1

Poslovni broj: 4 Gž Ob-1294/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 4 Gž Ob-1294/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. S. iz R., OIB: … koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z. protiv 1. tuženika S. S., OIB: … i 2. tuženika M. S., OIB: …, oboje iz R., koje zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u R., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-345/2018-92 od 2. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba 1. tuženika S. S. i 2. tuženika M. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-345/2018-92 od 2. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I.,  III. i VI. izreke, u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo 1. tuženiku S. S. isplatiti tužiteljici N. S. S. 360.769,81 kuna / 47.882,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2018. pa do isplate te u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo 2. tuženiku M. S. isplatiti tužiteljici N. S. S. 347.874,47 kuna / 46.170,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od  od 1. kolovoza 2018. pa do isplate.

 

              II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-345/2018-92 od 2. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo 1. tuženiku S. S. isplatiti tužiteljici N. S. S. zakonske zatezne kamate tekuće na svotu od 360.769,81 kuna / 47.882,38 eura u razdoblju od 8. kolovoza 2017. do 31. srpnja 2018. te u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo 2. tuženiku M. S. isplatiti tužiteljici N. S. S. zakonske zatezne kamate tekuće na svotu od 347.874,47 kuna / 46.170,88 eura u razdoblju od 8. kolovoza 2017. do 31. srpnja 2018. i sudi:

Odbija se tužiteljica N. S. S. sa zahtjevom da joj 1. tuženik S. S. isplati zakonske zatezne kamate na svotu od 360.769,81 kuna / 47.882,38 eura u razdoblju od 8. kolovoza 2017. do 31. srpnja 2018. te sa zahtjevom da joj 2. tuženik M. S. isplati zakonske zatezne kamate na svotu od 347.874,47 kuna / 46.170,87 eura u razdoblju od 8. kolovoza 2017. do 31. srpnja 2018. 

 

 

r i j e š i o j e

 

I Odbija se žalba 1. tuženika S. S. i 2. tuženika M. S. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-345/2018-92 od 2. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

 

II Odbijaju se 1. tuženik S. S. i 2. tuženik M. S. sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbi.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

"I. Utvrđuje se da su sredstva koja su se zatekla na računima 1. tuženika S. S. , OIB: ... R., koji su otvoreni na računima u Z. b. d.d. Z., kao i bilo kojoj banci u R. Hrvatskoj na dan 07. kolovoza 2017. u iznosu od 721.539,62 kn bračna stečevina i suvlasništvo tužiteljice N. S. S.,OIB: …, R., i I. tuženika S. S., OIB: ... R., svakog u ½ dijela. 

 

II. Nalaže se 1. tuženom S. S., OIB: ... R., da isplati tužiteljici N. S. S.,OIB: …, R., ½ sredstava u iznosu od 360.769,81 kn, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu određenu za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve tekuće od 08. kolovoza 2017 pa nadalje i to sve u roku od 15 dana.

 

III. Utvrđuje se da su sredstva koja su se zatekla na računima II. tuženika M. S., OIB: …, R., koji su otvoreni u Z. b. d.d. Z., K. b. Z. d.d. P. b. d.d. R. na dan 07. kolovoz 2017. u iznosu 695.749,40 kn bračna stečevina i suvlasništvo tužiteljice N. S. S.,OIB: …, R., i I. tuženika S. S., OIB: ... R., svakog u ½ dijela. 

 

IV. Nalaže se II. tuženom M. S., OIB: …, R., da isplati tužiteljici N. S. S.,OIB: …, R., iznos od 347.874,47 kn, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu određenu za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve tekuće od 08. kolovoza 2017 pa nadalje i to sve u roku od 15 dana. 

 

V. Tužiteljica se s preostalim iznosom od 79.446,98 u odnosu na 2. tuženika M. S., odbija. 

 

VI. Tuženici su dužni tužiteljici namiriti parnične troškove ovog postupka u iznosu od 59.375,00 kn , sve u roku od 15 dana."

 

2. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

 

"I. Zabranjuje se I. tuženiku S. S. , OIB: …, R., raspolaganje sredstvima na računima koji su otvoreni u Z. b. d.d. Z., te na svakom drugom računu koji se vodi na njegovo ime pred bankama R Hrvatske u iznosu od 360.769,81 kn.

 

II. Zabranjuje se II. tuženiku M. S., OIB: …, R., raspolaganje sredstvima na računima koji su otvoreni u Z. b. d.d. Z., K. b. Z. d.d. P. b. d.d.R., te na svakom drugom računu koji se vodi na njegovo ime pred bankama R Hrvatske u iznosu od 347.874,47 kn.

