Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1184/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka
Medančića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja,
Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena
Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, Područni ured u Požegi, Ul.
Republike Hrvatske 1c, protiv tuženika Grawe Hrvatska osiguranje d.d., OIB:
28406115764, Zagreb, Ul. grada Vukovara 5, kojeg zastupa punomoćnik Davor
Petrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi
isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske br. Pž-4865/17-2 od 3. listopada 2018., kojom je djelomično
potvrđena, te djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna
služba u Slavonskom Brodu br. P-408/16-16 od 12. svibnja 2017., u sjednici održanoj
21. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske br. Pž-4865/17-2 od 3. listopada 2018., te presuda Trgovačkog
suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu br. P-408/16-16 od 12. svibnja
2017., te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od
47.408,07 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 15. srpnja
2016. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude,
uplatom na račun Državnog proračuna (toč. I.). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu
iznosa od 18.171,48 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (toč. II.).
Tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.400,00 kn (toč.
III.).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je
prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. (toč. I.). Uvažena je žalba tužitelja i
preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. i III. na način da je
naloženo tuženiku da tužitelju isplati i iznos od 18.171,48 kn, sa zateznom kamatom
tekućom od 15. srpnja 2016. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci
drugostupanjske presude, sve uplatom na račun Državnog proračuna (toč. II.1.).
Odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. II.2.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl.
382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
– dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanja za koja tuženik smatra da su važna jer
odluka u sporu ovisi o rješenju postavljenih pitanja, a koja su važna za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se
reviziju prihvatiti, pobijanu drugostupanjsku odluku preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja u
cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti
revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske
presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili
postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3.
čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba
određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno
navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti
razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
7. Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:
„Koji se zakon primjenjuje u konkretnoj pravnoj situaciji da li Zakon o
osiguranju RH koji je vrijedio u vrijeme nastanka štetnog događaja ili Zakon o
mirovinskom osiguranju RH ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu RH?
Što je šteta koju treba platiti tuženik?
Da li u konkretnom slučaju zastara nastupa nakon pet ili nakon tri godine od
nastanka štetnog događaja?“
8. Kao razlog važnosti tuženik ukazuje na presudu revizijskog suda br. Rev-1889/01,
kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7199/13 i Pž-
10507/13. Nadalje tuženik se poziva i na odluku revizijskog suda br. Rev-110/10 i
Rev-791/11, a glede roka zastare.
9. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti
odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje su bile na snazi u vrijeme kada je
nastala šteta na tužitelja, dakle u vrijeme isplate pojedinih iznosa invalidske mirovine
osiguraniku tužitelja. Kod toga se za razdoblje od 1. kolovoza 2011. do 31. prosinca
2013. primjenjuje čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br.
102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07,
35/07, 40/10 i 121/10), a u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. ožujka 2016. Zakona
o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14 i 33/15).
10. Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova u protivnosti je sa shvaćanjem
revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-
5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-264/22 od 19. travnja 2022. Naime, u tim odlukama
je izraženo shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za
mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na
ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne
novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 152/14 – dalje: ZOOP).
11. Naime, odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje
obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog
osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u
granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Kod toga se pod stvarnom
štetom u smislu st. 2. istog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi
učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos
mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine
prema st. 3. određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike
između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
Stoga iz navedene odredbe jasno proizlazi odgovor na prva dva postavljena pitanja
da se primjenjuju odredbe ZOOP, a da se stvarna šteta utvrđuje u visini razlike
između invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u rješenjem HZMO i invalidske
mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj povrede na radu.
12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi
odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu, pa je već radi toga valjalo
ukinuti obje nižestupanjske odluke primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, te predmet
vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
13. U nastavku postupka nižestupanjski sudovi će voditi računa o odredbi čl. 27.
ZOOP, te utvrditi ima li tužitelj pravo potraživati štetu od tuženika, pri čemu će se, u
slučaju ako se utvrditi da tužitelj to pravo ima, visina procjenjivati u skladu sa st. 3. čl.
27. ZOOP.
14. Isto tako nižestupanjski sudovi će ponovno odlučiti o prigovoru zastare, vodeći
računa o praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-110/10), te u slučaju ako
smatraju da je takvu praksu potrebno promijeniti dati jasne i razumljive razloge za
promjenu prakse revizijskog suda.
15. Novom odlukom odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.
Zagreb, 21. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Kontrolni broj: 06531-f4298-2591b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.