1

                            Poslovni broj 33 Gž-3041/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-3041/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L.1 iz C., sada u N., S. D., OIB …, zastupana po punomoćniku M. L.2, odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. N. J. iz R., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici N. K. i M. C., odvjetnici iz R. i 2. M. R. iz Z. OIB …, zastupanog po punomoćniku V. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-339/2020 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika 1/N. J. i 2/R. M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-339/2020 od 26. svibnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik dijela zemljišta koje je identificirano kao k.č.br. 276/1, z.k.ul. 389, k.o. S. (koja u postupku obnove zemljišnih knjiga za k.o. S. predstavlja dio nove k.č.br. 1037, k.o. S. N.), a koje je zemljište sukladno nalazu geodetskog vještaka (tvrtka G. D. d.o.o. R., br. elaborata … iz svibnja 2017.g., sačinjenog po vještaku geodetske struke B. D., dipl. ing. zaprimljenog na sudu dana 07.06.2017.g. i dopune od dana 30.03.2022.g.) omeđeno brojevima 2,3,4,5,6,7,9,10,2 pa je tužiteljica ovlaštena na temelju ove presude bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženicima da nekretninu iz točke 1 ove presude predaju u posjed tužiteljici slobodnu od osoba i stvari te da na navedenom zemljištu uspostave prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije njihovog iskopa i građevinskih radova na način da uklone sav građevinski materijal te sve što je izgrađeno na navedenoj nekretnini te da zatrpaju izvršeni iskop i poravnaju zemljište u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

III Nalaže se tuženicima da nadoknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.575,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos parničnog troška teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom  ovrhe.“

 

2. Protiv navedene presude tuženici N. J. i R. M. (dalje: tuženici) su podnijeli žalbe zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Žalitelji predlažu da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužiteljica traži da sud utvrdi njezino vlasništvo nekretnine kčbr. 276/1 od 9 čhv upisane u z.k.ul. 839 k.o. S., koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika, navodeći da je ista u posjedu nje i prednika preko 100 godina, a koju su tuženici zahvatili građevinskim radovima. Tuženici ističu da se radi o okućnici njihove obiteljske kuće koju oni posjeduju te da je tužiteljica nikad nije koristila.

 

6. U postupku pred prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi, da predmetna parcela koja ima broj 276/1 ima površinu od 9 čhv, da je u njenoj posjedu i korištenju još od l963., da su te godine suprug i ona naslijedili njegovu imovinu i to parcelu 268/1A koja je u naravi obiteljska kuća sa okućnicom, a ova parcela se nalazi sjeveroistočno od utuženog prijepora, ali u naravi predstavlja jednu cjelinu. Tu kuću njen suprug naslijedio je od bake i djeda, a nakon njegove smrti l995., da je naslijedila kao jedina nasljednica i postala vlasnica u cijelosti, a da prije toga već sa suprugom je imala 1⁄2 . Iskazala je da nije bilo nikakvog spora niti dvojbe da je, najprije sa suprugom pok. I. L. bila suvlasnica svoje parcele ( 268/1A), za koju da je smatrala da je njen sastavni dio i sada ova utužena parcela. Nikada da nije bila ni u gruntovnici niti u katastru, pa nije mogla imati saznanje da ova utužena parcela 276/1 predstavlja vlasništvo drugih osoba. Da je na ovoj parceli vršila posjed, da su tu roštiljali, da je imala stol sa žardinjerom za cvijeće, da je tu bio gril, da je često boravila sa suprugom, a nakon toga sama, da je tu držala psa, da je imala jedan kokošinjac i držala kokoši, sa jugoistočne strane bilo je stablo lovora, a sa južne strane je bio zid objekta njenih susjeda na kome se nalazio gusti bršljan. Na tom zidu nije bio nikakav otvor, a nivo tog dvorišta kojeg je posjedovala dolazio je do same razine zida sa južne strane. Sa zapadne strane također postoji zid jedne kuće, iskazala je da nije znala vlasnike ovih objekata koji su omeđivali ovu njenu česticu i nije ju interesiralo tko su oni i njihova imena, a nije imala prilike iste ni upoznati. Od l963. pa do danas njoj nitko od bilo koga nije dolazio niti  stavio do znanja da ne bi smjela imati i posjedovati ovu parcelu. Da je bila iznenađena, kada joj je njena susjeda Z. L. sada udata K. rekla kako su određene osobe taj dio njenog vrta, iskopale, te na proširenju tog iskopa napravile kuću, sa prozorom prema njenoj parceli. Doslovce joj je rekla " imaš kuću na svojoj parceli". Iskazala je da iz N. dolazi u S. isključivo preko ljeta i to u pravilu negdje u srpnju, zadrži se 4-6 tjedana,

