Poslovni broj: 19 Gž-24/2023-2

1

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Prosenice, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. M. iz V. I. bb, zastupane po punomoćniku mr. sc. I. B., odvjetniku iz Z., …, 2) M. S.-S. zastupane po privremenom zastupniku R. I. M., odvjetniku iz Z., …, 3) I. R. iz R. S., N. B., …, osobno i kao nasljednik D. R., 4) V. R. iz B., R. S., …, 5) J. M. iz O., …, i 6) V. M. iz O., …, tužitelji pod 5) i 6) kao nasljednici M. M., protiv tuženika: 1) V. Š. iz B., P., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva K., V. i partneri iz Z., …., 2) M. L. iz V. I., …, 3) D. L. iz Z., …, i V. I. …, 4) H. A. iz Z., …, 5) S. B. iz V. I. …, 6) V. K. iz Z., …, 7) P. K. iz Z., … i Z., …, 8) D. K. iz Z., … i …, tuženici pod 6)- 8) kao nasljednici L. K., 9) M. B. iz Z., …, OIB: …, 10) A. B. iz Z., …, OIB: …,i 11) E. Š. iz R., …, OIB: …, uz sudjelovanje tužiteljice glavnog miješanja S. K. iz U., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Z., …, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja da je ugovor raskinut, odlučujući o žalbama tužiteljice pod 1) i tužiteljice glavnog miješanja Stanislave Kombure, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-308/2022 od 21. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se žalba tužiteljice pod 1) M. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-308/2022 od 21. lipnja 2022. u toč. I, II i V izreke.

II Odbija se žalba tužiteljice glavnog miješanja S. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-308/2022 od 21. lipnja 2022. u dijelu pod toč. III, IV i V izreke.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              I Odbacuje se žalba tužiteljice pod 1) M. M. u odnosu na toč. III i IV izreke, kao nedopuštena.

 

              II Odbacuje se žalba tužiteljice glavnog miješanja S. K. u odnosu na toč. I i II izreke, kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

              „I.Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između N. L. S., kao primateljice uzdržavanja, i tuženika V. Š., kao davatelja uzdržavanja, dana 11. prosinca 2000. godine, ovjeren u spisu Općinskog suda u Zadru poslovni broj R2-1173/2000, Ov-159/2000.2 26 P-308/2022

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. prosinca 2000. godine sklopljen između N. L. S. kao primateljice uzdržavanja i tuženika V. Š. kao davatelja uzdržavanja, a koji je dana 13. prosinca 2000. godine ovjeren kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem R2-1173/2000, OV-159/2000."

III. Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja S. K. koja glasi: "Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između N. L. S. i V. Š. dana 11. prosinca 2000. godine, ovjeren kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem R2-1173/200, OV-159/200, što su tuženici M. L., kao nasljednik N. L. S. i V. Š. dužni priznati, slijedom čega se utvrđuje u odnosu na iste tuženike, da je tužiteljica S. K. (OIB: …) temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ugovor potvrđen od javnog bilježnika S. H. 8. prosinca 2008. godine, pod poslovnim brojem ovjere Ov-1780/08, stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva za cijelo: -na čes. zem. 3532, površine 736 m2, upisane u z.k. ul. … k.o. Z. – u naravi stambena katnica u Z. u ulici …, što tu tuženici priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini za cijelo, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, kao i naknaditi pričinjeni parnični trošak."

IV. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja S. K. koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između N. L.-S. i V. Š. dana 11. prosinca 2000. godine, ovjeren kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem R2-1173/200, OV-159/200, što su tuženici M. L., kao nasljednik N. L. S. i V. Š. dužni priznati, slijedom čega se utvrđuje u odnosu na iste tuženike, da je tužiteljica S. K. (OIB: …) temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ugovor potvrđen od javnog bilježnika S. H. 8. prosinca 2008. godine, pod poslovnim brojem ovjere Ov-1780/08, stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva za cijelo: -na čes. zem. 3532, površine 736 m2, upisane u z.k. ul. … k.o. Z. – u naravi stambena katnica u Z. u ulici …, što tu tuženici priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini za cijelo, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, kao i naknaditi pričinjeni parnični trošak."

