1

Poslovni broj: 2 UsI-750/2022-19

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 UsI-750/2022-19

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz F., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. M., odvjetnik iz N., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, kojeg zastupa službena osoba M. Lj., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova posljedice priznate ozljede na radu, 21. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II-502-03/21-01/752, Urbroj: 338-01-06-05-22-15 od 10. lipnja 2022.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-502-03/21-01/752, Urbroj: 338-01-06-05-22-15 od 10. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA: UP/I-502-03/21-04/43, URBROJ: 338-14-02-01-21-4 od 7. listopada 2021., kojim tužitelju bolest po dijagnozi šifre prema MKB-10: M53.1 nije priznata posljedicom priznate ozljede na radu nastale dana 2. listopada 2019., pod dijagnozom šifre MKB-10: S40.0, kao niti sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj posljedice priznate ozljede na radu.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako tuženik u konkretnom slučaju nije postupio po presudi ovoga suda poslovni broj 2Us I-159/2022-8 od 17. svibnja 2022., već je donio istovjetno rješenje i ponovno odbio žalbu tužitelja. Ponvalja kako u provedenom postupku liječničko povjerenstvo nije imalo uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju tužitelja, a posebno nalaz liječnika H. J., specijaliste ortopeda, od 21. listopada 2021., koji ukazuje da je kod tužitelja kliničkom i radiološkom obradom utvrđeno kako je glavnina tegoba u ramenu podrijetla C kralježnice, zbog čega je tužitelj upućen na pregled neurokirurga te je operacijski liječen. Dakle, navedeni specijalist ortoped tužiteljevu dijgnozu šifre prema MKB-10: M53.1 dovodi u izravnu uzročno posljedičnu vezu s ozljedom na radu koju je zadobio 2. listopada 2019. Pojašnjava kako je ozljedu na radu zadobio udarcem metalnom šipkom u područje desnog ramena te je inicijalnim pregledom utvrđena bolnost ramena i ograničena pokretljivost, postavljena imobilizacija i nastavljeno liječenje. Tužitelj se od trenutka udarca žalio na bolove u kralježnici, na što su mu liječnici odgovorili da se radi o posljedicama zadobivenog udarca, a da će bolovi proći protekom vremena te mu kao terapiju preporučili tablete protiv bolova. Uslijed kontinuiranih bolova u kralježnici ortoped je dana 30. srpnja 2020. inicirao pregled MR vratne kralježnice te je nakon pregleda neurokirurg utvrdio ekstruziju i.v. diska C5-C6 lijevo te je indiciran operativni zahvat, koji je i izvršen. Dakle, naknadno je liječenjem, kontrolama i pretragama utvrđena ozljeda koja je u izravnoj povezanosti sa pretrpljenom ozljedom na radu. Pojašnjava kako je laik i kako se u svom postupanju rukovodio uputama liječnika te da na strani tužitelja nema odgovornosti što liječnici nisu odmah utvrdili ozljedu kralježnice i krenuli s liječenjem. Na te okolnosti predlaže izvođenje dokaza svojim saslušanjem. Smatra da su vještačenje proveli vještaci koji nemaju odgovarajuću specijalnost i da su u ponovnom postupku u izradi nalaza i mišljenja sudjelovali dvoje istih liječnika i to K. L. i S. S. pa se radi o apsurdnoj situaciji da vještaci koji su dali raniji nalaz i mišljenje, sada vrše kontrolu tog istog nalaza. Ističe i kako su vještaci izašli iz okvira postavljenog zadatka, budući komentiraju presudu kojom je poništeno ranije rješenje tuženika i kompetenciju opunomoćenika tužitelja. Predlaže da se tijekom upravnog spora izvede dokaz provođenjem medicinskog vještačenja u svezi postojanja uzročno – posljedične veze između tužiteljeve ozljede i dijagnoze šifre prema MKB-10: M53.1 i ozljede na radu od 2. listopada 2019. Posebno osporava stajalište