- da iz iskaza 1/tuženika proizlazi, da su predmetnu kuću koja se nalazi južno od parcele tužiteljice tuženi naslijedili od majki, njegova majka je pok. I. J. i majka 2.tuženika pok. G. One da su l972. ovu kuće kupile od izvjesne J. B. koja je bila njena vlasnica. Kada su kupile kuću, kupile su je zajedno sa okućnicama, budući ta kuća ima okućnicu i sa južne i sa sjeverne strane. One su se uknjižile kao vlasnice, da su odmah nakon te kupnje došli u S. i koristili tu novo kupljenu kuću. Već tada se uređivala i koristila sa okućnice s južne strane, a sa sjeverne strane je bio zid koji je cijelom svojom dužinom bio obrastao u bršljan. Bilo je vidljivo da tog bršljana ima dosta, da prijeti da će srušiti stakleni krov koji je bio na kući, pa da je s R. znao dolaziti iza kuće i skidati taj bršljan i lovor. Tih prigoda nikada na tom sjevernom dijelu okućnice nisu nikoga zatekli. U naravi se radilo o livadi i vrtu koji je bio neobrađen, na kojem nije bilo vidljivo da bi ga bilo tko posjedovao jer nije bilo niti roštilja, niti kokošinjca kako to ističe tužiteljica niti ležaljki za sunčanje. Dakle radilo se o dijelu okućnice koji je obrastao u travu i da nisu imali nikakvog razloga smatrati da bi bilo tko taj dio njihove okućnice, posjedovao i koristio. Kada bi došli u taj dio vrta, morali bi doći preko krova, budući nije bilo drugog pristupa do te okućnice. Da su kao vlasnici iz kopije iz katastara znali da njihova okućnica na sjevernoj strani od samog zida ide u duljini od nekih cca. 4 m. Međa da nije bila izričito vidljiva, ali su bili vidljivi mali kamenčići kao međašna oznaka. Negdje 2013. on i bratić R. da su došli na ideju da bi izvršili rekonstrukciju i nadogradnju kuće. Odmah nakon toga ustvrdili su da postoji nova geodetska izmjera pa su tražili da im katastar pokaže međe parcele. Tada je utvrđeno gdje su međe kč. br. 276/1, koja parcela je sastavni dio naših dviju parcela 276/3 i 276/2. Te dvije parcele su u naravi kuće, pri čemu te parcele i sa južne strane imaju okućnice, a ste južne strane preko okućnica je i prilaz i ulaz u objekte. Dakle, nakon što je utvrđena nova geodetska izmjera i nakon što su utvrdili gdje je međa parcele 276/1 za koju su znali da predstavlja njihovo vlasništvo da su otvorili postupak nadogradnje postojećih objekata. Tada da su od ovlaštenog Ureda za graditeljstvo ishodili građevinsku dozvolu odnosno projektnu dokumentaciju, a svemu je prethodilo izrada posebne geodetske podloge, za sve parcele koje je sačinio ured G. sa K. Iz tog razloga da su postojeći zid sa sjeverne strane na koji je bio naslonjen bršljan, srušili te su u dubinu te parcele napravili iskop, visine jedne etaže cca 2,5 m, da su njegova pok. majka i pok. teta dolazile na ovu česticu 276/1. Da ne zna kako bi one došle na tu parcelu ali misli da su išle okolo, a pri tome da misli na parcelu K. J., radi se o parceli sa istočne strane, dakle parceli istočno od mjesta gdje se nalazi stablo lovora. Na tom mjestu da je bio prolaz. Radilo se o svojevrsnom otvoru na zidu, a taj otvor da je vidljiv i danas,

