- 1 -              Rev 3672/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3672/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. J. M. ud. A. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i p. u S., protiv tuženice Republike Hrvatske – Sigurnosno obavještajne agencije, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru br. Gž-104/18-2 od 27. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-3338/10 od 4. prosinca 2017., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž-104/18-2 od 27. travnja 2018., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da kao prodavatelj s tužiteljicom kao kupcem zaključi ugovor o kupoprodaji stana, koji se nalazi u S., ..., površine 31,30 m2, koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na nekretnini čest. zgr. 1567/7 upisane u zk. ul. 18477 k.o. S., u sadržaju kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Nadalje je suđeno da presuda u cijelosti zamjenjuje Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarska pravo i da je tužiteljica na osnovu presude ovlaštena tražiti i postići zemljišnoknjižnu provedbu Ugovora upisom prava vlasništva na otkupljenom stanu na svoje ime u cijelosti, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika (toč. II.). Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je danom sklapanja Ugovora prestalo stanarsko pravo stanara na prodanom stanu odnosno prava i obveze zaštićenog najmoprimca, kao i u dijelu gdje se tražilo da se tuženika obveže da tužiteljici preda sve isprave potrebne radi pretvaranja idealnog vlasništva stana u etažno vlasništvo (toč. III.).

 

Rješenjem suda prvog odbačena je tužba tužiteljice u dijelu kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je stekla stanarsko pravo na spornom stanu kao nedopuštenom (toč. I.). Tuženica je obvezana tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 32.637,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2017. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tuženice, te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i II. na način da je u tom dijelu u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Ujedno je uvažena žalba tuženice, te je rješenje suda prvoga stupnja u dijelu pod toč. II. ukinuto, te je predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovni postupak (odluka o troškovima postupka).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanja za koje smatra da su važna za odluku o sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. U reviziji se postavlja sljedeće pitanje:

 

„Može li se stanarsko pravo steći temeljem ugovora o korištenju stana koji nije sklopljen u pisanom obliku, već na neformalan način i ako je kao takav izvršavan nesmetano kroz dulje vrijeme?

 

Da li je parnični sud ovlašten u postupcima koji se vode radi sklapanja ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (stambeni odnosi) načiniti iznimku od nesporno opće prihvaćenog načela slobodne ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP-a i primjenjivati načelo formalne ocjene dokaza (po kojem načelu inzistiraju na postojanju pisanog ugovora o korištenju stana kao pretpostavke za stjecanje stanarskog prava)?“

 

8. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužiteljica ukazuje na odluku revizijskog suda br. Rev-1483/01, te odluke Županijskog suda u Splitu br. Gž-2385/99 i Gžp-140/10, a u kojima je zauzeto shvaćanje suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda u ovom predmetu.

 

9. Naime, preinačujući prvostupanjsku presudu i odbijajući tužbeni zahtjev tužiteljice za zaključenje Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, kao i presuda zamjenjuje Ugovor o kupoprodaji stana, drugostupanjski sud je zaključio da sastanak Radničkog savjeta OOUR H. P. – S. od 24. ožujka 1975. sam po sebi ne znači da je useljenju prednika tužiteljice u predmetni stan prethodio akt davatelja stana na korištenje, kao i ugovor o korištenju predmetnog stana kojeg je prednik tužiteljice sa svojom obitelji, koju čini i tužiteljica kao njegova supruga, uselio u predmetni stan. Drugostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju ne postoji niti akt o dodjeli stana na korištenje, niti ugovor o korištenju stana, radi čega niti prednik tužiteljice, a niti tužiteljica nisu mogli steći stanarsko pravo u smislu odredbe čl. 48. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 52/74 – dalje: ZSO).

 

10. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno, pri čemu revizijski sud prvo postavljeno pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11. Naime, revizijski sud je odluci Rev-1483/01-2 od 18. prosinca 2001. jasno izrazio shvaćanje, da iako je stjecanje stanarskog prava, zakonitim useljenjem u stan na osnovi ugovora o korištenju stana, pretpostavljalo postojanje pisanog ugovora o korištenju stana, isto ne mora uvijek biti pretpostavka za stjecanje tog prava.

 

12. U konkretnom slučaju prednik tužiteljice se u predmetni stan uselio na temelju odobrenja poduzeća H. – P. S., koji je pak spornu zgradu zamijenio sa Sekretarijatom unutarnjih poslova. Prednik tužiteljice se zajedno sa svojom obitelji uselio u taj stan 1975. godine, te je od tada uredno plaćao stanarinu, te je isti sve do svoje smrti 1988. nesmetano koristio predmetni stan, a nakon toga je taj stan nastavila koristiti tužiteljica. Dakle, usprkos činjenici da nije sklopljen ugovor o korištenju stana u pisanom obliku, potpuno je jasno da je isti sklopljen na neformalan način, te se u takvom slučaju kada se ugovor izvršavao dulje vrijeme, u konkretnom slučaju od 1975., tužiteljici ne može osporavati svojstvo nositelja stanarskog prava.

 

13. Stoga je zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo reviziju tužiteljice prihvatiti, te ukinuti pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Naime, prema shvaćanju revizijskog suda nisu ispunjene pretpostavke za preinaku drugostupanjske presude jer drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode tuženice.

 

14. U nastavku postupka drugostupanjski sud će voditi računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u ovom obrazloženju, te ponovno odlučiti o žalbi tuženice, te odgovoriti na ostale žalbene navode tuženice, te donijeti novu odluku o meritumu spora.

 

15. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 21. veljače 2023.