vještaka kako je ozljeda tužitelja uzrokovana degenerativnom bolešću vratne kralježnice te ističe da za navedeno nema nikakvih dokaza, budući tužitelj do ozljede na radu, a kada je imao 36 godina, nije imao nikakvih zdravstvenih tegoba, a posebno ne tegoba s kralježnicom. Zbog navedenog tužitelj predlaže sudu poništavnje osporavane odluke tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je u ponovnom postupku u cijelosti postupio po presudi ovoga suda poslovni broj 2 Us I-159/2022-8 od 17. svibnja 2022. te da je upotpunio postupak na način što je u odnosu na sporne okolnosti proveo novo vještačenje po drugostupanjskom tijelu vještačenja. Ističe i kako je novo osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, da se isto temelji na pribavljenom nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 9. lipnja 2022. kojim je ocijenjeno da se dijagnoza šifre prema MKB-10: M53.1 ne može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu kao izravna posljedica već priznate ozljede na radu od 2. listopada 2019. Ukazuje da je cervikobrahijalni sindrom uzrokovan kroničnom degenerativnom bolešću vratne kralježnice, a ne kontuzijom ramena te da se radi o degenerativnim promjenama koje se ne mogu dovesti u uzročno – posljedičnu vezu s udarcem u rame. Poziva se i na odgovarajuću sudsku praksu, odnosno presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3887/19-2 od 16. listopada 2019., a u kojoj je zauzeto stajalište kako se degenerativna stanja kralježnice koja predstavljaju stečenu predispoziciju, ne mogu utvrditi kao posljedica priznate ozljede na radu. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Podneskom od 1. rujna 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te ustraje na stajalištu kako je sporna dijagnoza posljedica priznate ozljede na radu i da se počevši od ozljeđivanja tužitelj žalio na bolove u kralježnici. Smatra da kao laik ne može snositi odgovornost što ga liječnici odmah nakon zadobivene ozljede nisu počeli liječiti i u odnosu na bolove u kralježnici. U prilog svojih tvrdnji dostavio je nove nalaze u svezi liječenja kralježnice.
5. Podnesak tužitelja i novi nalazi dostavljeni su tuženiku na očitovanje te je isti dostavio dopunu nalaza, mišljenja i ocjene, a u kojoj se ističe da novi nalazi nemaju utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, budući se kontuzijska ozljeda desnog ramena ne može uzročno – posljedično povezati sa kroničnom degenerativnom bolešću vratne kralježnice.
6. Navedeni podnesak tuženika s dopunom nalaza i mišljenja dostavljen je tužitelju na očitovanje te se isti nije očitovao.
7. Dana 27. rujna 2022. i 14. veljače 2023. kod ovoga suda održana su ročišta za raspravu u nazočnosti tužitelja osobno i njegovog opunomoćenika te službene osobe tuženika.
8. Na ročištu za raspravu održanom 27. rujna 2022. tužitelj je ostao kod tužbe i svih navoda iz iste te je predložio izvođenje dokaza provođenjem neovisnog medicinskog vještačenja na sporne okolnosti.
9. Službena osoba tuženika se protivila izvođenju navedenog dokaza, budući je smatrala da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.
10. Sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja i to po vještaku specijalisti ortopedu.
11. Stoga je nakon izrade pismenog nalaza i mišljenja, zakazano novo ročište za raspravu, koje je održano 14. veljače 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, uz opunomoćenika i službene osobe tuženika te stalnog sudskog vještaka dr. V.W..
12. Opunomoćenik tužitelja je izjavio da ostaje kod uložene tužbe i svih navoda iz iste, dok je službena osoba ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga.
13. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je izveden dokaz provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. V. W..