- da iz iskaza svjedokinja A. L. proizlazi, da je njen otac naslijedio kuću od bake i djeda, koja se nalazi sjeverno od prijepora, predmetni prijepor da je u naravi vrt kojeg njena majka koristi cijeli život. Južni dio da je bio ograđen zidom, a koji predstavlja sjeverni zid kuće tuženika. Sa istočne strane prijepor da je omeđen starim suhozidom. Da je taj vrt koristila njena majka od kad je upoznala supruga.  2016. je primijetila da se na tom dijelu dvorišta otpočelo sa radovima, a nikog nije u životu vidjela u tom vrtu. Iskazala je da do vrta osim njih nitko ne može doći, i to da sjeverne strane, stepenicama od …,

- da iz iskaza svjedoka K. K. proizlazi da ima kuću u S. od 2010., da je upoznao 2.tuženika R. M. koji živi u A., i koji je održavao i sjeverni zid koji gleda prema spornom vrtu, odnosno uređivao je bršljan koji je rastao po tom zidu, a da bi došao u taj vrt morao je ići preko krova. Unatrag nekoliko godina sa 2.tuženikom je ušao u taj vrt i sa ulice … sa sjeverne strane gdje je 2.tuženik nosio građevinski materijal a te su  prigode sreli jednu osobu koju je 2.tuženik pitao da li bi mogao u budućnosti prolaziti tim stepenicama do vrata i odvoziti i dovoziti građevinski materijal, koja je rekla da mu takvu dozvolu neće dati,

- da iz iskaza svjedokinje Z. K. proizlazi da je predmetno zemljište oduvijek u posjedu njene bake M. L., koja je u tom dijelu dvorišta, koji je sastavni dio okućnice sadila, držala kokoši i prasce. Nju je naslijedio I. L., i on da je nastavio koristiti vrt kao i baka, a ona je obavljala posjed i održavanje tog vrta jer da ju je na to ovlastio brat dok je bio u N. Do tog vrta da se može doći samo kroz njihovo dvorište koje je niže od nivoa ulice … na kojoj ulicu su postavljena vrata koja se zaključavaju i koja predstavljaju jedini ulaz,

- da iz iskaza svjedoka D. V. proizlazi da je susjed tuženika i da je sa tuženicima znao doći u njihovo dvorište iza kuće, da zna da se radilo o starom kamenom zidu obraslom bršljanom, a da su prolazili sa istočne stranke gdje je postojao jedan prolaz, a to je sada stablo lovora. Da nije bilo potrebno odlaziti u na taj dio dvorišta preko krova. Sa tuženicima da je tu bio tri, četiri puta,

- da iz iskaza svjedoka J. K. proizlazi da je bratić supruga tužiteljice, pok. I. L., da je njihova baka M. L. održavala vrt i to da joj nitko nije osporavao, na jednom dijelu je imala kokošinjac a vrt je bio ograđen suhozidom s južne strane koji je bio zid kuće i uvijek obrastao u bršljan. Pok. M., a kasnije tužiteljica dolazi sa sjeverne strane od prilazne ulice, i spušta se prema jugu stepenicama, to je jedini uzlaz u taj vrt. U vrtu je bio stolić, obitelj tužiteljice tu je roštiljala, u tom vrtu su se znali odmarati i slično. Sa istočne strane vrta je dio kamenog zida, na južnom dijelu je bilo stablo lovora, pored tog stabla  su bila mala vrata kuda se moglo izaći na suprotnu stranu na ulicu sa istočne strane, a  nikada nije vidio da bi kroz ta vrata bilo tko ušao u taj vrt.

 

7. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na čl. 388 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 53/09), prema kojem se promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a s obzirom da je sud po provedenom postupku utvrdio da je tužiteljica u posjedu predmetnih nekretnina osobno i putem pravnih prednika zadnjih barem 60-70 godina. Paragrafom 1455 Općeg građanskog zakonika (koji se od 1946. g. primjenjivao kao pravno pravilo prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije Sl. list FNRJ 84/46, 105/46 i 96/47) bilo je propisano da se sve što se može steći, može i dosjesti, a temeljem paragrafa 1472, tužiteljica je morala dokazati 40-godišnji kontinuirani posjed. Također, prema paragrafu 1477, ukoliko bi tužiteljica dokazala 40-godišnji posjed, ne bi trebao dokazivati zakonit naslov stjecaja svog posjeda, odnosno 20 godina prema pravnom pravilu iz paragrafa 1465. bivšeg OGZ-a sukladno načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. godine. Prema čl. 28 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list br. 6 od dana 8. veljače 1980.g., a stupio na snagu 1. rujna 1980.g.) savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Tužiteljica je dakle morala dokazati da je u posjedu predmetne nekretnine bila najmanje 20 godina, a koju činjenicu je tužiteljica dokazala, a tužiteljica tvrdi da je u posjedu predmetne nekretnine osobno i putem pravnih prednika duže od 100 godina, odnosno, u svojem iskazu je navela da je predmetna nekretnina u njenom posjedu i korištenju od 1963.

 

8. Iz iskaza ispitanih svjedoka A. L., Z. K., J. K. te i iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine bila barem od 1963., ali i ranije, a koju nekretninu su tužiteljica i njen suprug stekli od pok. M. L., bake njenog pokojnog supruga. Navedeni svjedoci su potvrdili da je predmetnu nekretninu koristila M. L., da je na istoj imala i kokošinjac, istu je obrađivala i uređivala, a kasnije su posjed iste nekretnine preuzeli tužiteljica i njen pokojni suprug, odnosno obitelj tužiteljice. Sa ovom nekretninom graničila je nekretnina tuženika, odnosno zid njihove nekretnine koji je bio obrastao bršljanom i koji prema ovoj nekretnini nije imao nikakvih otvora. Iskazi ovih svjedoka u činjenično podudarni te sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskaza, a samo stanje predmetne nekretnine vidljivo je i iz fotografije koje prileže spisu ( str. 20-33 spisa). Svjedoci D. V. i K. K. jedino relevantno su iskazali da su sa tuženima bili nekoliko puta na predmetnoj nekretnini kako bi tuženi održavali bršljan koji je rastao uz sjeverni zid njihove kuće. Osim toga, kako to proizlazi iz dokaznog postupka, do predmetne nekretnine jedino se može doći ulazom sa ulice …, kojim se služi tužiteljica. Sam 1.tuženik N. J. je u svojem iskazu naveo da tuženi nisu imali izravan pristup do predmetne nekretnine, već da su jedino mogli doći preko krova svoje kuće. Sa predmetnom nekretninom graniči zid kuće tuženika, koji je bio obrastao bršljanom, a kojeg su vjerojatno tuženi i održavali.

 

9. Međutim, nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio da su prednici tuženika posjedovali predmetnu nekretninu, već naprotiv, iz iskaza ispitanih svjedoka A. L., Z. K., J. K. proizlazi da je upravo tužiteljica bila posjednica predmetne nekretnine. Tužiteljica je posjedovanjem predmetne nekretnine duže od 20 godina, koji posjed je počeo barem 1963., a vjerojatno i ranije, stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, i za vrijeme kojeg posjedovanja joj nitko izvršavanje posjeda nije branio.

 

10. Tuženik ad. 2/, iako ističe žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, isti ne obrazlaže na određen način, odnosno ne navodi koja bi to nejasnoća ili proturječnost postojala u razlozima presude, dok činjenica, da kada tuženici nisu uspjeli u parnici niti djelomično, nije donesena odluka o njihovom zahtjevu za trošak (dakle trošak im nije dosuđen), ne predstavlja bitnu povredu ZPP koja bi utjecala na zakonitost i pravilnost osporavane presude. Sporedni zahtjev može pri tom postaviti samo tužitelj, a ne i tuženik, koji u ovom postupku nije postavio nikakav glavni zahtjev.

 

11. Nadalje, činjenica da su tuženici upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici sporne nekretnine (u naravi površine 9 čhv) nije prepreka za stjecanje vlasništva na istom na temelju dosjelosti. Nadalje, intenzitet korištenja sporne čestice, kada tužiteljica živi u inozemstvu, ne znači da ista nije bila u posjedu iste, pri čemu je u konkretnom slučaju odlučan posjed prednika tužiteljice koji je trajao kontinuirano i u razdoblju kada je nekretnina bila u vlasništvu prednika stranaka.