V. Nalaže se tužiteljima ad 1-6 i tužiteljici glavnog miješanja naknaditi tuženiku ad. 1. Vlatku Šariću parnični trošak od 76.875,00 kuna u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika ad. 1. da mu tužitelji ad. 1-6 i tužiteljica glavnog miješanja naknade parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 76.875,00 kuna iz toč. V. izreke ove sudske odluke, a do zatraženog iznosa troška postupka od 121.250,00 kuna, tj. za iznos od 44.375,00 kuna.“

2. Protiv citirane presude u toč. I., II., III., IV. i V. izreke žalbu je izjavila tužiteljica pod 1) M. M. iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima, izneseni razlozi su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud nije dao ocjenu, a ni obrazložio dokaze izvedene tijekom postupka, osim što ih je reproducirao, što i nije učinio na pravilan način. Selektivno je navodio samo dijelove iskaza svjedoka koji idu u prilog utvrđenjima suda, iako je bio dužan objektivno iznijeti sve dijelove iskaza svjedoka koji se odnose na odlučne činjenice. Ne zna se što je sud zaključio iz uvida u dopis odvjetnice M., dopis odvjetnice B., odnosno uvidom u spise prvostupanjskog suda broj P-2022/10, P-1842/13 i O-854/10. Uvidom u predmet poslovni broj P-2022/10 mogao je utvrditi kako je i zašto došlo do poremećaja odnosa između prednice tužitelja i V. Š.. Iz dopisa odvjetnice B. upućenom V. Š. proizlazi da on od samog početka nije uredno izvršavao svoje obveze prema primateljici uzdržavanja, a isto tako nema riječi o događaju dokumentiranom od strane policije, a koji se odnosi na prijavu V. Š. protiv N. S. za pokušaj ubojstva. Tuženik ne spori da je od kolovoza 2007. prestao izvršavati Ugovor o doživotnom uzdržavanju i kad se uzme u obzir činjenica da je primateljica uzdržavanja umrla 26. svibnja 2010., ostvarene su zakonske pretpostavke za raskid ugovora. U čl. V predmetnog Ugovora ugovoreno je da će tuženik pod 1) i članovi njegove obitelji boraviti u prizemnom stanu kuće i na taj način svakodnevno ispunjavati ugovorne obveze. Ključna su dva pojma: boravak u kući i svakodnevna skrb. Nesporno je među strankama da su N. L. - S., kao primateljica uzdržavanja i V. Š., kao davatelj uzdržavanja 11. prosinca 2000. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nesporan je sam sadržaj ugovora i preuzete obveze ali je bilo sporno jesu li se obveze izvršavale na ugovoreni način. Smatra da je između ugovornih strana ugovorena životna zajednica kao bitan element te je tuženik pod 1) svoje obveze imao ispunjavati osobno ili posredno putem supruge i sina, na način da boravi u prizemnom stanu. Potpuna prehrana kakva je ugovorena znači doručak, ručak i večeru, pripremu čaja, kave i napitaka tijekom dana, a ukoliko se radi o bolesti, i noću, pa se ugovorne obveze prema čl. 2. Ugovora mogu ispunjavati samo kroz životnu zajednicu u istoj kući. Takva je zajednica izričito ugovorena, jer se, s obzirom na ostali sadržaj, ugovor ne bi mogao izvršavati. Tuženik pod 1) je s obitelji živio na otoku, ali i prije toga, svoje obveze nije izvršavao svakodnevno, već je njegova supruga dolazila svaki drugi dan. Prava volja ugovornih strana može se zaključiti i iz iskaza svjedoka J. Š., odvjetnika koji je sastavljao ugovor, pa nema dvojbe da je ugovorena životna zajednica i da je bilo razumno očekivanje primateljice uzdržavanja da se davatelj uzdržavanja s obitelji brine o njoj svakodnevno. Davatelj uzdržavanja nije živio u kući primateljice uzdržavanja pa joj pripada pravo zahtijevati raskid ugovora. Osim toga, V. Š. nije uredno izvršavao svoje obveze. Niti on, a ni njegova supruga kod primateljice uzdržavanja nisu dolazili nedjeljom uopće, pa se postavlja pitanje tko joj je tada osiguravao prehranu, brinuo o higijeni, odjeći i obući. Nesporna je činjenica da je V. Š. 2006. primateljicu uzdržavanja prijavio policiji za prijetnju. Nije pokrenut kazneni postupak protiv nje i postavlja se pitanje kako je moguće da ona prima uzdržavanje od osobe koja ju je lažno prijavila policiji za prijetnje smrću. Ona nikada nije bila kažnjavana, niti imala problema s policijom, a u starosti je doživjela od osobe od koje je očekivala da s njom živi, brine i uzdržava je, prijavu za kazneno djelo prijetnje, koja je očito bila neosnovana, ali ju je uznemirila. Prvostupanjski je sud morao razmotriti da li su odnosi davatelja i primateljice uzdržavanja postali trajno i teško poremećeni te da li je mogla od davatelja uzdržavanja primati i jesti hranu, piće, tražiti od njega da živi u njezinoj kući, sve u kontekstu odredbe čl. 583. