Poslovni broj: Gž-165/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-165/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M., OIB:..., P., K. 9, kojeg zastupa E. K. odvjetnica u Š., protiv tuženika 1. N. S., OIB:..., R., K., 2. K. S., OIB: ..., R., G. C., 3. B. Š., OIB:..., R. S., B. P., J. B., za koju pismena prima punomoćnica za primanje pismena G. C., R., M. A., 4. B. U., R. S., B., A., V., kojeg zastupa B. M. odvjetnik u Š., J. M., 5. M. G., OIB:..., Z., J., R., 6. N. (N.) P., odsutan i nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik S. B. odvjetnica u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1327/2020 od 4. studenog 2022., u sjednici vijeća održane  21. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja P. M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1327/2020 od 4. studenog 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te je naložio tužitelju da na ime parničnog troška tuženiku B. U. isplati iznos od 7.500,00 kuna/995,42 eura u roku od 15 dana.

 

2. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava tu presudu pobija tužitelj, navodeći u bitnome da je predmetni dio čest.zem.1700/20 K.O. P. temeljem kupoprodajnog ugovora od 29. rujna 2011. stekla M. G. od sada pok. A. P., koji joj je ugovorno jamčio da je njen isključivi vlasnik i da ne postoji prava trećih osoba na toj nekretnini koja bi ju opterećivala, da je nakon šest godina od tada u dobroj vjeri tu nekretninu kupio od M. G. te je ušao u njen posjed, da je pok. Z. P. ud. I. preminula 1995., da je od tada pa do kupnje te nekretnine prošlo je 22 godine, a za to svo vrijeme nitko od njenih nasljednika nije tražio da se upiše u zemljišnim knjigama kao suvlasnik, da je postojao uredan pravni slijed u prijenosu vlasništva te nekretnine i to od Z. P. do A. P. do M. G. i do njega. Suprotno utvrđenju suda prvog stupnja svjedoka T. P. i R. V. iskazali su da je između sestara izvršena materijalna dioba i da su pok. D. i pok. Z. znale čija je koja nekretnina. Prema iskazu svih svjedoka može se zaključiti da je pok. A. P. naslijedio tu nekretninu jer se ponašao kao njen samovlasnik. Dodaje da od 2011.  do 2017. u zemljišnim knjigama se B. U. nije vodio kao suvlasnik te nekretnine i nitko se nije potrudio u tom razdoblju provesti rješenje o nasljeđivanju iza pok. Z. P. i pok. M. U.. Žalbeni je prijedlog da se usvoji žalba i preinači presuda suda prvog stupnja na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužitelja P. M. nije osnovana.

 

6. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na određenom dijelu nekretnine čest. zem. 1700/20 k.o. P., onom koji je na skici vještaka mjernika A. R. dipl.ing. geodezije od 26. srpnja 2017. prikazan omeđenim slovima "A-B-C-D-A", površine 670 m2.

 

7. Sud prvog stupnja odbio je takav tužbeni zahtjev s obrazloženjem da se na temelju provedenih dokaza nije moglo sa sigurnošću utvrditi da je upravo A. P. pok. I. predmetnu nekretninu naslijedio od pok. Z. P. udove I. u cijelosti, odnosno da bi on na bilo koji način proveo materijalnu diobu nasljednog dijela predmetne nekretnine sa drugim sunasljednicima iza pok. Z. P., a time da bi kao ovlaštenik s takvim pravom mogao nastupiti prema M. G. kao isključivi prodavatelj.

 

8.  Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st.2. ZPP-a.

 

8.1. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

9. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi:

- da je na spornoj nekretnini kao prvotni vlasnik bio upisan Š. Š. kojeg su naslijedila djeca M. P., D. S., M. M., Z. P., J. Š. i J. Š., svaki u 1/6 dijela;

-da su pok. D. S. naslijedili A. S., J. Š., N. S. i K. S., a da je pok. J. S. naslijedio Ž. Š., a njega B. Š.;

-da je pok. M. M. naslijedila kćerka R. V., a pok. M. P. da je naslijedila T. P.;

-da su pok. Z. P. naslijedila djeca i to A. P., N. P. i M. U., a pok. M. U. je naslijedio sin B. U.;

-da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici sporne nekretnine upisani: Z. P. u ½ dijela, N. S. u 4/24 dijela, K. S. u 4/24 dijela i B. Š. u 4/24 dijela;

- da je predmetom kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen između A. P. kao prodavatelja i M. G. kao kupca i to 29. rujna 2011., bio dio nekretnine čest.zem. 1700/20 K.O. P. površine 672 m2;

- da je između M. G. i P. M. sklopljen predugovor u kojem je kao predmet kupoprodaje naznačena predmetna nekretnina, onaj njen dio koji se nalazi uz čest.zem. 1700/4 K.O. P. koja je u vlasništvu P. M. te da je prodavateljici po tom osnovu predana kapara od 4.000,00 Eura;

