- 1 -              Rev 1139/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1139/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz B. L., Đ., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. C. d.o.o., Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1720/22-2 od 19. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2939/15-112 od 22. ožujka 2022., u sjednici održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da su tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27.10.2015. i tuženikova Odluka od 16.11.2015. kojom odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, nedopuštene i nezakonite.

 

2. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 01. veljače 2009., raskida se s danom donošenja prvostupanjske presude.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu od 6 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih tužiteljici prije otkazivanja Ugovora o radu sa zateznim kamatama od dana donošenja tužbe pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 28/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje HNB, za pet postotnih poena.

 

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuju Hrvatska Narodna Banka, za pet postotnih poena, počevši od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.", kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužiteljici M. J. naknaditi tuženiku N. C. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 21.195,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu presude u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u točki I/1 i I/2 izreke.

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u točkama I/3 i I/4 izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP obzirom da je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja.

 

9. Revidentica iznosi svoju ocjenu dokaza i osporava primjenu odredbe čl. 8. ZPP, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

 

10. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena i  zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao i naknadu parničnih troškova.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prodavačice temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2009.,

 

- da između stranaka nije sporno da je 28. prosinca 2014. izvršena redovna godišnja inventura za 2014., tijekom koje je sačinjen Popis robe na dan 31. prosinca 2014. i Izvješće prema kojem je stanje robe u prodavaonici 1. siječnja 2015. bilo usklađeno s knjigovodstvenim stanjem,

 

- da je 2. listopada 2015. D. I. radio kontrolu prodavaonice u N.-P. o. ..., u kojoj je tužiteljica radila kao prodavačica uz još dvije djelatnice te je utvrdio stanje robe, koje mu nije bilo logično, kao i da postoji veliki udio povrata pa je temeljem takve kontrole direktor tuženika odredio provođenje izvanredne inventure,

 

- da je Odlukom direktora tuženika od 9. listopada 2015. imenovana popisna komisija,

 

- da je inventura trajala tri dana i to od 10. do 12. listopada 2015. te da su istoj bile prisutne tužiteljica i ostale dvije djelatnice iz prodavaonice,

 

- da iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku V. Z., koje je provedeno kako bi se potvrdila ispravnost provođenja inventure od strane tuženika, proizlazi da se, u slučaju nemogućnosti izdavanja računa putem fiskalne blagajne, račun treba izdati u skladu s Općim poreznim zakonom, Pravilnikom o porezu na dohodak i Zakonu o fiskalizaciji, s time da je tuženik, Odlukom o pravilima slijednosti numeričkih brojeva ručnih računa od 14. siječnja 2013. te Obavijesti broj: 1/13 od 17. siječnja 2013., dao naputak, kojim se jasno opisuje postupak izdavanja ručnih računa iz Knjige računa i to na način da se takvi računi mogu kupcima izdati jedino iz Knjige računa, koja mora biti ovjerena u Poreznoj upravi te takav račun mora biti potpuno ispunjen svim podacima, koje zahtjeva obrazac,

 

- da su knjigovodstveno financijska vještačenja oba vještaka potvrdila da su zaposlenice tuženika, koje su radile u prodavaonici P. o. u N., a jedna od njih je bila i tužiteljica, sačinjavale fiktivne izlazne račune s robom na koju se provodila akcija (sniženje), da su potom istu robu kroz storno (račun – stavke na računu) po punoj cijeni vraćale na stanje, a što je bilo protivno uputama poslodavca i čime je prouzročena materijalnu štetu poslodavcu,

 

- da je ukupno izdano devet računa iz Knjige računa, za koju ne postoji dokaz o ovjeri od strane nadležne Porezne uprave te niti jedan račun ne sadrži sve zakonom propisane podatke i nisu fiskalizirani,

 

- da su u prodavaonici N. postojale dvije Knjige računa ovjerene od strane Porezne uprave i to serijskog broja .... i ...,

 

- da se na računima nalazi štambilj s naznakom prodavaonice u N. iz čega, kao izvjesno, proizlazi da su ti računi zaista i izdani u toj prodavaonici, a isti su izdani iz Knjiga računa serijskog broja: ..., ...., ..., .... i ..., za koje nema dokaza da su ovjerene od strane Porezne uprave, što znači da su računi izdani protivno pozitivnim zakonskim propisima, a tužiteljica je kao jedna od prodavačica odgovorna za izdavanje te je bila dužna postupati u skladu internim uputama tuženika o izdavanju ručnih računa,

 

- da se izdavanje računa iz Knjige računa, koje nisu ovjerene i za koje su protupropisno tužiteljica i ostale dvije djelatnice držale i koristile u prodavaonici, može osnovano smatrati protivnim odgovornom poslovanju,

 

- da tužiteljica nadalje ne osporava da za 34 para obuće ukupne vrijednosti 7.583,00 kn nisu izdani fiskalni računi, tj. ne osporava da se roba nalazila izvan prodavaonice bez izdanih računa, ali je, neovisno o činjenici da je članovima sindikata odobravana kupnja na temelju potvrde o kreditnoj sposobnosti, takvu kupnju robe trebalo blokirati u blagajni i kupcu izdati fiskalni račun, kao što to osnovano tvrdi tuženik, što je tužiteljici, moralo biti poznato,

 

- da je radničko vijeće dalo suglasnost na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici.

 

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužiteljica počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa (čl. 41. toč. 1. i 2. Pravilnika o radu), koja je neminovno dovela i do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca, u odnosu na tužiteljicu kao prodavačicu, slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu kao neosnovan (čl. 116. st. 1. Zakona o radu - ''Narodne novine'' broj 93/14 – dalje: ZR), a posljedično tome i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete (čl. 125. ZR).

 

13. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

14. Revidentica osporava zakonitost provedenog savjetovanja s radničkim vijećem jer da radničko vijeće nije odlučivalo u punom sastavu od pet članova već je odluku donijelo radničko vijeće u sastavu od tri člana. Tužiteljica smatra da nije ispunjena formalna zakonitost otkaza u smislu čl. 150. st. 1. ZR, a  u vezi s čl. 32. st. 1. Pravilnika o radu tuženika kojim je propisano da radničko vijeće ima pet članova.

 

14.1. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano je da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

 

14.2. Nesporno je da se poslodavac, ovdje tuženik obratio radničkom vijeću u vezi savjetovanja s predmetnim otkazom radnici, ovdje tužiteljici čime je ispunio obvezu koju propisuje odredba čl. 150. st. 1. ZR, a kojom odredbom nije propisano da radničko vijeće odlučuje u punom sastavu. Stoga ovaj sud smatra da je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da kada je sjednici prisustvovala većina članova radničko vijeća savjetovanje je provedeno na zakonit način.

 

15. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbe čl. 116. st. 1. ZR, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer je i prema shvaćanju ovog suda tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog čega je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu kao svoju radnicu i ocijenio da je radni odnos nemoguće nastaviti.

 

15.1. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda pravilna je i ocjena drugostupanjskog suda da je tuženik obveznik fiskalizacije u smislu odredbe čl. 3. Zakona o fiskalizaciji ("Narodne novine" broj 133/12 - dalje: ZOF), te da prodaja obuće članovima sindikata nije djelatnost u smislu odredbe čl. 5. ZOF, u odnosu na koju bi tuženik bio izuzet od obveze fiskalizacije (čl. 7. ZOF).

 

16. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 21. veljače 2023.