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Činjenica da je primateljica uzdržavanja smatrala kako je tuženik pod 1) truje, ukazuje na prestanak odnosa povjerenja, nužan da bi jedna osoba doživotno uzdržavala drugu. Osim toga, kako bi davatelj uzdržavanja, ukoliko je bio dužan boraviti u kući samo dok ispunjava obveze iz čl. II Ugovora te obveze mogao ispunjavati iz prizemlja, ako primateljica uzdržavanja živi na katu kuće. Ono što je prednica tužitelja željela reći je da je čl. V ugovoreno da davatelj uzdržavanja mora svakodnevno ispunjavati svoje obveze iz čl. II. i pritom nužno boraviti na katu kuće gdje joj je trebalo davati hranu i brinuti se o higijeni. Sve to ukazuje da je bilo nužno da davatelj uzdržavanja nužno boravi na katu kuće, a kad obavi svoje dnevne obveze, bio je dužan živjeti u prizemlju. Nagrada za takvu skrb, dostupnu od 0 - 24 h je bila vrijedna kuća u Z.. Zašto bi se u Ugovor uopće stavljao termin boravak, ako bi on podrazumijevao tek presvlačenje odjeće i odlazak na gornji kat, a ne trajniji životni aranžman. U predmetnom je postupku trebalo utvrditi je li volja ugovornih strana bila da davatelj uzdržavanja ili druge osobe iz Ugovora trebaju živjeti s pok. primateljicom uzdržavanja u njezinoj kući, jer je bitna volja ugovornih strana. Znakovito je da je tuženik pod 1) još 2003., kad ga je primateljica uzdržavanja upozorila da se ne drži Ugovora, bio svjestan da je ugovoreno boraviti u kući primateljice uzdržavanja. Godine 2004. je ponovno došlo do nesuglasica između ugovornih strana, pa se primateljica uzdržavanja putem odvjetnice B. obratila davatelju uzdržavanja da se pomire, da počne izvršavati ugovorne obveze ili sporazumno raskinu Ugovor. Sam tuženik je naveo kako ga je tužiteljica u travnju 2004. pozvala da počne plaćati režije i da joj je tuženik naveo da će to činiti. To je tek djelomično činio, jer je plaćao tek neke režije, ali ne sve, pa je dopisom od 30. kolovoza 2004. primateljica uzdržavanja pozvala ga da počne izvršavati ugovorne obveze. Dopisom od 17. studenoga 2008. po punomoćnici A. M. tuženik je pozvan da sporazumno raskinu ugovor i angažiraju vještaka koji bi izračunao tuženikova ulaganja u kuću, odnosno izvršene popravke, pa kako nije postupio po tom dopisu, jednostrano je raskinut ugovor. Prvostupanjski je sud pogriješio kada je u potpunosti isključio iskaze svjedoka u utvrđivanju pitanja jesu li ugovorne strane ugovorile zajednički život. Iskaz svjedoka M. S. ima svoju težinu, pogotovo jer nije zainteresiran za predmetnu kuću. Tuženik pod 1) je svojim ponašanjem doveo do toga da su se odnosi između njega i primateljice uzdržavanja poremetili u tolikoj mjeri da izvršavanje Ugovora više nije bilo moguće. Postavlja se pitanje da li bi stara i nemoćna žena od 84 godine prijetila pištoljem bilo kome i imala interesa zbog takvog ponašanja izvrgavati se kaznenom progonu. Jedini cilj takvog postupanja bio je predstaviti primateljicu uzdržavanja kao agresivnu osobu, isključivo odgovornu za neizvršavanje predmetnog Ugovora. Neshvatljivo je kako je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka S. P. i N. P. s kojima je primateljica uzdržavanja bila u lošim odnosima ili iskaz svjedoka P. I. koji je živio u S. P., udaljenom 20 km. Prvostupanjski se sud uhvatio za jednu rečenicu iskaza primateljice uzdržavanja u kojoj je navela da nikada nije pozvala tuženika da prespava kod nje. Prilikom davanja iskaza bila je u dobi od 88 godina, sjećanje je nije najbolje služilo, a nedugo zatim je i umrla. Međutim, sud nije prihvatio ni njezine navode da davatelj uzdržavanja nije izvršavao svoje obveze, pogotovo ne svakodnevno. U više je navrata pozivala tuženika pod 1) da izglade odnose i počne izvršavati svoje obveze, ali se njihov odnos toliko pogoršao da je u kolovozu 2007. prestalo izvršavanje ugovornih obveza. Činjenica je da je tuženik pod 1) u vrijeme zaključenja Ugovora živio u Z., a 2003. s obitelji se preselio u mjesto B. na otoku P.. Prvostupanjski je sud morao cijeniti tu činjenicu i utvrditi da li su tako promijenjene okolnosti relevantne za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Prvostupanjski sud pogrešno tumači pravila o teretu dokaza i tuženik je bio taj koji je trebao dokazati da je primateljica uzdržavanja kriva za činjenicu da nije izvršavao ugovorne obveze. Sve i kada bi se uzelo da je ona kriva za poremećaj odnosa ugovornih strana, trebalo je raspraviti pojam nepodnošljivosti zajedničkog života kao razloga za raskid ugovora. Od 2006. godine primateljica uzdržavanja više nije primala tuženika pod 1) u kuću, a od 2007. ni njegovu suprugu V., ali ga je nakon toga pozvala da sporazumno riješe nastalu