Poslovni broj 25 Gž-3008/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 25 Gž-3008/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ines Smoljan kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i Dubravke Burcar, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I tužitelja F. I., OIB: … i II tužiteljice F. P., OIB: …, oboje iz S., Lj., oboje zastupani po punomoćnici Đ. I., odvjetnici iz U., protiv tuženika GRADA U., OIB: …, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-2571/15-6 od 18. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 21. veljače 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-2571/15-6 od 18. veljače 2016. godine.

 

II Odbija se zahtjev I i II tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđeno je da I i II tužitelji imaju valjani pravni osnov za stjecanje i uknjižbu prava vlasništva na k.č.br. 3676, kuća i dvorište sa 186 m2, u z.k.ul. 305. k.o. U., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva po pravomoćnosti ove presude (stavak I izreke) te je tuženiku naloženo naknaditi I i II tužiteljima parnične troškove u iznosu od 17.812,50 kn (stavak II izreke), a zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen (stavak III izreke). 

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

 

3. U odgovoru na žalbu I i II tužitelji osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Tijekom postupka je utvrđeno, a što između stranaka i nije sporno:

- da je predmetna nekretnina - kuća sagrađena na k.č.br. 3676 kao prvo z.k. tijelo i zemljište - dvorište s 186 m2, kao drugo z.k. tijelo, upisani u z.k.ul. 305 k.o. U., a da je prvo z.k. tijelo - udio 1/1 uknjiženo kao vlasništvo DO „R. r. p.“ TOZD R. r. p. k. Č., uz zabilježbu zabrane raspolaganja i opterećenja, dok je drugo z.k. tijelo udio 1/1 uknjiženo kao društveno vlasništvo u korist zgrade upisane u prvo z.k. tijelo, dok na tom zemljištu postoji zgrada,

- da je ugovorom od 15. travnja 1966. R. r. p. K. od „E.“iz Lj. kupio nekretninu - kućicu za odmor PA-4, površine 42,31 m2, uz 117 m2 zemljišta,

- da je u zemljišnoj knjizi u odnosu na predmetnu nekretninu upisan R. r.
p. K.,

- da iz isprave javnog bilježnika M. B. – potvrde pravnog sljedništva društva proizlazi da je nekretnina u k.o. U. k.č.br. 3676 u naravi kuća i zemljište ukupne površine 186 m2 imovina R. K. u „z.“ d.o.o. Č. -u likvidaciji,

- da je prijavnim listom od 29. rujna 1971. povećana površina nekretnine 1481/25 sa 117 m2 na 184 m2, te da su svi poslovi usklađenja nekretnina izvršeni u skladu s propisima o održavanju zemljišta,

- da je točkom 294. raspravnog zapisnika poništena nekretnina pod starom izmjerom, k.č.br. 1481/25 i osnovana nova k.č.br. 3676 k.o. U. sa 186 m2,

- da je R. K. predmetnu nekretninu prodao P. D. nakon prestanka zabrane raspolaganja, a koji ju je zatim prodao I i II tužiteljima.

 

6. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan jer je predmetna nekretnina stečena naplatnim pravnim poslom temeljem kojeg je pravni prednik tužitelja kupio kućicu i okolno zemljište, a da je kasnije površina nekretnine usklađena, prvo kroz prijavni list, a potom i u ispravnom postupku te da u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike S. o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine“ broj 15/99 - dalje: Ugovor) budući je upisani korisnik predmetnu nekretninu stekao naplatnim pravnim poslom, unio ju je u temeljni kapital, ponaša se kao isključivi vlasnik te nekretnine, a sve ove godine nije bilo nikakvih postupaka u pogledu eventualnog nenaplatnog stjecanja nekretnine. Nadalje sud prvog stupnja zaključuje da su tužitelji državljani Republike S., koja je članica EU, te da ne postoje zapreke za stjecanjem prava vlasništva nekretnina.