 

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi sve do pravomoćnog okončanja ovosudnog postupka Pob-345/2018 ili do drugačije odluke suda. 

 

IV. Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom privremene mjere za zabranom raspolaganja novčanim sredstvima iznad iznosa iz točke I. i II. izreke ovog rješenja." 

 

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja a prema obrazloženju žalbi u dijelu pod točkama I., II., III., IV., i VI. izreke presude te točkama I., II. i III. rješenja, žale se 1. i 2. tuženici zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu te rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje odnosno, preinačiti ih uz obvezu naknade troškova žalbi. 

 

4. Žalba 1. i 2. tuženika protiv presude je djelomično osnovana dok je glede prvostupanjskog rješenja neosnovana.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 142/22.- dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je provedbom svih po strankama predloženih dokaza te njihovom ocjenom sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je, glede glavnog traženja, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 271. i 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94. i 162/98.- dalje: ZBPO), čl. 252. i 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 162/98. i 116/03.- dalje ObZ/98), čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11. i 61/11.- dalje ObZ/03) kao i odredbi čl. 35. i 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 75/14, 5/15. i 103/15. dalje-ObZ) a koji su važili u vrijeme stjecanja predmetne imovine odnosno, trajanja braka stranaka.

 

7. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da novčane svote  koje se nalaze na bankovnim računima 1. tuženika, njezinog bivšeg supruga i 2. tuženika, sina stranaka, na dan  7. kolovoza 2018. predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i 1. tuženika te da su tužiteljica i 1. tuženik u jednakim omjerima suvlasnici tih novčanih svota sa zahtjevom za isplatu ½ dijela tih sredstava.

 

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev glede utvrđenja da su sredstva koja se nalaze na računima 1. tuženika na dan 7. kolovoza 2017. a u svoti od 721.539,62 kn kao i računima 2. tuženika u Z. b. d.d. Z., K. b. Z. d.d. i P. b. R. d.d. na dan 7. kolovoza 2017. u svoti od 695.749,40 kn bračna stečevina i suvlasništvo tužiteljice u omjeru od ½ dijela uz nalaganja tuženicima isplatiti joj označeni omjer novčanih sredstava, ocjenjujući ih bračnom stečevinom tužiteljice i 1. tuženika koji su živjeli u bračnoj zajednici od zaključenja braka 20. prosinca 1997. pa do 7. kolovoza 2017. budući da su tijekom bračne zajednice oboje bili zaposleni na fakultetu u R. a potom u KBC R. i to tužiteljica kao ginekolog a tuženik kao pedijatar te su se tijekom zajednice života zajednički brinuli o sinu M. rođenom … 2000., s time da 1. tuženik nije dokazao kako bi novčana sredstva predstavljala njegovu vlastitu imovinu a 2. tuženik niti tvrdi a niti dokazuje da bi se sredstva na računima kod banaka uloženim na njegovo ime po 1. tuženiku, odnosili na vlastitu ušteđevinu već na sredstva koja je uplatio njegov otac, 1. tuženik.

 

9. U odnosu na trajanje bračne zajednice tužiteljice i 1. tuženika je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je ona prestala u kolovozu 2017. kada je 1. tuženik odselio iz stana gdje su tijekom trajanja braka zajednički živjeli. Pri tome prvostupanjski sud nije mogao prihvatiti tvrdnju tuženika, jer nije dokazana, da bi bračna zajednica života prestala 10 godina prije njegovog odlaska iz stana budući da suprotno proizlazi iz iskaza 2. tuženika, sina stranaka, koji je u dobrim odnosima sa roditeljima i sigurno je osoba koja na temelju osobnog zapažanja najsigurnije može  o tome svjedočiti, prema kojemu izrijekom proizlazi da su svi zajedno živjeli do kolovoza 2017. te da od tada njegovi roditelji više ne žive zajedno a obitelj je funkcionirala dok su svi zajedno živjeli uz manje ili veće svađe a tijekom trajanja braka su njegovi roditelji živjeli zajedno osim što je otac u kolovozu 2017. iselio a za takvu njegovu namjeru tužiteljica nije znala.