14. Sud nije usvojio dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem i provođenjem novog dokaza medicinskim vještačenjem, budući je sud prvenstveno mišljenja kako se saslušanjem tužitelja ne bi utvrdile nikakve nove činjenice od odlučne važnosti za ovaj upravni spor, a uzimajući u obzir da je tužitelj pregledan prilikom provođenja medicinskog vještačenja u ovom upravnom sporu. Nadalje, sud je stajališta kako tužitelj provedeno medicinsko vještačenje i njegovu ocjenu ničim nije doveo u dvojbu, već ga samo paušalno osporava, obzirom da nije zadovoljan ocjenom vještaka pa kako isto vještačenje može poslužiti kao odgovarajuća podloga za donošenje zakonite odluke, to je i daljnje izvođenje dokaza u ovom upravnom sporu nepotrebno.
15. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti dokaze koji nisu potrebni za pravilno rješenje upravnog spora.
16. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
17. Osporavana odluka tuženika donijeta je u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 2 UsI-159/2022-8  17. svibnja 2022., a kojom presudom je poništeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/21-01/752, Urbroj: 338-01-06-05-22-05 od 3. siječnja 2022. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.
18. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je sud utvrdio kako je preuranjen zaključak tuženika, odnosno liječničkog povjerenstva da je sporna bolest uzrokovana degenerativnom bolešću vratne kralježnice, a ne kontuzijom ramena, jer je taj zaključak doveden u dvojbu navodima tužbe pa je i sud mišljenja da tuženik treba dodatno razmotriti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja. Zbog toga je predmet bilo potrebno vratiti na ponovni postupak, tijekom kojega će se provesti novo vještačenje, a predmet kojega će biti cjelokupna medicinska dokumentacija tužitelja.
19. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut poradi zahtjeva tužitelja, u skladu s odredbom članka 34. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14., 154/14.,79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18. i 41/19., nastavno: Pravilnik). U istom zahtjevu traži se priznavanje dijagnoze bolesti, šifra prema MKB-10: M53.1 posljedicom ozljede na radu, koju je osiguranik zadobio 2. listopada 2019.
20. U prilogu predmetnog zahtjeva dostavljena je medicinska dokumentacija i zdravstveni karton tužitelja.
21. Povodom zahtjeva, koji je u smislu odredbe 40. stavka 2. Pravilnika podnijet odgovarajućoj područnoj službi tuženika, prema mjestu prebivališta tužitelja, pokrenut je i proveden postupak za utvrđivanje i priznavanje posljedice priznate ozljede na radu.
22. Člankom 53. Pravilnika propisano je da je posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije (stavak 1.).
23. Odredbom članka 56. stavka 1. Pravilnika propisano je da se na osnovi provedenog postupka iz članka 54. ovog Pravilnika osiguranoj osobi izdaje rješenje u upravnom postupku kojim se odlučuje o priznavanju, djelomičnom priznavanju ili nepriznavanju oštećenja zdravlja kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolesti, a osnovom kojeg joj pripadaju ili ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom 2. te stavkom 2. i 3. ovog Pravilnika.
24. U provedenom postupku, a smisleno odredbi članka 127. stavak 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13. i 98/19., nastavno: Zakon) provedeno je stručno-medicinsko vještačenje o pravu osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
25. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva u prvom stupnju KLASA: UP/I-502-03/21-04/43, URBROJ: 338-14-43-21-3 od 20. rujna 2021. ocijenjeno je da se dijagnoza šifre prema MKB-10: M53.1, cervikobrahijalni sindrom lijevo, ne može povezati s priznatom ozljedom na radu jer nije uzročno-posljedično povezana s priznatom ozljedom na radu pod šifrom prema MKB-10: S40.0. Ovo iz razloga što se radi o dijagnozi uzrokovanoj kroničnim degenerativnim promjenama vratne kralježnice.