 

7. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio
prvostupanjsku presudu i odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti jer je zaključio da tužitelji glede predmetne nekretnine nisu bili u neposrednom ugovornom odnosu kupoprodaje s tuženikom, koji nije niti z.k. vlasnik iste, radi čega tužitelji ne mogu u odnosu na tuženika postavljati zahtjev na utvrđenje da imaju valjan pravni osnov za stjecanje i uknjižbu prava vlasništva na cijeloj k.č. br. 3676, kuća i dvorište 186 m2, upisanoj u z.k. ul. 305 k.o. U., na temelju čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 - dalje: ZV), kao niti eventualno kumulirani zahtjev utemeljen na dosjelosti jer tuženik nije pasivno legitimiran.

 

8. Rješenjem Vrhovnog suda RH posl. broj Rev 2835/2018-2 od 6. srpnja 2022. prihvaćena je revizija I i II tužitelja i ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4421/16-2 od 4. travnja 2018., te je predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje jer su po pravnom shvaćanju toga suda  izostali jasni i razumljivi razlozi koji bi opravdali izloženu ocjenu drugostupanjskog suda da tuženik nije pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari imajući u vidu da prema stanju spisa ne proizlazi da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka na bilo koji način iznosio činjenice koje se odnose na pasivnu legitimaciju, ni izričito niti sadržajno, radi čega bi u pobijanoj odluci izostali razlozi o odlučnim
činjenicama.

 

8.1. Nadalje, po ocjeni toga suda, u drugostupanjskoj presudi nisu dani ni jasni razlozi o tome da li je prednik tužitelja parcelacijom stekao nešto novo ili više od onoga što mu je pripalo na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je sklopio s poduzećem E. Lj., a ne sadrži niti razloge u odnosu na činjenicu da li je upravo Općina U., pravni prednik tuženika, proveo u Katastru B. ucrtavanje i formiranje novih površina parcela, obzirom da iz ugovora od 15. travnja 1966., kojim je prednik tužitelja R. r. p. K. kupio predmetnu nekretninu od „E.“ iz Lj., proizlazi da je prednik osim predmetne nekretnine kupio više kućica, koje su s predmetnom u nizu, pri čemu svakoj pripada 117 m2 zemljišta, a iz Prijavnog lista od 29. rujna 1971., koji je proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-86/72, slijedi da je uvidom na licu mjesta ustanovljeno da je u katastru B. provedeno ucrtavanje i formiranje novih površina parcela u skladu s tadašnjim propisima za predmetnu nekretninu, ali i za ostale kuće s dvorištima u sklopu naselja (kompleksa).

 

9. S obzirom da tuženik u žalbi ponavlja da nikada nije sporio vlasništvo R. K. v z. d.o.o. Č. odnosno D. P. pa ni I i II tužiteljima koji su od potonjeg kupili predmetnu nekretninu, ali isključivo u odnosu na izvornu česticu k.č.br. 1481/25 k.o. U. u staroj katastarskoj izmjeri u površini od 117 m2 sa odgovarajućom zgradom, koja je sada dijelom nove čestice oznake k.č.br. 3676 k.o. U. površine od 186 m2, već osporava isključivo daljnju površinu od 69 m2, koja je nastala u postupku usklađenja, kroz prijavni list, a potom i u tzv. z.k. ispravnom postupku, za koju smatra da je stečena bez pravne osnove – nenaplatno, žalitelju na žalbene navode valja odgovoriti da iz ugovora od 15. travnja 1966. (list 7-9 spisa) proizlazi da je prednik tužitelja R. r. p. K. od „E.“ iz Lj. osim predmetne nekretnine kupio više kućica, koje su s predmetnom u nizu, pri čemu predniku tužitelja pripada 117 m2 zemljišta, pa kako iz Prijavnog lista od 29. rujna 1971., koji je proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-86/72, proizlazi da je upravo Općina U., pravni prednik tuženika, provela u Katastru B. ucrtavanje i formiranje novih površina navedenih parcela nakon uvida na licu mjesta i u skladu s tadašnjim propisima pa je tako i za predmetnu kč.br. upisana nova površina od ranijih 117 m2 na novih 184 m2. Prijavni list je potpisan po predsjedniku društva P. te ovjeren po službenoj osobi katastra, a prema raspravnom zapisniku na listu 44 spisa u postupku obnove zemljišne knjige proizlazi da je točkom 294. poništena nekretnina pod starom izmjerom, k.č.br. 1481/25 i osnovana je nova k.č.br. 3676 k.o. U. sa 186 m2, slijedom čega se može zaključiti da je u stvari predmetna nekretnina otpočetka imala veću površinu od one navedene u kupoprodajnom ugovoru koja površina je tek novom katastarskom izmjerom u skladu s tada važećim propisima od strane Općine U., pravnog prednika tuženika, precizno utvrđena i upisana u zemljišnu knjigu, ali time prednik tužitelja nije stekao nešto novo ili više od onoga što mu je pripalo na temelju kupoprodajnog ugovora, kao naplatnog pravnog posla sklopljenog s poduzećem E. Lj., što neosnovano u žalbi ponavlja tuženik

