Poslovni broj 4 Gž-3409/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 4 Gž-3409/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Gradišek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. & Partneri u Z., protiv 1. tuženika Grada Z. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., 2. tuženika M. M. O. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. F., odvjetnica u Z., 3. tuženice M. F. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. O., odvjetnica u Z. i 4. tuženika A. J. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica K. D., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-614/21-7 od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Odbija se žalba tužitelja M. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-614/21-7 od 28. svibnja 2021.

 

              II Odbijaju se 2. tuženik M. M. O. i 3. tuženica M. F. sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

              "I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji stana broj … zaključen dana 31.5.1993. između I tuženika Grada Z. kao prodavatelja i N. M. (pravne prednice II tuženika M. M. O.) kao kupca, koji se nalazi u Z., na 1. katu zgrade koja je sagrađena za zk.č. 3001 k.o. G. Z., a sastoji se od 2,0 sobe i ostalih prostorija u površini od 63,03 m2.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg vlasničkog zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe upisa temeljem Ugovora iz toč. 1. pod brojem …, uz brisanje prava vlasništva s imena III tuženice M. F. (OIB: …) iz Z., i V tuženika A. J. (OIB: …) iz Z. u zemljišnim knjigama na stanu na I. (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 63,03 m2, ..., neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine zgrade mješovite uporabe br. 3a i 14 površine 475 m2 i dvorište površine 60 m2, Đ., sagrađena na zk.č. 3001, upisana u zk.ul. 4757 k.o. G. Z., koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-4).

3. Nalaže se tuženicima da nadoknade troškove parničnog troška tužitelju pod prijetnjom ovrhe, sve u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužitelju M. M. naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka i to I tuženiku Gradu Z. u iznosu od 2.500,00 kn, II tuženiku M. M. O. u iznosu od 2.250,00 kn, III tuženici M. F. u iznosu od 2.250,00 kn i IV tuženiku A. J. u iznosu od 2.250,00 kn, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredbi parničnog postupka kao i pogrešne odluke o troškovima postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. 2. i 3. tuženici se u odgovorima na žalbu protive navodima tužitelja i njegovu žalbu predlažu odbiti uz naknadu troška njihovih odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 142/22.- dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji stana kojega su 31. svibnja 1993. zaključili 1. tuženik kao prodavatelj i pravna prednica 2. tuženika kao kupac i to stana u Z., I kat zbog toga, što je tužitelj sa sada pok. A. B., kao zakonskom nasljednicom prvog nasljednog reda iza pok. V. B., koja je dana 12. lipnja 1997. podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine pa i predmetnog stana, kao kupac sklopio Ugovor o prodaji ove nekretnine 30. ožujka 2001. i Aneks tom Ugovoru 16. kolovoza 2015. a ujedno je i nasljednik pok. A. B. na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj O-902/19 od 4. lipnja 2019., jer je 1. tuženik raspolagao predmetnom nekretninom iako se radi o konfisciranom stanu a Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno, u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 53/90., 61/91. i 25/93. - dalje Zakon o zabrani) pod prijetnjom ništavosti zabranjivao raspolaganje konfisciranim nekretninama.

 

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev zbog toga što u vrijeme sklapanja osporenog Ugovora zaključenog između 1. i prednice 2. tuženika nije postojala zabrana na koju se neosnovano poziva tužitelj pa ne postoji naznačeni razlog za ništetnost tog ugovora. Uz iznijeto, sud ne nalazi niti druge možebitne razloge za ništetnost pa nisu ispunjene pretpostavke za takvo utvrđenje predviđene odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01.- dalje: ZOO) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22.) s time, da je posljedično neosnovan i zahtjev tužitelja za otklanjanje posljedica eventualno ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 104. st. 1. ZOO.

 

9. U ovom predmetu nije sporno zaključenje predmetnog Ugovora o kupoprodaji između tužitelja i prednice 1. tuženika kao niti činjenica da je pravomoćnom presudom Okružnog suda za Grad Z. poslovni broj K-212/48 od 29. svibnja 1948., radi pokušaja počinjenja krivičnog dijela iz čl. 3. toč. 8. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države (Sl. list FNRJ broj 59/46) V. B., čija je zakonska nasljednica pok. A. B., prednica tužitelja, oglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu od tri godine lišenja slobode s prisilnim radom kao i na konfiskaciju cjelokupne imovine osim jednog stana s potrebnim uređajima.

 

10. Prvostupanjski sud je potom utvrdio kako je rješenjem Kotarskog suda za I i III rajon Grada Z. od 13. rujna 1948., na temelju ove krivične presude, pod poslovnim brojem I-580/48 provedena konfiskacija, uz ostale i predmetnog stana, uz oznaku da je konfiscirana imovina prešla u vlasništvo države sa danom 26. lipnja 1948. odnosno, danom kada je postala pravomoćna odluka kojom je izrečena konfiskacija njegove imovine i tada je određeno brisanje V. B. kao vlasnika uz istovremeni upis općenarodne imovine pod upravom Poduzeća državnih stambenih zgrada drugog rajona čime je konfiskacija provedena.

