdio da prema tužiteljici nema više nikakvih zahtjeva po zajmu 101012KD na dan 12. listopada 2010.,

 

- da iz dopisa kreditnog ureda P. d.o.o. proizlazi da isti obavještava tužiteljicu o preseljenju na drugu lokaciju, a da ako plaća svoju ratu putem žute uputnice da ju uplati na T. N. d.o.o., Z.,

 

- da iz dopisa T. N. d.o.o. proizlazi da je to trgovačko društvo obavijestilo tužiteljicu o preseljenju na drugu lokaciju, a da ako plaća svoju ratu putem žute uputnice poštom da ju nadalje uplaćuje na O. A. d.o.o. Z.,

 

- da iz uplatnica i potvrda o uplati poštanske uputnice proizlazi da je tužiteljica trgovačkim društvima M. k. V. d.o.o., Z., S. ... d.o.o., O., D. p. d.o.o., V. G., P. d.o.o., Z., T. N. d.o.o., Z. i H.-S. d.o.o., ukupno uplatila iznos od 42.949,00 kuna,

 

- da iz bjanko zadužnice proizlazi da je tužiteljica 12. listopada 2010. dala bjanko zadužnicu radi naplate tražbine u iznosu od 500.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenoga 2010. vjerovniku U. A. d.o.o., te da je ista priznala svoj potpis na toj bjanko zadužnici pred javnim bilježnikom L. D. iz Z., 12. listopada 2010.,

 

- da su U. A. d.o.o. kao vjerovnik dostavile Financijskoj agenciji na naplatu navedenu bjanko zadužnicu radi naplate iznosa od 110.782,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenoga 2010.,

 

- da iz isplatnice broj 111004DK od 4. listopada 2011. proizlazi da je tuženik kao blagajnik isplatio po ugovoru 111004DK iznos od 179.900,00 kuna, te da je tužiteljica potpisala izjavu da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora bilo sve u redu, fer i korektno, da potpisom prihvaća ugovor koji odražava dogovor oko isplate i uvjeta otplate predmetnog zajma, te da je pri punoj svijesti potpisala te primila dogovoren iznos,

 

- da je 14. siječnja 2014. protiv više okrivljenih, među kojima i E. I. i I. M., podignuta optužnica zbog kaznenih dijela i to protiv javnog reda udruživanjem za počinjenje kaznenog dijela iz  čl. 333. st. 1. Kaznenog zakona, te protiv imovine-lihvarskog ugovora iz čl. 233. st. 1. i 2. Kaznenog zakona počinjenih na štetu tužiteljice, da su okrivljenici nudili strankama sklapanje ugovora o zajmu čiji je povrat bio osiguran nekretninama ili osobnim vozilima zajmoprimca, sačinjavali tekstove ugovora o zajmu i dogovarali sa zajmoprimcima njihovo potpisivanje te predavali strankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima, nakon čega su neki od okrivljenih zahtijevali od zajmoprimaca sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose, bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima uz osiguranje povrata dodatnom imovinom, a kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranjem već nerazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja bez obzira na iznose već do tada izvršenog povrata duga,

 

- da iz specifikacije naplate OV-10912/10 proizlazi da je po ovrhovoditelju U. A. d.o.o. u stečaju od tužiteljice, kao ovršenika, u razdoblju od 4. studenoga 2015. do 3. listopada 2016. ukupno naplaćeno 8.685,46 kuna, te da je iznos duga tužiteljice s osnova glavnice na dan 15. studenog 2010. 110.782,00 kuna,

 

- da iz iskaza tužiteljice između ostalog proizlazi da se 2009. obratila Kreditnom uredu u V. i tražila zajam u iznosu od 60.000,00 kuna jer nije imala tople vode u kući i krovište joj je prokišnjavalo, te da je na ime sva tri ugovora o zajmu primila ukupno 45.500,00 kuna.