situaciju i da mu plati naknadu za ulaganje. Tuženik pod 1) je i sam u svom iskazu od 3. travnja 2017. naveo da je bio spreman raskinuti ugovor, pristao je na raskid, da se kuća proda i on isplati, pa je u tu svrhu angažiran i vještak P., međutim, tuženik je iz njemu znanih razloga odustao od raskida. Primateljica uzdržavanja je nakon kolovoza 2007. poživjela još tri godine, za koje vrijeme ju je uzdržavala tužiteljica glavnog miješanja. Nitko ne spori da je tuženik pod 1) pomagao primateljici uzdržavanja i imao određene troškove, ali je to daleko od ugovorenog i primateljica uzdržavanja bila je spremna korektno mu nadoknaditi te troškove. Međutim, on je želio kuću, što potvrđuje i činjenica da je nasilno provalio u kuću nakon njezine smrti, dok je ta nekretnina bila u mirnom posjedu tužiteljice glavnog miješanja, što je i potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2022/10 od 18. lipnja 2012. Tuženik pod 1) nije izvršavao svoje obveze, preselio se na P., nekoliko puta ga je pozivala da počne izvršavati obveze i nakon sedam godina odlučila ugovor raskinuti. Između primateljice uzdržavanja i davatelja uzdržavanja došlo je do trajno poremećenih odnosa zbog čega je imala pravo tražiti raskid ugovora pa čak i u situaciji da nije ugovorena zajednica života. Primateljici uzdržavanja kao osobi starije životne dobi, trebala je osoba koja će joj stalno biti pri ruci i o njoj brinuti, pa je stoga s tužiteljicom glavnog miješanja zaključila novi Ugovor o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg je ona živjela s primateljicom uzdržavanja i svakodnevno je uzdržavala sve do njezine smrti. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja, odnosno ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv citirane presude u toč. I., II., III., IV. i V. žalbu je izjavila i tužiteljica glavnog miješanja S. K. iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je 19. veljače 2021. u spis dostavljen podnesak odvjetnika I. K. iz Z. kojim je prijavio punomoć za zastupanje i otkaz punomoći odvjetniku B. Z., što je evidentirano u spisu 23. veljače 2021. Međutim, od dana prijave punomoći pa sve do donošenja presude punomoćnik tužiteljice glavnog miješanja nije pozivan na rasprave niti je sudjelovao u predmetnom sporu. Kako o tome sud prvog stupnja nije vodio računa, tužiteljicu je u sporu zastupao punomoćnik kojem je punomoć opozvana, pa je takvim postupanjem suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 99. te 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. Dana 4. srpnja 2022. punomoćnik tužiteljice glavnog miješanja je nazvao prvostupanjski sud, zatražio objašnjenje i nakon provjere činjenice da u spisu postoji uredna punomoć, dozvoljen mu je pristup predmetu. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U dopuni žalbe tužiteljica glavnog miješanja S. K. navela je da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku kao i bitnu povredu iz čl. 8. istog Zakona. Prvostupanjski sud u toč. 30. obrazloženja presude navodi koje je dokaze izveo, ali nije dao njihovu ocjenu niti ih obrazložio. Isto tako, nije ocijenio iskaze tuženika saslušanih kao stranke, pa je ostalo nepoznato što je sud zaključio uvidom u dopis od 22. rujna 2008., 7. studenog 2000., 30. kolovoza 2004., Izvješće PU Z. 7. travnja 2021. te uvidom u spise prvostupanjskog suda. Uvidom u parnični spis P-2022/10 razvidan  je razlog zašto je došlo do poremećaja odnosa između pok. N. i V. Š., o čemu sud ne govori. Nesporna je između parničnih stranaka jedino činjenica da su 11. prosinca 2000. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju te sadržaj tog ugovora i preuzete obveze, dok je sporno da li su obveze izvršavane na ugovoreni način, o čemu u spisu ne postoje dokazi koji bi potvrdili da je tuženik pod 1) kao primatelj uzdržavanja osobno ili preko svoje supruge te obveze izvršavao. Sam je tuženik naveo da se ugovor izvršavao na način da je njegova supruga dolazila svaki drugi dan, išla u nabavu, čistila kuću, a on održavao dvorište te je svaki mjesec odlazila po lijekove. Odlučna je činjenica da li je ugovorena životna zajednica primateljice uzdržavanja i davatelja uzdržavanja jer žaliteljica (tužiteljica glavnog miješanja) smatra da iz svih izvedenih dokaza proizlazi kako je ugovorena životna zajednica kao bitan element spornog ugovora. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19)  i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), na koju u žalbi ukazuje tužiteljica glavnog miješanja S. K., odnosno prvostupanjski sud nije svojim nezakonitim postupanjem onemogućio je u raspravljanju.