-da je pok. Z. P. preminula 8. ožujka 1993.;

- da sporna površina u naravi predstavlja dio čest.zem.1700/20 K.O. P., u skici vještaka A. R. mjernika (list 45 spisa) prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-A, a koja površina da je identična onoj površini koju je mjernik I. T. prikazao na Geodetskom snimku od 24. lipnja 2016. godine (list 9 spisa), s tim da je na tom snimku sporna površina prikazana likom omeđenim slovima D-E-F-G-D

-te da između nasljednika pok. Z. P. nije provedena dioba odnosno da sada pok. A. P. nije stekao samovlasništvo na predmetnom dijelu nekretnine, a niti je imao ovlaštenje istu prodati od strane ostalih nasljednika.

 

10. Iz navedenih činjeničnih utvrđenja koje prihvaća i ovaj sud kao i iz dokaza koje prilaže spisu, između ostalih i iskaza svjedoka T. P. i R. V. pok. Š., može se zaključiti da je između sestara D. S., M. M., Z. P. i M. P. provedena dioba nekretnina koje su one naslijedile nakon smrti roditelja Š. i M. Š., da su još za života Z. P., po toj diobi M. P. i M. M. dobile u vlasništvo određene nekretnine, dok su sestre D. S. i Z. P. ostale nadalje upisane kao suvlasnice nekretnina (k.č.1700/20, 1731/4 i 1731/6 K.O. P.) iako su znale koja nekretnina ili koji dio nekretnine svakoj pripada. U prilog tome govori priložena skica premjeravanja (list 124 spisa) iz koje je vidljivo da su tada nastale k.č.1731/1, 1731/2, 1731/3, 1731/4, 1731/5 i 1731/6 K.O. P., te da je M. P. trebala pripasti k.č.13630, 1731/1, 1731/2 K.O. P., a M. M. k.č.1731/3 i 1731/5. Naime nasljednica pok. M. M., kćerka R. V. iskazala je da se upisala kao vlasnica nekretnina koje su pripale njenoj majci prilikom diobe, a T. P., kćerka pok. M. P. iskazala da je njena majka stekla i suvlasnički dio od braće i to od pok. J. Š. temeljem kupoprodaje, a pok. J. Š. temeljem ugovora o darovanju, da je po diobi stekla suvlasništvo nad nekretninama iza pok. Š. i M..

 

11. Znači između sestara samo pok. Z. i pok. D. nisu formalno provele diobu nekretnina, onih koje su bile suvlasnice svaka u ½ dijela, iako po iskazima prije navedenih svjedokinja na terenu se znalo što kojoj pripada.

 

12. Kad bi se prihvatilo da je pok. Z. P. po diobi pripao dio koji je predmet ovoga spora, ne znači da je taj dio njen sin pok. A. P. imao ovlaštenje prodavati, a obzirom na utvrđenje da su pok. Z. P. naslijedila djeca A. P., N. P. i M. U., da je pok. A. P. prodao spornu nekretninu 2011. M. G. i to nakon smrti svoje majke (koja je preminula 1993.). Na temelju provedenih dokaza nije se moglo utvrditi da bi za takvo raspolaganje pok. A. P. bio ovlašten.

 

12.1. Ni činjenica da je pri tome kupac M. G. bila poštena, nema utjecaja na donošenje drugačije odluke jer od te kupoprodaje (2011.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu (2016.) nije proteklo dovoljno vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno za to nedostaje potrebno vrijeme od deset godina pod uvjetom da je posjed zakonit, istinit i pošten ili dvadeset godina ako je posjed barem pošten čl.159. st.1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV).

 

13. Za sada se jedino može zaključiti da pok. A. P. nije bio ovlašten prodavati cijeli taj dio nekretnine. On je mogao eventualno prodati samo svoj suvlasnički dio koji iznosi 1/3 onog dijela kojeg je vlasnica pok. Z. P. (a ona je bila upisana kao suvlasnica te nekretnine u ½ dijela), a nije utvrđeno da bi taj njegov dio u naravi predstavljao sporni dio.

 

13.1. Kako je navedeno, za slučaj da je po diobi pok. Z. P. i pripao sporni dio, a da je pok. D. S. pripao drugi dio k.č. 1700/20 kao i k.č. 1731/4 i 1731/6 K.O. P., pok. A. P. spornim djelom nije mogao raspolagati jer nije jedini nasljednik iza pok. Z. P..

 

14. Slijedom iznijetog kako žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja niti je dokazao osnovanost žalbenih razloga, a ni ovaj sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je odlučeno kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).

 

 

U Puli-Pola 21. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Marija Sošić, v.r.