 

10. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

11. 1. tuženik osim vlastitog iskaza koji je suprotan iskazu tužiteljice i 2. tuženika nije na bilo koji način dokazao kako bi bračna zajednica stranaka prestala 10 godina prije njegovog iseljenja zbog čega prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dostupnih dokaza utvrđuje trajanje zajednice života stranaka u razdoblju od 20. prosinca 1997. pa do kolovoza 2017.

 

12. Prema odredbi čl. 271. ZBPO je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina a sukladno odredbi čl. 281. st. 1. ZBPO se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine dok u slučaju spora, sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnji u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine (čl. 281. st. 2. ZBPO).

 

13. Prvostupanjski sud je, suprotno navodima žalbe tužitelja kojima iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza a ta je ocjena isključiva ovlast prvostupanjskog suda, upravo pravilnom primjenom odredbe čl. 281. st. 2. ZBPO, cijeneći sve označene okolnosti, utvrdio da je doprinos tuženice u stjecanju zajedničke imovine jednak doprinosu tužitelja za što je dao jasne razloge na kojima temelji takvu ocjenu a vodio je računa ne samo o zaradi tuženice koja je nesporno bila viša od zarade 1. tuženika već i o zajedničkom radu sa 1. tuženikom u obitelji i brizi oko odgoja i podizanja zajedničkog djeteta, uz brigu o održavanju zajedničke imovine.

 

14. Tako je za razdoblje od 20. prosinca 1997. (početak bračne zajednice) pa do 1. srpnja 1999., do kada je važio ZBPO, pravilno utvrđeno da su tužiteljica i 1. tuženik u tom razdoblju stjecali zajedničku imovinu u jednakim omjerima..

 

15. Prethodno je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom iskaza 2. tuženika zaključio da sredstva koja se nalaze na njegovom imenu kod označenih banaka predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice i 1. tuženika s obzirom da 2. tuženik niti ne tvrdi niti dokazuje da bi se radilo, niti jednim dijelom o njegovoj imovini a 1. tuženik nije dokazao da bi njegove uplate na račune 2. tuženika predstavljale sklapanje ugovora o darovanju za slučaj smrti jer za uplate izvršene dok je još 2. tuženik bio maloljetan, 2. tuženik nije niti znao.

 

16. Prvostupanjski sud je također pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da sredstva koja su tuženiku vraćena 28. prosinca 2000. predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice i 1. tuženika jer 1. tuženik nije dokazao da bi se radilo o njegovoj posebnoj imovini a prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su u vrijeme isplate iz sredstava iz G. b. O. 2000. godine stranke već bile tri godine u braku te su do tada mogli steći zajedničku imovinu.

17. Također je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbe čl. 221.a odnosno, primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da je upravo 1. tuženik bio dužan dokazati koja sredstva možebitno predstavljaju njegovu posebnu imovinu stečenu do 20. prosinca 1997. te koliko je novaca, kada i na koje razdoblje oročavao.

 

18. Stoga su neosnovani žalbeni navodi 1. tuženika kojima upućuje na dužnost tužiteljice dokazati da bi se radilo o zajedničkoj imovini jer je u vrijeme ove isplate tuženiku već bio na snazi ObZ/98 koji je odredbom čl. 253. propisao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini pa kako stranke niti tvrde a niti dokazuju da bi drugačije ugovorili, omjer suvlasništva bračnih drugova u označenoj bračnoj stečevini ocijenjen je pravilnom primjenom kako odredbe čl. 253. ObZ/98 tako i odredbi čl. 249. st. 1. ObZ/03. i čl. 36. st. 3. ObZ/15.

 

19. Označene se odredbe odnose na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine a radi se o neoborivoj predmnijevi o jednakim suvlasničkim udjelima u bračnoj stečevini zbog čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom označenog materijalnog prava kako u odnosu na imovinu do stupanja na snagu ObZ/98, ocjenom jednakog doprinosa bračnih drugova u stjecanju imovine, tako i nadalje, odredio isplatu ½ dijela nesporno utvrđenih svota koje na računima, stečenim do prestanka bračne zajednice ima 1. tuženik odnosno, koja se odnose na njegova sredstva na računima 2. tuženika.

 

20. Sama činjenica na koju ukazuje 1. tuženik u žalbi glede saznanja tužiteljice o postojanju štednje nije odlučna za ovaj postupak pa tako nije odlučno je li se o tome razgovaralo u proljeće 2017. ili prilikom iseljenja 1. tuženika a s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu visine tih sredstava (list 273. spisa).