7.1. Naime, tužiteljica glavnog miješanja S. K. u predmetnoj je pravnoj stvari za zastupanje u postupku opunomoćila B. Z., odvjetnika iz Z., te svoju kćer M. K. (čl. čl. 89. a st. 3. ZPP). Podneskom od 19. veljače 2021. izvijestila je sud prvog stupnja da opoziva punomoć za daljnje zastupanje svoje kćeri M. K. te navela da će je umjesto nje (M. K.) u postupku zastupati punomoćnik I. K., odvjetnik iz Z., prema punomoći od 18. veljače 2021. ( l.s. 360).

7.2. Dakle, tužiteljica glavnog miješanja nije opozvala punomoć odvjetniku B. Z., pa je prvostupanjski sud i nadalje, postupajući sukladno odredbe čl. 138. ZPP, na ročišta pozivao tog punomoćnika, koji je na ročišta i pristupao.

7.3. Odredbom čl. 138. st. 2. ZPP propisano je da kada stranka ima više zakonskih zastupnika, odnosno punomoćnika, dostava se pismena obavlja samo jednom punomoćniku i time se smatra da su obaviješteni svi punomoćnici te stranke. Kako u spisu nema podataka o otkazu ili opozivu punomoći odvjetnika B. Z., za zaključiti je da su tužiteljicu glavnog miješanja u predmetnoj parnici zastupala dva punomoćnika, odvjetnika (B. Z. i I. K.) te je dostavom poziva jednom od njih (B. Z.) udovoljeno pretpostavkama o urednoj dostavi i sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

8. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ukazuju žalbe, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda može ispitati.

9. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

9.1. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti njihova pravna i činjenična osnova.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zakonskih nasljednika N. L. - S. za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim dana 11. prosinca 2000. i ovjerenim pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj R2-1173/2000 Ov-159/2000 između njihove prednice N. L. - S. ud. Š., kao primateljice uzdržavanja i tuženika pod 1) V. Š. pok. V. kao davatelja uzdržavanja, kao i eventualni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je isti Ugovor raskinut.

11. Predmet spora je i tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja S. K. radi raskida istog Ugovora o doživotnom uzdržavanju te njezin eventualni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je isti Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. prosinca 2000. raskinut, čime da je stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, stambenoj kući u Z. izgrađenoj na čest. zem. 3532 k.o. Z., što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da ishodi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime, za cijelo.

12. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice glavnog miješanja S. K. za podnošenje tužbe radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. prosinca 2000. sklopljenog između N. L.-S. i V. Š. kao ugovornih strana, jer ona nije stranka Ugovora kojeg traži raskid niti je pozvana na nasljedstvo iza smrti primateljice uzdržavanja N. L. S., jer nije njezina nasljednica, pa joj ne pripada pravo pobijanja predmetnog Ugovora, prema odredbi čl. 125. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje: ZN), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 254. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 14/19 ).

13. Naime, samo ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor ili od suda zahtijevati raskid ugovora, a s obzirom da je u konkretnome predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. prosinca 2000. sklopljen između pok. N. L. - S. i tuženika pod 1) V. Š., a ne i tužiteljice glavnog miješanja S. K., ona nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o tome što je u procesnom smislu tužbu podnijela kao tzv. tužbu glavnog miješanja, po čl. 198. ZPP, u tijeku parnice radi utvrđenja raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. prosinca 2000., koju je pokrenula prednica tužitelja N. L.-S., kao primateljica uzdržavanja.

14. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da je prednica tužitelja N. L.-S. dana 11. prosinca 2000. kao primateljica uzdržavanja zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom pod 1) V. Š. pok. V. iz B., kao davateljem uzdržavanja, prema kojem se u čl. I Ugovora primateljica uzdržavanja obvezala ostaviti u nasljedstvo davatelju uzdržavanja svoje nekretnine (stambenu katnicu s okućnicom u Z. izgrađenoj na čest. zem. 3532 k.o. Z. te obiteljsku grobnicu u Z.), dok se davatelj uzdržavanja V. Š. u čl. II Ugovora obvezao doživotno uzdržavati N. L.-S. u njenoj kući u Z., …, i to na način da primateljici uzdržavanja osigura: ''a) potpunu prehranu, brinuti o higijeni, odjeći i obući, te pomagati i u svim drugim svakodnevnim potrebama primaoca uzdržavanja, b) brinuti o udobnosti stanovanja primaoca uzdržavanja, u njegovoj kući u Z., …, a u tu svrhu redovno održavati kako prostorije u kojima primalac uzdržavanja stanuje, tako i stambenu zgradu, c) brinuti o održavanju grobnice u Z., d) u slučaju bolesti primaoca uzdržavanja ovom osigurati potrebnu njegu, liječenje, nabavljati potrebne lijekove te po potrebi i bolničko liječenje, sve o trošku davaoca uzdržavanja i e) u slučaju smrti primaoca uzdržavanja, po izričitoj želji primaoca uzdržavanja, ovog kremirati te urnu položiti u porodičnu grobnicu u Z., …, sve o trošku davaoca uzdržavanja'' (l.s. 4),

