3              Poslovni broj: 4 Kž-95/2023-4

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

  Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-95/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Zdravka Pintarića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 227. st. 1. Kaznenog zakona ( Narodne Novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K–33/2019-13 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi F. Ć. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, označeno i kažnjivo po čl. 227. st. 1. KZ/11. Temeljem čl. 227. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, dok je na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrečene uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 godine.

2.              Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08, valja primjetiti da je prvostupanjski sud propustio primijeniti i ZID ZKP iz Narodnih novina br. 80/22 iako je navedeni zakon stupio na snagu u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženi F. Ć. dužan je naknaditi trošak provedenog postupka u paušalnoj svoti od 700,00 kuna /93,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. 

3.              Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri iz čl. 467. toč. 4. u vezi sa čl. 471. st. 2. ZKP/08 s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači te optuženiku izrekne sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom.

4.              Optuženik nije odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

5.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6.              Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice, a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari ( čl. 475. st. 1. ZKP/11).

7.              Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8.              Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

9.              Državni odvjetnik se žali zbog toga jer prvostupanjski sud nije izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru za izricanje koje su bili ispunjeni zakonski uvjeti, navodeći da je sud trebao prihvatiti i prijedlog državnog odvjetništva i optuženiku izreći sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jedne godine. Žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud na temelju čl. 72. st. 1. KZ/11, optuženiku morao izreći sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, upravo zbog činjenice što je predmetno kazneno djelo počinio uslijed alkoholiziranosti, a što je i prouzrokovalo prometnu nesreću, u kojoj su dva putnika zadobili teške tjelesne ozljede, a ne utvrditi da se nisu stekli uvjeti za njenom primjenom te da se radi o izoliranom slučaju. Konkretno, državni odvjetnik smatra da je optuženik kritične zgode, u kolovozu 2018., upravljao kombi vozilom u kojem je prevozio još sedam osoba, svjestan da mora, kada se za tim ukaže potreba, prevoziti suprugu i tek rođeno dijete do liječnika, a drugo dijete do vrtića pa se svejedno nije libio voziti u alkoholiziranom stanju te da će slijedom svega navedenog optuženik ponovo, upravljajući motornim vozilo, ugroziti sigurnost prometa. Također navodi da kako činjenica što sud nije izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom počinitelju kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu počinjenom u alkoholiziranom stanju neće izraziti niti društvenu osudu ovog ponašanja niti će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela.

10.              Suprotno od stajališta žalitelja, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je ispravna odluka prvostupanjskog suda da optuženiku ne izrekne sigurnosnu mjeru iz čl. 72. KZ/11 jer za izricanje iste nisu ispunjeni uvjeti predviđeni mu toj odredbi, niti je ista nužna s aspekta svrhe izricanja sigurnosnih mjera. Svrha sigurnosnih mjera iz čl. 66. KZ/11 je preventivna, iste služe otklanjanju okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Uzimajući u obzir svrhu sigurnosne mjere zajedno s zakonskim pretpostavkama za izricanje konkretne sigurnosne mjere iz čl. 72. st. 1. KZ/11, a to je opasnost da bi optuženik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, vidljivo je da se u konkretnom predmetu ne bi ispunila svrha sigurnosnih mjera, odnosno nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje iste. Ispravno prvostupanjski sud, na temelju prošlog ponašanja optuženika, ali i proteka vremena nakon počinjenja djela pa do donošenja pobijane presude, u kojem vremenu optuženik nije činio kaznenih djela niti prekršaja zaključuje da optuženik neće u buduće počiniti kazneno djelo protiv sigurnosti prometa i da se ovdje radilo o izoliranom događaju. Ne postoje okolnosti koje bi potvrđivale postojanje opasnosti iz čl. 72. st. 1. KZ/11, iako je žalitelj u pravu kada upire na svijest optuženika o poduzimanju vožnje pod utjecajem alkohola i okolnosti prijevoza još sedam osoba. Sud prvog stupnja ispravno je, također, uzeo u obzir i činjenicu da je optuženiku vozačka dozvola nužno potrebna za obavljanje svakodnevnog posla za uzdržavanje sebe i svoje obitelji. Zaključno, žalitelj u okviru žalbenih navoda spominje i da se ne izricanjem sigurnosne mjere optuženiku neće ostvariti društvena osuda njegovog ponašanja niti djelovati specijalno preventivno. Time žalitelj dovodi u vezu svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu s svrhom sigurnosnih mjera, što su dvije različite kategorije. Sigurnosne mjere se ne izriču primjenom svrhe kažnjavanja, već kao individualizirane mjere kojima se otklanja opasnost počinjenja djela koja postoji kod počinitelja zbog određenih razloga. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

11.              Slijedom izloženog odbijena je žalba državnog odvjetnika te je pobijana presuda potvrđena čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 21. veljače 2023.

Predsjednik vijeća

                                                                                                 Rajko Kipke