 

11. Također nije sporno da je A. B. podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine "Narodne novine" broj 92/96., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01.,65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.), i glede predmetnog stana, kao i da je A. B. umrla … 2014. a na temelju oporuke je tužitelj proglašen jednim od njezinih nasljednika, koji je u cijelosti naslijedio prava koja su predmet postupka za povrat imovine.

 

12. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno kako je nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji između 1. tuženika kao prodavatelja i N. M. (pravne prednice 2. tuženika) kao kupca, kupac upisala vlasništvo na kupljenom stanu nakon čega je taj stan bio predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojega je sklopila s 2. tuženikom kao davateljem uzdržavanja, koji je nakon smrti primateljice uzdržavanja stekao njegovo vlasništvo te ga je Ugovorom od 6. kolovoza 2018. darovao B. E. O. koja je pak Ugovorom od 10. kolovoza 2018. stan darovala 4. tuženiku a 4. tuženik ½ dijela stana Ugovorom od 26. rujna 2018. darovao 3. tuženici.

 

13. U vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 31. svibnja 1993. na snazi je bio Zakon o zabrani koji je u članku 1. propisivao da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo na temelju točno određenih Zakona a između ostaloga i na temelju Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. (Službeni list FNRJ 61/46.- dalje Zakon o potvrdi) prema čijoj odredbi čl. 4. je pravni posao sklopljen ili pravni akt donijet suprotno odredbama Zakona o potvrdi ništav glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske a koja odredba se primjenjuje i na pravne poslove i druge pravne akte zaključene nakon 1. svibnja 1990.

 

14. Međutim, kako je prema u rješenju Kotarskog suda za I i III rajon Grada Z. od 13. rujna 1948. poslovni broj I-580/48 , donijetom na temelju pravomoćne presude Okružnog suda za Grad Z. poslovni broj K-212/48 od 29. svibnja 1948. protiv V. B., njegova konfiscirana imovina prešla u vlasništvo države sa danom 26. lipnja 1948. kada je postala pravomoćna odluka kojom je izrečena konfiskacija njegove imovine i tada je određeno brisanje V. B. kao vlasnika uz istovremeni upis općenarodne imovine pod upravom Poduzeća državnih stambenih zgrada drugog rajona čime je konfiskacija provedena, radi se o konfiskaciji na temelju kaznene presude a ne prema Zakonu o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. (Sl. list FNRJ 432/46.) kako to neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi.

.

15. Zakonom o dopuni Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno, u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 70/93.- dalje Zakon o dopuni Zakona o zabrani) koji je stupio na snagu 20. srpnja 1993. iza čl. 1. st. 1. dodaje se novi stavak 2. gdje je propisano da se zabrana iz čl. 1. st. 1. Zakona odnosi na sve odluke o konfiskaciji neovisno o tome koji organ je donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji je donijeta i izvršena.

 

16. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je predmetni kupoprodajni ugovor sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o dopuni Zakona o zabrani a predniku tužitelja je imovina konfiscirana na temelju kaznene presude donijete na temelju Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države, zbog kojih djela mu je izrečena i kazna konfiskacije imovine a ne na temelju Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945., neosnovani  su žalbeni navodi tužitelja kojima upućuje da su predmetne nekretnine mogle biti konfiscirane ali ne i prijeći u vlasništvo te nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Naime, sporni ugovor sklopljen između 1. tuženika i pravne prednice 2. tuženika u trenutku njegova sklapanja je bio pravno valjan a odredbe Zakona o dopuni Zakona o zabrani nemaju povratno djelovanje pa se ne mogu primijeniti na ovaj pravni odnos.

 

18. U odnosu na povratno djelovanje primjene Zakona o dopuni Zakona o zabrani Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Rev 1028/99 od 12. lipnja 2022. te potom izričiti stav u svojoj presudi poslovni broj Rev 2205/11-2 od 9. veljače 2016.

 

19. Slijedom iznijetog, budući da je Zakon o dopuni Zakona o zabrani stupio na snagu 20. srpnja 1993., u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora od 31. svibnja 1993. taj Zakon nije bio na snazi i ne može se primijeniti povratno na pravne poslove raspolaganja nekretninama koje su učinjene prije 20. srpnja 1993., predmetni ugovor nije ništetan u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO budući da u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji između 1. tuženika i prednice 2. tuženika glede stana na kojem postoji stanarsko pravo nije bilo zabranjeno raspolaganje nekretninom niti zaključivanje valjanih ugovora.

 

20. Tako je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke.

 

21. Odluka o parničnom trošku 1., 2., 3. i 4. tuženika osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te je donijeta sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 37/22.- dalje: Tarifa) zbog čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane prvostupanjske presude.

 

22. Trošak odgovora na žalbu II. i III. tuženicima nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 21. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.