- da su čl. V. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. prosinca 2000. ovjerenim pred Općinskim sudom u Zadru broj Ov-159/2000 od 13. prosinca 2000. ugovorne strane navele da su ''suglasne da davalac uzdržavanja svoje obveze uzdržavanja ispunjava osobno i neposredno prema primaocu uzdržavanja ili pak posredno preko svoje supruge Š. V. i sina Š. Š., koji će boraviti u prizemnom stanu zgrade u Z., …, te na taj način svakodnevno ispunjavati sve ugovorom preuzete obveze uzdržavanja prema primaocu uzdržavanja" (l.s. 5), i

- da je tuženik pod 1) prednicu tužitelja uzdržavao sve od zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do kolovoza 2007. kada je primateljica uzdržavanja promijenila bravu na ulaznim vratima svoje kuće,od kojeg vremena je tuženik pod 1) prestao dolaziti u kuću prednice tužitelja.

15. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom zaključio da između N. L.-S. kao primateljice uzdržavanja i V. Š. kao davatelja uzdržavanja Ugovorom od 11. prosinca 2000. nije bila ugovorena zajednica života, odnosno nije ugovoreno da stranke žive zajedno. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelji u postupku nisu dokazali da tuženik pod 1) kao davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoje obveze prema Ugovoru te da tužitelji kao zakonski nasljednici primateljice uzdržavanja neosnovano zahtijevaju raskid tog Ugovora. Svoj zaključak obrazlaže time da se Ugovor o doživotnom uzdržavanju izvršavao gotovo 7 godina, sve od prosinca 2000. pa do kolovoza 2007. te da je do prestanka izvršavanja obveze davatelja uzdržavanja došlo izričitom odlukom primateljice uzdržavanja N. L.-S., bez da je ona prethodno za to ishodila suglasnost davatelja uzdržavanja i to iz razloga jer je tuženik pod 1) i nadalje imao ključeve kuće, da je primateljica uzdržavanja promijenila bravu; nakon gotovo godinu i pol dana otkada je tuženiku pod 1) i supruzi uskratila mogućnost da ispunjavaju obveze po Ugovoru, pa zaključuje da krivnja za neispunjenje obveze uzdržavanja nije na tuženiku pod 1), već se ona ima sagledati kroz postupanje primateljice uzdržavanja kada je u kolovozu 2007. promijenila bravu na ulaznim vratima i onemogućila im (tuženiku pod 1) i njegovoj supruzi V.) pristup u kuću.

16. Prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja osnovano zaključio da N. L. - S. i V. Š. U. o doživotnom uzdržavanju od 11. prosinca 2000. nisu ugovorili zajednicu života. Iz odredbe čl. V. Ugovora, ne proizlazi da su ugovorne strane ugovorile obvezu davatelja uzdržavanja da prebiva u kući primateljice uzdržavanja, jer u toj odredbi nije izričito i jasno navedeno da će davatelj uzdržavanja "živjeti" u prizemnom stanu obiteljske kuće primateljice uzdržavanja. Na takav zaključak ukazuje i sama prednica tužitelja N. L. - S. koja je u svom stranačkom iskazu, koji je dokaz izveden prije svih ostalih dokaza, jasno navela da nije nikad "tražila od tuženika niti od njegove supruge da prespavaju u stanu u prizemlju", iz razloga "jer nije mi bilo potrebno niti su oni ikad prespavali" (l.s. 40.).

16.1. Osim toga, tuženik pod 1) je u svom stranačkom iskazu naveo da "stan nije bio osposobljen za stanovanje", iako ga je "u nekoliko navrata pokušao osposobiti za stanovanje".

17. Svjedok M. S. u svom je svjedočkom iskazu naveo, glede zajedničkog života ugovornih strana da je primateljica uzdržavanja "u početku tražila da oni tu stanuju", ali da kasnije "nije htjela da itko dolazi" (l.s. 171).

18. Svjedokinja E. P., susjeda prednice tužitelja koja ima neposrednih saznanja o odnosu ugovorih strana, jer je "pok. N. bila prijateljica njezine bake I., pa su se njih dvije često viđale" (l.s. 164.), u svom je iskazu navela da ni stan u prizemlju u kojem je, prema tvrdnji žalitelja, tuženik pod 1) sa suprugom V. trebao živjeti "...nije bio takav da se u njemu može živjeti, imao je samo kauč i stolić, trebalo je donijeti štednjak, stolice, frižider" (l.s. 165.), što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja S. P. te je glede opremljenosti stana u prizemlju navela da u kuhinji u prizemlju kuće "nije bilo ničega" (l.s. 186.).