 

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupanja je zaključio da je ugovor kojeg je tužiteljica zaključila s tuženikom ništetan pravni posao, jer se radi o zelenaškom ugovoru u smislu odredbe čl. 329. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO). Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zajmu iskorištena tužiteljičina lakomislenost i nedovoljno iskustvo, te je za korist tuženika ugovorena korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženik tužiteljici dao ili učinio.

 

Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je posljedično ništetna i odredba čl. 6. predmetnog ugovora koja je predstavljala titulus uknjižbe založnog prava kojim se osigurava tražbina iz Ugovora o zajmu.

 

8. Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja ocijenivši da je sud prvog stupnja iz pravilno utvrđenih činjenica izveo pogrešne činjenične zaključke kada je zaključio da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan pravni posao. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala da joj predmetni Ugovor o zajmu javni bilježnik nije pročitao, kao i da sama činjenica što tužiteljica tvrdi da ugovor nije čitala, kao ni ostale dokumentne koje je potpisivala, ne dovodi do zaključka da se radi o lakomislenom postupanju. Nadalje sud drugog stupnja nije prihvatio zaključak suda prvog stupnja vezano za stvarno isplaćen iznos po predmetnom Ugovoru o zajmu, te je preinačio prvostupanjsku presudu i vratio predmet na postupanje sudu prvog stupnja kako bi isti u nastavku postupka odlučio o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

 

9. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

10. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Mogu li se neke činjenice uzeti kao dokazane odnosno nedokazane samo na temelju nekoliko dokaza apstrahirajući sve ostale dokaze koji postoje u spisu i na temelju tih nekoliko dokaza donijeti presuda?“

 

11. Obrazlažući razlog važnosti navedenog pitanja tužiteljica se poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6537/16-2 od 27. ožujka 2018. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2792/16-2 od 8. prosinca 2016.

 

12. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

13. Ovaj sud je ocijenio da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

14. Osnovano tužiteljica kroz postavljeno pitanje iznosi u konkretnom slučaju sadržajno bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

15. Naime, iako spisu prileže dopis USKOK-a, izvod iz optužnice br. K-US-139/12 IS-US-15/12, kao i sama optužnica iz koje je vidljivo da se u odnosu na osobe povezane s kreditnim uredima s kojima je tužiteljica imala veze vodi postupak zbog kaznenih dijela i to protiv javnog reda udruživanjem za počinjenje kaznenog dijela iz  čl. 333. st. 1. Kaznenog zakona te protiv imovine-lihvarskog ugovora iz čl. 233. st.1. i 2. Kaznenog zakona počinjenih na štetu tužiteljice, sud drugog stupnja nije navedene dokaze uzeo u obzir prilikom ocjene dokaza, na što tužiteljica opravdano u reviziji ukazuje.

 

16. Nadalje drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo kako nije pravilno oslanjanje suda na iskaz tužiteljice te kako je odlučne činjenice, da li je predmetni ugovor pročitan tužiteljici, kao i koliki je iznos isplaćen tužiteljici po ugovoru, tuženik dokazao dostavljenom dokumentacijom u vidu ugovora i isplatnice. Međutim, sud je ujedno bio dužan i detaljno obrazložiti razloge zašto ne prihvaća iskaz tužiteljice obzirom na preostale utvrđene okolnosti konkretnog slučaja.

 

17. Slijedom navedenog, tužiteljica je u pravu kada revizijom ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP, jer je na opisan način izostala savjesna i brižljiva ocjena (svih) dokaza, a koja povreda je utjecala na zakonitost same odluke.

 

18. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

19. U ponovljenom postupku sud će postupiti u skladu s gore navedenim shvaćanjem revizijskog suda, te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama, pogotovo glede vođenja kaznenog postupka u kojem se tužiteljica navodi kao oštećenica upravo radi sklopljenih ugovora, kao i glede visine pozajmljenog iznosa, odnosno koliko je tužiteljica primila od tuženika, te u kakvom su odnosu zajmodavci koji u tužiteljici davali sporne pozajmice.

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 21. veljače 2023.