26. Na temelju tog nalaza, mišljenja i ocjene, a smisleno odredbi članka 51. stavak 2. Pravilnika, donijeto je citirano prvostupanjsko rješenje od 7. listopada 2021. putem kojega tužitelju bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10: M53.1 (cervikobrahijalni sindrom lijevo) nije priznata kao posljedica priznate ozljede na radu od 2. listopada 2019. te mu nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj posljedice ozljede na radu, u svezi navedene dijagnoze.
27. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je naloženo provođenje vještačenja po liječničkom povjerenstvu Direkcije tuženika.
28. Obzirom da je predmet citiranom predmetom vraćen na ponovni postupak tuženiku, to je isti u izvršenju navedene presude naložio izradu novog nalaza, mišljenja i ocjene, u skladu s uputama suda.
29. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika, KLASA: UP/II-502-03/21-01/752, URBROJ: 338-01-10-04-22-14 od 9. lipnja 2022. utvrđeno je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju da je tužitelj 2. listopada 2019. zadobio udarac metalnom šipkom u područje desnog ramena. Inicijalnim pregledom utvrđena je bolnost ramena i ograničena pokretljivost, a RTG je isključio koštanu traumu te je postavljena imobilizacija omčom. Indicirana je fizikalna terapija i UZV ramena. Daljnjim pregledima utvrđena je zadebljana tetiva SSP i SSC s tekućinom u peritenonu te je vidljiva parcijalna ruptura. Radi nastavka tegoba indiciran je pregled ortopeda te je uslijed daljnjih bolova naložen MR desnog ramena. Nalaz MR artrografije od 6. srpnja 2020. pokazao je pliće erozije posterolateralnog aspekta glave humerusa tetiva te početnu leziju artikulacijske strane. Na pregledu kod ortopeda 30. srpnja 2020. evidentirani su bolovi u vratu i trnci prstiju, zbog čega je indiciran MR vratne kralježnice, EMNG i pregled fizijatra. EMNG nalaz od 16. prosinca 2020. pokazao je blagu radikulopatiju lijevo C6-C8 te kroničnu neurogenu leziju desno srednje teške razine u sklopu radikulopatije i pridružene moguće posttraumatske lezije. Iz kontrolnog pregleda ortopeda od 28. siječnja 2021. i dalje su navedene tegobe, dok iz nalaza neurokirurga od 9. ožujka 2021. proizlazi bolnost oba gornja ekstremiteta. Utvrđeno je da se radi o degenerativnim promjenama ostalih segmenata cervikalne kralježnice pa je indiciran operativni zahvat, koji je i izvršen 13. svibnja 2012. Postooperativna rehabilitacija je provedena uz djelomičnu regresiju tegoba. Ortoped indicira vježbe i fizikalnu terapiju, a neurokirurg kontrolni MR vratne kralježnice. Vještaci utvrđuju da se radi o cervikobrahijalnom sindromu, koji je kronični bolni sindrom uzrokovan degenerativnom bolešću vratne kralježnice, zbog čega je tužitelj i liječen te se ne radi o posljedicama uzrokovanim kontuzijskom ozljedom desnog ramena. U pogledu nalaza ortopeda Hrvoja Jurkovića od 21. listopada 2021., radi kojeg je predmet vraćen na ponovni postupak vještaci utvrđuju kako u istome nije utvrđena nikakva uzročno – posljedična veza između udarca u rame i degenerativne bolesti kralježnice, koja je uzrok cervikobrahijalnog sindroma. Stoga su mišljenja da navedena bolest nije uzročno posljedično povezana s priznatom ozljedom na radu te da to ne proizlazi iz medicinske dokumentacije u spisu niti se ista bolest može priznati tužitelju na način kako to isti traži u tužbi.
30. Prvostupanjsko tijelo i tuženik su u cijelosti prihvatili navedeno činjenično stanje utvrđeno od strane nadležnih tijela vještačenja iz upravnog postupka te utvrdili da isti mogu poslužiti kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja.
