1              Poslovni broj: 4 Kž-68/2023-6

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-68/2023-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. Ć., zbog kaznenih djela iz članka 278. stavka 1. i članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenog D. Ć., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj K-107/2019 od 22. rujna 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbijaju se žalbe okrivljenog D. Ć. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1.               Prvostupanjskom presudom okrivljeni D. Ć. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11 i prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, činjenično opisanih izrekom te presude, te mu je za kazneno djelo iz članka 278. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem članka 51. stavka 2. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

 

2.              Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan oštećenom E. m. d.o.o. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti iznos od 3.126,54 EUR / 23.556,90 kn, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje na parnicu.

 

3.              Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kn, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

4.              Protiv presude podnio je žalbu okrivljeni D. Ć., po braniteljici V. M., odvjetnici iz V., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5.              Također je protiv presude podnio žalbu okrivljeni D. Ć. i po braniteljici S. S., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjenim sucem, podredno, da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe. U ovoj žalbi okrivljenik je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

6.              Odgovor na žalbe okrivljenika podnio je državni odvjetnik u kojima je predloženo da se žalbe okrivljenika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

7.               Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

 

8.              Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, okrivljenik i braniteljica okrivljenika, odvjetnica S. S.

 

9.              Žalbe okrivljenog D. Ć. nisu osnovane.

 

10.              Prije svega treba istaknuti da se žalbe koje je podnio okrivljenik po braniteljicama, odvjetnicama V. M. i S. S., sadržajno u bitnome obje međusobno podudaraju i nadopunjuju, pa će biti razmatrane kao jedna žalba.

 

11.              U navodima žalbi žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08, članka 468. stavka 3. ZKP/08 i članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

12.              Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 jer optužba nije prekoračena. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je izmjenama u činjeničnom opisu izreke pobijane presude u odnosu na mjesta gdje se okrivljenik koristio kreditnom karticom Diners i u odnosu na oštećenika, ostao u okviru opisa djela iz optužnice, a prvostupanjska presuda se odnosi upravo na djelatnost za koju je okrivljenik terećen optužnim aktom i ne predstavlja neko drugo djelo. Iz ovih je razloga razumljivo i dostatno obrazloženje prvostupanjskog suda da je intervencijom u činjenični opis kaznenih djela isti samo preciziran prema utvrđenom činjeničnom stanju tijekom dokaznog postupka. Naime, iz obrasca E. c. c. d.o.o. – analitike člana za okrivljenika, proizlazi da je okrivljenik kreditnu karticu Diners koristio u O., M. i V., a temeljem ugovora o cesiji proizlazi da je E. c. c. ustupio svoje potraživanje po kartici koja glasi na ime D. Ć. tvrtki E. m. d.o.o. Z. koja je u ovom postupku i postavila imovinskopravni zahtjev. Dakle, prvostupanjski sud nije povrijedio subjektivni i objektivni identitet optužbe intervencijom u činjenični opis kaznenih djela.

 

13.              Također suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o utvrđenju svih odlučnih činjenica u kojima nema znatnog proturječja niti su razlozi proturječni s izrekom pobijane presude te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Prvostupanjski je sud ocijenio dokaznu građu te iznio jasne i potpune razloge o utvrđenju kaznenopravne odgovornosti okrivljenog D. Ć.

 

14.              Žalitelj također smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer je pogrešno primijenio odredbu članka 407. stavka 3. ZKP/08. Ovu povredu žalitelj nalazi u tome da je pri donošenju presude sudjelovao sudac koji nije neposredno ispitao svjedoka A. K. i u slučaju potrebe mu postaviti pitanje radi razjašnjenja, već je njegov iskaz pročitao.

 

15.              Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 407. stavka 3. ZKP/08, a što je utjecalo na presudu. Prije svega, odredbom članka 407. stavka 3. ZKP/08 propisano je da rasprava mora iznova početi i svi se dokazi moraju ponovno izvesti, ako se rasprava drži pred drugim predsjednikom vijeća. Navedeno vrijedi i u slučaju ako je odgoda trajala dulje od tri mjeseca.

 

16.              U konkretnom slučaju, raspravni sudac je pročitao iskaz svjedoka A. K. temeljem članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08, dakle izveo je dokaz, jer je svjedok A. K. ispitan na raspravi 14. rujna 2016. u prisutnosti stranaka pa tako i okrivljenika i njegove braniteljice, odvjetnice V. M. koja je na toj raspravi i ispitala svjedoka. Iz ovih razloga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

17.              Suprotno tvrdnji žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud savjesno ocijenio sve navedene dokaze u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta te je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela opisana u izreci pobijane presude.

 

18.              Okrivljenik je iznio obranu pred državnim odvjetnikom i na raspravi. Prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom, iskazao je da je vlastoručno potpisao pristupnicu za članstvo u E. c. c. d.o.o. i u istoj je ispunio svoje podatke te da u to vrijeme nije bio zaposlen u tvrtki S. d.o.o., a nikada nije vidio isplatnu listu te tvrtke. Iskazao je da mu nije poznato gdje je A. K. predao dokumente da se njemu odobri kreditna kartica Diners. Na raspravi je djelomično odstupio od tog svog iskaza na način da je iskazao da se na zahtjevu za pristupnicu u članstvo E. c. c. ne nalazi njegov potpis, a da se u inkriminirano vrijeme nalazio na liječenju na psihijatriji te da je J. J. i A. K. kada su mu dolazili u posjet dao svoju osobnu iskaznicu.

