1

 

Poslovni broj: 17 Gž-4616/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-4616/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. Z. Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Z. i S. Z. Š., V., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-328/2022-10 od 9. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-328/2022-10 od 9. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.648,81 EUR/12.422,93 kn[1] sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2022. do isplate.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-328/2022-10 od 9. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 1.648,81 EUR/12.422,93 kn do iznosa od 1.980,61 EUR/14.922,93 kn (za iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2022. do isplate, te se u tom dijelu sudi :

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2022.do isplate.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 616,33 EUR/4.643,75 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 79.342,06 kn/10.530,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.922,93 kn/1.980,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2022. do isplate (točka II izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba  je djelomično osnovana.

 

4.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda ima sadržaj propisan čl. 338. ZPP, tako da su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani. Također, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

5.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da su tužitelj i tuženik dana 18. siječnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 101.300,00 CHF uz rok otplate od 144 mjeseca (12 godina),

              - da je čl. 7. Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća s time da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

              - da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen 15. siječnja 2015.,

              - da je pravomoćnim dijelom presude suda prvog stupnja posl. broj P-146/19-28 od 22. prosinca 2020. koja je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presudom i rješenjem ovog suda posl. broj Gž-650/2021 od 31. svibnja 2022. pravomoćno utvrđeno da su odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu ništetne,

              - da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 79.342,06 kn/10.530,50 EUR.

 

7.     Tuženik u žalbi ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je sud navode i dokazne prijedloge tuženika u potpunosti zanemario. Međutim, kako je ranije već u presudi navedeno, obrazloženje presude ima sadržaj propisan odredbom čl. 338. st. 4. ZPP tako da žalbeni navodi tuženika koji se odnose na povredu prava na obrazloženu odluku nisu osnovani. Također, sud prvog stupnja je izveo sve dokaze koji su bili relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica, tako da nije jasno koje je to dokazne prijedloge tuženika sud prvog stupnja zanemario.

 

8.     Tuženik u žalbi ističe i žalbene navode koji se odnose na nepoštenost odredbe o valutnoj klauzuli i mogućnosti promjene valutne klauzule. Međutim, o ništetnosti valutne klauzule pravomoćno je odlučeno pravomoćnim dijelom presude suda prvog stupnja posl. broj P-146/19-28 od 22. prosinca 2020. tako da predmetni žalbeni navodi ne mogu utjecati na pravilnost pobijane presude. U tom smislu u pravnom smislu su irelevantni žalbeni navodi tuženika kojima ističe da sud prvog stupnja nije utvrdio da li su sporne odredbe ugovora o kreditu tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive i da li su iste uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također, nisu pravno odlučni niti žalbeni navodi kojima ističe da predmetni ugovor nije djelomično ništetan jer se radi o zabrani manjeg značaja jer niti te žalbene navode ne može s uspjehom isticati, a s obzirom na pravomoćno utvrđenu djelomičnu ništetnost ugovora.

 

9.     Neosnovano tuženik u žalbi osporava i visinu utvrđene tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku. Naime, ista je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je u cijelosti podoban da se na istome temelji sudska odluka, tako da i ti žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

 

10. Prvostupanjski sud pravilno je otklonio i tuženikov prigovor zastare uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno da taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., što znači u odnosno na konkretnog tuženika od 14. lipnja 2018. Uostalom takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja u skladu je i sa pravnim shvaćanjem broj Su IV-33/2022 prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. Slijedom toga, a s obzirom da je tužba tužitelja podnijeta 20. ožujka 2019. ista je podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO tako da tražbina tužitelja nije zastarjela.

 

11. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, odredbom članka 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

 

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

 

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u odnosu na glavnu stvar žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

14. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari, djelomično je isto pogrešno primijenio odlučujući o troškovima parničnog postupka.

 

15. Naime, podnesak tužitelja od 21. svibnja 2020. kojim se tužitelj očituje na postupak nakon potvrđivanja rješenja prvog stupnja kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnost nije bio nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Također, niti trošak sastava podneska od 5. listopada 2022. nije bio nužan za vođenje parnice obzirom da je istim tužitelj ispravljao ranije postavljeni neodređeni tužbeni zahtjev.

 

16. Međutim, u preostalom dijelu u kojem tuženik osporava odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem se ista odnosi na dosuđene troškove sastava podnesaka od 8. srpnja 2020., 21. rujna 2020 i 27. svibnja 2019., te troškove zastupanja na ročištu održanom dana 21. svibnja 2020., žalba tuženika nije osnovana. Naime, podneskom od 27. svibnja 2019. tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu tako da je podnošenje istog bilo nužno za vođenje parnice. Također, i trošak sastava podneska od 21. rujna 2020. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i postavljao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja bio je potreban za vođenje parnice jednako kao i trošak sastava podneska od 8. srpnja 2020. kojim se tužitelj očitovao na tuženikov podnesak od 10. lipnja 2020., te trošak zastupanja na ročištu održanom 21. svibnja 2020.

 

17. Troškovi tužitelja iznose dakle, 12.422,93 kn/1.648,81 EUR, a ne 14.922,93 kn/1.980,61 EUR kako je to utvrdio sud prvog stupnja, pa je odluka suda o troškovima postupka pravilna u dijelu u kojem je tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP naloženo da plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.648,81 EUR/12.422,93 kn. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

 

18. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 1.648,81 EUR/12.422,93 kn do iznosa od 1.980,61 EUR/14.922,93 kn (za iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2022. do isplate, te u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

 

19. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer je tuženik sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka čime je uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu žalbe (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

20. Izreka ove presude u dijelu kojem se ista odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

 

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 21. veljače 2023.

 

 

                   Predsjednica vijeća:

                                          Vesna Žulj, v.r.