19. Svjedokinja V. Š. je glede stanja stana u prizemlju navela da je taj stan "bio ruševina" i devastiran te da im je upravo primateljica uzdržavanja u situaciji kada su htjeli taj stan urediti, kupiti štednjak i frižider rekla da "želi svoju intimu i da dok je živa ne želi da itko drugi živi u njezinoj kući" (l.s. 148.).

20. Tuženik pod 1) je u svom stranačkom iskazu naveo na koji način je izvršavao ugovorenu obvezu uzdržavanja prema primateljici uzdržavanja jer je njegova supruga V. svaki drugi dan dolazila, išla u nabavu, čistila kuću a on je održavao dvorište, sve do 2003., kada su se iz Z. preselili na P., u mjesto B., od kojeg je vremena njegova supruga V. svakoga dana, kako to sama tvrdi u svom iskazu dizala se u 5:30, putovala autobusom iz B. u P., a potom trajektom iz P. za Z. te bi u Z. bila u 7:30, a nazad se vraćala trajektom koji je iz Z. išao u 14:45 i u "kuću ne bi došla prije 16:00 sati" (l.s. 147.).

21. Upravo je svjedokinja V. Š. u svom iskazu opisala način na koji je izvršavan Ugovor o doživnotnom uzdržavanju, jer je upravo ona, kako je sama i navela "podnijela najveći teret" te je iskazala da je "prve tri godine bilo sve u redu", svaki dan je dolazila u kuću primateljice uzdržavanja ujutro i "bila do dva sata popodne", te da su se problemi javili kad je Ugovor vidio M. S., od kojeg vremena "je nastala borba" te joj je iza toga primateljica uzdržavanja "zatvorila vrata kuće i nije me htjela primati" (l.s. 148.)

22. Svjedok S. P., glede ispunjenja obveze uzdržavanja u svom je iskazu navela da "zna da je ovdje prisutni V. Š. i njegova supruga vječito tamo boravili, da su gledali danas pok. N. S. i njenog supruga Š., te da su se brinuli oko te kuće, održavali vrt, sve što je trebalo"(l.s.185.). Nadalje, u svom je iskazu navela i to da je upravo M. S. rekao da bi trebali stanovati u kući te su odgovorili da pristaju na to i počeli su plaćati sve režije, osim televizije, telefona i dopunskog zdravstvenog osiguranja.

23. Suglasno njezinom iskazu svjedočio je i P. I. te na okolnosti ispunjenja obveze davatelja uzdržavanja naveo je da nikada nije vidio nikog drugog da se brine o obitelji S. "osim obitelji Š. nikog drugog nisam vidio da dolazi". Potvrdio je da je osobno vidio da je tuženik pod 1) radio oko kuće, uređivao vrt, pripremao zimnicu, cijepao drva (l.s. 174.).

24. Svjedok F. P., svjedočeći na okolnosti ispunjenja obveze davatelja uzdržavanja iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju naveo je da je viđao tuženika pod 1) i njegovu suprugu "da dolaze u kuću N. do 8.mjeseca 2007. godine" čega se dobro sjeća jer je tada išao na kontrolu kod liječnika, a "viđao je gđu. od Š. kako bi 3 ili 4 puta dolazila do ulaznih vrata u kuću, ona bi kucala na ta vrata no N. joj nije htjela otvoriti". Glede učestalosti dolazaka tuženika pod 1) u kuću prednice tužitelja naveo je da je viđao suprugu tuženika pod 1) da u kuću primateljice uzdržavanja dolazi "nekad oko 6:30, nekad u 7:00, a nekad 7:30", te da je "kroz ovih sedam godina gđa. Šarić dolazila svaki dan jer ih je viđao svaki dan" (l.s.188.).

25. Okolnosti konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne daju pravo tužiteljima tražiti raskid ugovora temeljem odredbe čl. 125. st. 3. ZN jer je, suprotno žalbenim navodima, za zaključiti da je prvostupanjski sud dostatno i temeljito raspravio sve odlučne okolnosti, valjano analizirao i ocijenio izvedene dokaze, posebno iskaze saslušanih svjedoka, te na temelju utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da nema uvjeta za raskid ugovora jer je tuženik pod 1) sve do kolovoza 2007., od vremena kada je primateljica uzdržavanja promijenila bravu ulaznih vrata kuće, ispunjavao svoje ugovorne obveze, a od kojeg vremena je prednica tužitelja odbijala primiti bilo kakvu pomoć od tuženika pod 1).