 

19.              Kada je prvostupanjski sud savjesno analizirao iskaze okrivljenika i doveo ih u vezu, prije svega s iskazom svjedoka A. K. te u vezu s dokumentacijom koja prileži spisu, tada je pravilno utvrdio da iskaz okrivljenika koji je dao na raspravi kada negira da bi osobno potpisao zahtjev za izdavanje Diners Club kartice i da je uz taj zahtjev priložio obračun plaće za mjesec prosinac 2014. iz kojeg neistinito proizlazi da je u inkriminirano vrijeme bio zaposlenik tvrtke S. d.o.o. R., nije vjerodostojan.

 

20.              Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je E. c. c. podnesen zahtjev za izdavanje Diners Club kartice te da je kao podnositelj zahtjeva označen D. Ć., da je uz ovaj zahtjev priložen i obračun plaće za mjesec prosinac 2014. tvrtke S. d.o.o. R. iz kojeg je neistinito proizlazilo da je okrivljenik zaposlenik te tvrtke, iako u to vrijeme nije bio zaposlen te nije imao nikakva primanja i da je na ime D. Ć. izdana Diners Club kartica te je korištenjem iste nastao dug od 23.556,90 kn.

 

21.              Prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao iskaz svjedoka A. K. te ga je pravilno ocijenio uvjerljivim, vjerodostojnim i dosljednim. Iz iskaza svjedoka, između ostalog, proizlazi da je pred njim okrivljenik potpisao zahtjev za izdavanje Diners Club kartice i da mu je dao zahtjev i dokumentaciju koju on nije pregledavao, a što je sve po njegovoj zamolbi odnio u poštu.

 

22.              Iz ovih razloga, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je upravo okrivljenik potpisao zahtjev za izdavanje Diners Club kartice. Iskaz okrivljenika da je sve ovo učinio na nagovor A. K. kako bi on koristio njegovu karticu i ovaj drugostupanjski sud nalazi u potpunosti nelogičnim i neživotnim, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

23.              Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge okrivljenika da se kao svjedok ispita J. J., vlasnik i direktor tvrtke S. d.o.o. R., provođenje grafološkog vještačenja na okolnost utvrđenja skriptora koji je ispunio zahtjev za pristupnicu i autentičnosti potpisa na zahtjevu te da se izvrši suočenje svjedoka A. K. i okrivljenika na okolnosti iz optužnog akta. Za takvu odluku, prvostupanjski sud je dao jasne, detaljne i argumentirane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

 

24.              Žalitelj također u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje nepotpuno utvrdio jer spisu predmeta ne prileže slipovi s potpisima okrivljenika za kupljenu robu. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio da je upravo okrivljenik koristio svoju Diners karticu, a što on djelomično i priznaje, a ne i svjedok A. K. kako to tvrdi. Naime, svjedok A. K. čiji iskaz je pravilno prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, decidirano je iskazao da nije koristio karticu okrivljenika. Osim toga, u navodima žalbe okrivljenik tvrdi da je zahtjev za izdavanje kartice predan u vrijeme kada je boravio na psihijatrijskom liječenju u bolnici V., a što dovodi u pitanje njegovu ubrojivost prilikom zaprimanja kartice i u vrijeme nastanka troškova po istoj. U prilog tvrdnje dostavio je uz žalbu otpusnicu bolnice V. Međutim, takva tvrdnja žalitelja nije točna. Prije svega, iz spomenute otpusnice proizlazi da je okrivljenik bio na liječenju od 22. prosinca 2014. do 14. siječnja 2015., dakle, na liječenju je bio prije počinjenja ovih kaznenih djela. Jednako tako, u tijeku trajanja ovog kaznenog postupka okrivljenik ni na koji način nije doveo u sumnju svoju ubrojivost. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da su ovakve tvrdnje okrivljenika isključivo usmjerene na otklanjanje njegove kaznene odgovornosti te nisu ničim potkrijepljene.

 

25.              Dakle, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenih djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11 i prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 jer je okrivljenik lažnu ispravu uporabio kao pravu te s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini. Za svoje utvrđenje o objektivnim i subjektivnim obilježjima ovih kaznenih djela, prvostupanjski je sud dao u svemu argumentirane i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

 

26.              Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i te je okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Ispravno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio da je otac dvoje maloljetne djece, da je nezaposlen i bez imovine, dok mu je otegotnom okolnošću cijenio njegovu raniju osuđivanost, odnosno da je do sada devet puta osuđivan za kaznena djela, a od kojih i za istovrsno kazneno djelo krivotvorenja isprave. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika, a posebno utvrđenu otegotnu okolnost dosadašnje višestruke osuđivanosti te dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenih kaznenih djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora te ga primjenom članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Da se samo u konkretnom slučaju kaznom zatvora od 10 (deset) mjeseci može postići svrha kažnjavanja proizlazi i iz njegove upornosti u činjenju kaznenih djela te činjenice da do sada izricane mu kazne, tako i kazne bezuvjetnog zatvora, očito nisu djelovale na njega da prestane činiti kaznena djela. Izrečena kazna po prvostupanjskom sudu i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je u konkretnom slučaju adekvatna stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

27.              Ispitana  je  pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2.

ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbi nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08 odbiti žalbe okrivljenika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

             

U Zagrebu 21. veljače 2023.