- 1 -              Revd 516/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 516/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca, Gordane Jalšovečki i mr. sc. Dražena Jakovine, članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. L1., OIB: ..., drugotužitelja R. L., OIB: ..., trećetužitelja A. L. OIB: ... i četvrtotužiteljice M. L.2 OIB: ..., svi iz B., svi zastupani po punomoćniku D. M. odvjetniku u Z., protiv prvotuženika H. I. d.o.o., Z., OIB: ..., drugotuženika H. P. p. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. S. odvjetniku u Z. i trećetuženika H. C. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. S. odvjetniku u Z., odlučujući o prijedlogu prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-122/2022-6 od 20. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Pr-40/15-23 od 19. listopada 2015., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

1.1. U prijedlogu je, kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu, postavio sljedeće pravno pitanje:

 

„Da li tužiteljima pripada kamata na iznos naknade neimovinske štete od dana donošenja presude kojom je naknada neimovinske štete dosuđena i određena?“.

 

1.2. U prijedlogu je naveo i da mu je pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno, člankom 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), zajamčeno pravo na pravično suđenje.

 

2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok ga je, u dijelu u kojem je podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, kvalificirao u smislu st. 2. toga članka te je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP-a.

 

U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 382.a ZPP-a

 

3. Kao na razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja prvotuženik se pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev 3364/1994-2 od 10. prosinca 1997., u kojoj, međutim, pravno shvaćanje nije izraženo u okviru iste činjeničnopravne situacije.

 

3.1. Naime, u toj presudi se nije razmatralo ovdje sporno i bitno pitanje je li se prilikom preinačenja prvostupanjske (odbijajuće) presude od strane drugostupanjskog suda i tako pravomoćnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, zatezne kamate na nematerijalnu štetu dosuđuju od dana prvostupanjskog ili drugostupanjskog presuđenja.

 

4. Tako, a ni na koji drugi način, prvotuženik nije dokazao razlog postavljenog pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a, odnosno njegovu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz praksu.

 

5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a – zbog pravnog pitanja koje prvotuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.

 

U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu st. 2. čl. 382.a ZPP-a

 

6. Prvotuženik je naveo da je pogrešnom primjenom materijalnog prava drugostupanjski sud povrijedio temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

 

7. Međutim, prvotuženik nije obrazložio u čemu bi se smatralo da je eventualna pogrešna primjena materijalnog prava osobito teške naravi (niti sud u obrazloženom nalazi da bi se o takvoj povredi, takve naravi i intenziteta radilo), a osobito niti određeno ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala povreda spomenutog Ustavom zajamčenog prava.

 

8. Dakle, prvotuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje.

 

9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom – valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a  odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.

 

Zagreb, 21. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.