25.1. Na takav zaključak ukazuje i dopis tuženika pod 1) primateljici uzdržavanja od 14. kolovoza 2007. iz kojeg je razvidno da od nje traži da ne zatvara vrata i da ih pusti da rade svoj posao "po Ugovoru" (l.s. 14.), kao i dopis tuženika pod 1) putem punomoćnika, odvjetnika J. Š. od 12. studenoga 2007. iz kojeg je razvidno da upravo primateljica uzdržavanja otežava i onemogućuje ispunjavanje obveza davatelja uzdržavanja "na način da po njegovu dolasku ili po dolasku njegove supruge u vaš stan ne otključavate vrata ili pak da se prema ovima i nekorektno ponašate", pa pozivaju primateljicu uzdržavanja da im omogući pristup i ispunjenje svojih obveza.

26. Činjenica da je davatelj uzdržavanja V. Š. kazneno prijavio primateljicu uzdržavanja zbog posjeda pištolja, ne može se označiti kao uzrok a ni posljedica poremećenih odnosa primateljice i davatelja uzdržavanja.

26.1. Davatelj uzdržavanja, tuženik pod 1) V. Š. u svom stranačkom iskazu kojeg je dao na ročištu od 3. travnja 2017. iskazao je da je prednica tužitelja po kući počela nositi pištolj, što mu je rekla supruga, s tim da on prije i nije znao da ga ima, pa je otišao u policiju i to prijavio, slijedom čega je 13. lipnja 2006. u kuću primateljice uzdržavanja došla policija i oduzela joj ga kojom prigodom se utvrdilo da je pištolj doista bio napunjen sa 7 metaka, koji iskaz tuženika pod 1) je sukladan izvješću PU Z. od 21.lipnja 2006. i skladišnoj primki br. 53/06 od 20. lipnja 2006. (l.s. 383-387). U spisu nema dokaza da je tuženik pod 1) primateljicu uzdržavanja kazneno prijavio radi prijetnje ili pokušaja ubojstva, već tek za posjed pištolja, koji joj je doista i oduzet.

27. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sporni ugovor stranke nisu sporazumno raskinule jer za to nema dokaza u spisu. Naime, stranke sporazumno mogu uvijek raskinuti svaki ugovor, pa tako i Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Za sporazumni raskid ugovora zakon ne postavlja zahtjev za posebnom formom, osim u slučaju kada je ugovor već upisan u zemljišnoj knjizi, u kojem slučaju i raskid mora biti u pismenoj formi i potpisi stranaka moraju biti ovjereni.

28. S obzirom da nema sporazuma stranaka za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da nije ugovoreno da stranke žive zajedno, te da je davatelj uzdržavanja izvršavao svoju ugovornu obvezu, prvostupanjski je sud pravilno odlučio kada je odbio postavljeni glavni tužbeni zahtjev, kao i njihov eventualni zahtjev, kao i zahtjev tužiteljice glavnog miješanja S. K., kao neosnovan, iako je pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbu čl. 583. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18), s obzirom da je sporni Ugovor zaključen 11. prosinca 2000. kada je raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju bio reguliran odredbama ZN.

29. Naime, da bi se ugovor mogao raskinuti zbog neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja potrebno je da davatelj uzdržavanja svjesno izbjegava vršenje preuzetih obveza u namjeri da ih se oslobodi, što u konkretnome nije slučaj, pa se ne može tražiti raskid ugovora kada davatelj uzdržavanja ustraje na ispunjenju svoje obveze.

30. Prvostupanjski je sud isto tako pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP kada je tužiteljima i tužiteljici glavnog miješanja naložio da naknade tuženiku pod 1) prouzročeni parnični trošak, jer su u cijelosti podlegli u sporu.

31. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice pod 1) M. M. kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I, II i V izreke.

32. Isto tako trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice glavnog miješanja S. K. kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. III, IV i V izreke.

33. Žalbu tužiteljice pod 1) M. M. u odnosu na toč. III i IV izreke trebalo je odbaciti kao nedopuštenu, po čl. 367. st. 1. u svezi čl. 358. st. 3. ZPP, jer ona nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na taj dio presude, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I rješenja ovog drugostupanjskog suda.

34. Žalbu tužiteljice glavnog miješanja S. K. u odnosu na toč. I i II izreke pobijane presude trebalo je odbaciti kao nedopuštenu, po čl. 367. st. 1. u svezi čl. 358. st. 3. ZPP, jer ona nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na taj dio, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II rješenja ovog drugostupanjskog suda.

35. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu, u toč. VI izreke, ostaje neizmijenjena.

 

 

 

36. Isto tako, presuda suda prvog stupnja u odnosu na tužitelje pod 2) do 6) koji nisu izjavili žalbu, ostaje neizmijenjena.

 

 

U Zadru 21. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.