 

10. U odnosu na daljnje žalbene navode valja odgovoriti da je temeljem čl. 1. st. 3. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91 - u daljnjem tekstu: Uredba) Zk odjel prvostupanjskog suda po službenoj dužnosti upisao zabranu zabilježbe raspolaganja i opterećenja predmetne kuće sagrađena na k.č.br. 3676 kao prvo z.k. tijelo zk. ul. 305. K.O  U., ali su sklapanjem bilateralnog ugovora između Republike Hrvatske i Republike S. o uređivanju imovinsko pravnih odnosa odredbe Uredbe stavljene izvan snage pa je tako prestala i zabrana raspolaganja na predmetnoj nekretnini, a kako je tu nekretninu prednik tužitelja, koji je u vrijeme stjecanja bio pravna osoba sa sjedištem u Republici S., nedvojbeno stekao naplatnim pravnim poslom odnosno nisu stečene zajedničkim ulaganjem slovenskih i hrvatskih pravnih osoba, za daljnje raspolaganje više nije bila potrebna suglasnost ministra pravosuđa, a ni Vlade Republike Hrvatske (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju posl. br. Rev-1058/07 navodi da je iz sadržaja bilateralnog ugovora između Republike Hrvatske i Republike S. o uređenju imovinskih odnosa za zaključiti da su odredbe Uredbe stavljene izvan snage stupanjem na snagu Ugovora, a koji nakon što je potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljen, čini dio pravnog poretka Republike Hrvatske i po svojoj pravnoj snazi je iznad zakona).

 

11. Kako nije propisano da bi neko konkretno tijelo davalo nalog za brisanje zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja koje je upisano po službenoj dužnosti temeljem citirane Uredbe, nema zapreke (a u prilog tome govori i mišljenje ministarstva pravosuđa na listu 39 spisa ) da se  zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja na ovoj nekretnini izbriše na prijedlog I i II tužitelja koji za to imaju pravni interes, a s obzirom da formalnopravno više nema nikakve pravne osnove za zabranu raspolaganja i opterećenja predmetnom nekretninom jer su odredbe  Uredbe stavljene izvan snage prije više od 20 godina.

 

12. Nadalje, valja reći da s obzirom da je vlasništvo kuće u zemljišnoj knjizi upisano kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena i koje služi za redovitu upotrebu kuće, a u takvom slučaju prema odredbi čl. 367. st. 1. ZV vlasnik zgrade stječe pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade. Spajanje zemljišnoknjižnih tijela određuje nadležni sud na zahtjev vlasnika zgrade (st. 2. iste odredbe), a takva ovlast u konkretnom slučaju pripada vlasniku zgrade izgrađene na zemljištu u društvenom vlasništvu.

 

13. I odluka o parničnom trošku pod stavkom II i III izreke pobijane presude je pravilna i zakonita (čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP).

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pravilnu i zakonitu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

 

15. Odbijen je zahtjev I i II tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP nije bio potreban.

             

 

U Zagrebu, 21. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                           Ines Smoljan, v.r.