31. Također, nakon što je tužitelj tijekom upravnog spora dostavio novu medicinsku dokumentaciju u svezi liječenja predmetne bolesti, tuženik je zatražio dopunu nalaza, mišljenja i ocjene drugostupanjskog tijela vještačenja te su isti dana 9. rujna 2022. utvrdili da nova medicinska dokumentacija nema utjecaja na utvrđeno činjenično stanje u pogledu medicinskih činjenica te da se ne radi o uzročno – posljedičnoj vezi s pretrpljenom ozljedom na radu.
32. Budući da je tužitelj u cijelosti osporavao utvrđenja vještaka u upravnom postupku, kao i pravilnost provedbe samog postupka, sud je radi utvrđivanja spornih činjenica proveo sudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku liječniku specijalistu ortopedu V. W. dr. med.
33. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 10. studenog 2022. utvrdio da je tužitelju priznata ozljeda na radu od 2. listopada 2019., kada je zadobio udarac u desno rame na radnom mjestu. Liječenje je provedeno uredno i po adekvatnim specijalistima uz opsežnu dijagnostičku obradu. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da se tek na pregledu ortopeda izvršenom 30. srpnja 2020., prvi put žalio na tegobe s vratnom kralježnicom. Tada je učinjen MR vratne kralježnice koji je ukazao na ekstruziju diska na nivou C5/C6 lijevo, uz politopne degenerativne promjene malih zglobova kralježnice. Radi tog stanja pacijent je i operiran po nadležnom neurokirurgu. Zbog toga vještak zaključuje kako navedeno stanje nije uzročno – posljedično povezano niti se može povezati sa ozljedom zadobivenom 2. listopada 2019.
34. S obzirom na to da je tužitelj u očitovanju imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je na ročištu održanom 14. veljače 2023. iznio usmenu dopunu nalaza i mišljenja, u kojem je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 10. studenog 2022. te se očitovao na primjedbe tužitelja.
35. Na pitanje opunomoćenika vještak je izjavio da iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj dobio udarac šipkom na području desnog ramena radi čega je liječen. Tek devet mjeseci nakon ozljede navodi tegobe s vratom, što je vidljivo iz medicinske dokumentacije i anamneze. Navedena ozljeda ne može za posljedicu imati ekstruziju diska vratne kralježnice. Udarac je u području desnog ramena, a stanje vratne kralježnice je s lijeve strane. Ekstruzije diska su uvijek posljedice degenerativnih promjena. Na MR vratne kralježnice vidljive su na više nivoa degenerativne promjene. Navedeni udarac nije mogao potaknuti te bolove, jer je udarac zadobiven u rame, iako se to nikada ne može isključiti, ali u konkretnom slučaju nije došlo do udarca u vrat koji bi mogao uzrokovati takve bolove uz napomenu da bi klinička slika izgledala puno drugačije. Da je došlo do akutne hernije diska u svezi udarca u vrat, radilo bi se o stanju koje bi momentalno eskaliralo i zahtijevalo hitno liječenje, a što ovdje nije bio slučaj. Tužitelj ranije nije bolovao i imao problema s vratnom kralježnicom, a na pitanje da li su ti bolovi nastali uslijed udarca, ponavlja kako se dijagnoza uspostavila 9 mjeseci nakon udarca i kako se nije radilo o akutnom stanju odmah nakon udarca, već se radi o stanju uslijed degenerativnih promjena, a koje stanje se razlikuje od osobe do osobe te se bolovi pojavljuju na način opisan u svakom pojedinačnom slučaju. Da se u medicinskoj dokumentaciji i navelo kako je odmah poslije udarca došlo do bolova u predjelu vratne kralježnice, isto se također ne bi moglo uzročno posljedično povezati s ranijim događajem, već bi se gledala kompletna klinička slika zbog čega su ti bolovi nastali. U pogledu nalaza dr. Hrvoja Jurkovića, a koji je bio predmet u ovom sudskom sporu, želi naglasiti kako je iz istog nalaza vidljivo da se tužitelj javio i liječio uslijed boli u ramenu, a da su se naknadno pojavili bolovi u vratnoj kralježnici te je dr. J. uputio tužitelja kao pacijenta da liječenje nastavi po neurokirurgu, uslijed tih bolova. Dr. J. je uputio na navedeno liječenje pa ponavlja kako je do udarca došlo u desnom ramenu, dok su se simptomi pojavili na lijevoj strani te je zbog toga mišljenja da nema uzročno posljedične veze, odnosno laički rečeno kod tužitelja su se tijekom liječenja ozljede desnog ramena, koja se nesporno dogodila, pojavili degenerativni problemi s vratnom kralježnicom i bolovi u svezi istog. Da i tužitelj nije zadobio ozljedu ramena, bolovi vratne kralježnice bi se u jednom trenutku pojavili jer na to upućuje MR kao objektivan nalaz.