 

12. Naime, činjenica da su do sporne nekretnine tuženici, prema iskazu 1/tuženika, mogli doći jedino preko krova svoje kuće, te da su posjed vršili na način da su čistili bršljan na ogradnom zidu, ukazuje i po mišljenju ovog suda na osnovanost zaključka prvostupanjskog suda da tuženici, niti njihovi prednici, nisu bili u posjedu sporne nekretnine. Prema iskazu svjedoka K. K. isti je upoznao 2.tuženika R. M. koji živi u A., i koji je održavao i sjeverni zid koji gleda prema spornom vrtu, odnosno uređivao je bršljan koji je rastao po tom zidu, a da bi došao u taj vrt morao je ići preko krova. Unatrag nekoliko godina sa 2. tuženikom je ušao u taj vrt i sa ulice … sa sjeverne strane gdje je 2. tuženik nosio građevinski materijal a te su prigode sreli jednu osobu koju je 2. tuženik pitao da li bi mogao u budućnosti prolaziti tim stepenicama do vrata i odvoziti i dovoziti građevinski materijal, koja je rekla da mu takvu dozvolu neće dati.

Dakle za prilaz spornoj čestici, a da ne ide preko krova, 2/tuženik je tražio dozvolu, te istu nije dobio, pa očito nije bio u posjedu iste.

Radi se o parceli koja nije u nivou objekata tuženika, već iznad njih, pa je logično da isti nisu vidjeli tužiteljicu na parceli (iz iskaza 2/tuženika proizlazi da nije niti dolazio u srpnju, kada tužiteljica tamo boravi, u S.) kao što niti ona nije vidjela njih jer je na međi bio zid uz koji raste bršljan (a koji su prema iskazima stranaka, sve stranke čistile radi sprečavanja štete na objektima i dvorištu).

 

13. Iz iskaza svjedoka K. K., koji je nezainteresirani svjedok, a čija se kuća nalazi neposredno uz kuće tuženika, proizlazi da nije mogao vidjeti da li tko boravi u spornom vrtu kad je 2/tuženik u U., gdje živi, jer je to praktični nemoguće jer je taj vrt zaklonjen sa sjeverne strane starim zidom na kojem je bio bršljan i susjednom kućom sa zapadne strane, te da su se na dvorište sa sjeverne strane spustili ljestvama preko krova.

 

14. Rješenje o uvjetima građenja, ishođeno u upravnom postupku, prema dostavnoj naredbi (l. 39 spisa) nije dostavljeno tužiteljici, a kao što je to raspravljeno i na ročištu  od 11. siječnja 2018., na kojem je izvršen uvid u građevinsku dokumentaciju, pa ne utječe na savjesnost njezinog posjeda, a iz navoda 2/tuženika, kao i same tužiteljice, proizlazi da je tužiteljica istom prigovorila te je za 22.3.2017. bilo zakazano ponovno izjašnjavane o izdavanju tog rješenja, odnosno pokrenula je postupak za obnovu rješenja o uvjetima građenja.

Pri tom treba naglasiti da je posjed počeo najkasnije 1963., pa je rok za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle na temelju samog zakona, istekao davno prije pokretanja tog upravnog postupka.

 

15. Neosnovano 2/tuženik prigovara, da je on osobno pravo suvlasništva stekao 1999. godine, te da bi u odnosu na njega te od tada mogao teći rok dosjelosti; taj je rok tekao u odnosu na svakodobnog vlasnika, pri čemu nitko ne može prenijeti više prava nego što sam ima, pa niti prednici tuženika, ukoliko nisu bili vlasnici jer je vlasništvo u međuvremenu stekla tužiteljica, osobno ili po prednicima, nisu to pravo mogli, u spornom dijelu, prenijeti na 2/tuženika.

 

16. Neosnovano 1/tuženik prigovara da ne bi bio utvrđen način korištenja posjeda od strane tužiteljice i njezinog supruga.

Tužiteljica je iskazala da su ona i suprug postali suvlasnici 1963., a ona je njega naslijedila 1995. kao jedina nasljednica, te tuženici to nisu osporili. Zato isto ne mogu, na temelju čl. 352. st. 1. ZPP, isticati u žalbi.

 

17. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba OGZ i ZOVO pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

18. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

 

19. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagrebu, 21. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                     Milena Frankić, v.r.