 

21. Na ročištu održanom 12. veljače 2020. je 1. tuženik istaknuo kako ne osporava da se na njega odnose ukupna novčana sredstva u svoti od 721.539,62 kn a na 2. tuženika u svoti od 854.643,36 kn zbog čega je tužiteljica odustala od provedbe knjigovodstvenog vještačenja dok s druge strane 1. tuženik nije dokazao da bi se radilo o njegovoj posebnoj imovini. 

 

22. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na kojega se ukazuje u žalbi a glede ocjene dokaza saslušanjem svjedoka A. D. valja reći kako je ona iskazivala samo o "razbijanju na više manjih iznosa koji su bili pokriveni od državne agencije" dok je svjedok Z. K. iskazivao kako je 1. tuženik za vrijeme školovanja živio bolje od njih ostalih jer mu je otac slao novac ali ne zna što je 1. tuženik s tim novcem kasnije činio.

 

23. I konačno, prvostupanjski sud je jasno označio koje iskaze prihvaća a koje ne, i zašto te je tako nadalje, pravilno ocijenio iskaze oca 1. tuženika te njegove majke koja je uglavnom ponavljala samo dvije rečenice glede ušteđevine sina prije zaključenja braka dok je u ostalim dijelovima iskaza bila nejasna pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nepotpunom ocjenom iskaza saslušanih svjedoka.

 

24. Odredbom čl. 1011. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21.-dalje ZOO) je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnim poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga a prema odredbi čl. 1015. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

25. Predmetna novčana sredstva predstavljaju imovinu 1. i 2. tuženika stečenu bez osnove u ½ dijela a 1. i 2. tuženici bi postali nepošteni u onom trenutku kada tužiteljica zatraži predaju njezine imovine. Ovo stoga, što dužnik onda, kada nije određen rok za ispunjenje tražbine, pada u zakašnjenje tek kada ga vjerovnik pozove ispuniti tražbinu što je u ovom slučaju podnošenje predmetne tužbe, što je sukladno i sadržaju odredbe čl. 1015. ZOO.

 

26. Zbog toga je dio prvostupanjske odluke u dijelu pod točkom II. i IV. izreke gdje su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate u razdoblju od 8. kolovoza 2017. pa do podnošenja predmetne tužbe, 1. kolovoza 2018., donijet pogrešnom primjenom označenog materijalnog prava te je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda i tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu kamata u označenom razdoblju dok je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i III. izreke te u  preostalom dijelu pod točkom  II. i IV. izreke.

 

27. Odluka o parničnom trošku tužiteljice sadržana u dijelu pod točkom VI. izreke pobijane presude, donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer je omjer uspjeha u parnici prvostupanjski sud ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu glede kojega u visini, u odnosu na oba tuženika, nije uspjela u omjeru od 4,5 % ali vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

28. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa osnovom svojeg zahtjeva,  kojoj su se tuženici tijekom postupka u cijelosti protivili i većina parničnih radnji je poduzeta upravo zbog njezina osporavanja po 1. i 2. tuženicima, nije ostvaren niti žalbeni razlog 1. i 2. tuženika u odnosu na parnični trošak glede omjera uspjeha stranaka kako je to ocijenio prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14. i 142/12, 107/15. i 37/22. - dalje Tarife) zbog čega je, imajući na umu da priznate troškove pojedinih parničnih radnji 1. i 2. tuženici ne osporavaju, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu 1. i 2. tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku u dijelu pod točkom VI. izreke.

 

29. U odnosu na privremenu mjeru prvostupanjski sud odlučuje primjenom odredbi čl. 344., 346. i 347. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 26/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22. – dalje: OZ) tvrdnjom kako je djelomično prihvatio privremenu mjeru u dijelu u kojem je prihvatio tužbeni zahtjev s osnova potraživanja bračne stečevine. 

 

30. Iako ova odluka prvostupanjskog suda ne sadrži dostatne razloge za prihvaćanje prijedloga za donošenje privremene mjere u smislu označenih odredbi OZ , njezino je trajanje ograničeno pravomoćnošću predmetne parnice pa s obzirom da je parnica pravomoćno okončana donošenjem ove drugostupanjske odluke, proteklo je vrijeme za koje je prvostupanjski sud odredio njezino trajanje (čl. 351. st. 1. OZ) te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

 

31. Trošak sastava žalbi 1. i 2. tuženicima nije priznat jer su sa ovom radnjom protiv presude uspjeli djelomice samo glede sporednog traženja dok sa žalbom protiv rješenja nisu uspjeli u cijelosti. (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 21. veljače 202.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.