36. Tuženik nije stavio nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju, budući je i nadalje stajališta kako postoji uzročno – posljedična veza između bolesti kralježnice i ozljede na radu od 2. listopada 2019.
37. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i izrađen u skladu s pravilima struke na temelju medicinske dokumentacije tužitelja, a nalaz i mišljenje je u cijelosti suglasan s utvrđenjima vještaka u upravnom postupku.
38. Prigovori tužitelja otklonjeni su od strane vještaka na održanoj raspravi te je vještak na jasan i argumentiran način, pozivajući se na medicinsku dokumentaciju koja egzistira u spisu, otklonio sve prigovore u svezi postojanja uzročno – posljedične veze između bolesti kralježnice i ozljede na radu od 2. listopada 2019.
39. Naime, zaključci vještaka kako su se tegobe kod tužitelja javile tek devet mjeseci nakon ozljede na radu te kako je ozljeda na radu nastala udarcem u području desnog ramena, dok su se degenerativni problemi s vratnom kralježnicom i bolovi pojavili na lijevoj strani te da bi se ti bolovi kao posljedica pojavili odmah nakon udarca, jer bi se radilo o akutnom stanju, koje bi se odmah trebalo liječiti, su životni i logični te utemeljeni na medicinskoj dokumentacije u spisu. Također, vještak je na nedvosmislen način iznio stajalište kako su ekstruzije diska uvijek posljedice degenerativnih promjena te da je MR kralježnice jasno pokazao kliničku sliku ekstruzije diska na nivou C5/C6 lijevo uz politopne degenerativne promjene malih zglobova kralježnice. Ukazao je i kako je iz nalaza dr. H. J., koji je bio sporan u ranijem upravnom sporu, vidljivo da je tužitelj upućen na liječenje po neurokirurgu pa u tom nalazu nema ničega spornog niti bi se putem istoga ukazivalo na postojanje sporne uzročno – posljedične veze. Dakle, predmetni bolovi uslijed degenerativnih problema s vratnom kralježnicom kod tužitelja su nastali tijekom liječenja zadobivene ozljede na radu, ali isti nisu u uzročno – posljedičnoj vezi s pretrpljenom ozljedom na radu.
40. Stoga je vidljivo da iz medicinske dokumentacije proizlazi kako se ozljeda pod dijagnozom šifre prema MKB-10:M53.1 ne može priznati posljedicom priznate ozljede na radu nastale 2. listopada 2019., jer iz dokumentacije nije razvidno da je dijagnoza MKB-10:M53.1 nastala istom ozljedom na radu (prilikom ozljeđivanja), već se radi o degenerativnim promjenama kralježnice koje uzrokuju bolove, a što je sve potvrđeno i ocjenom vještaka pa je i sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da su javnopravna tijela pravilno provela postupak, da su pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje te pravilno primijenila materijalno pravo.
41. Imajući u vidu navedeno, osporavane odluke tuženika ocjenjuje se zakonitom te je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao u izreci presude.
42. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
43. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki 2. izreke presude.

 

U Osijeku 21. veljače 2023.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.